Analiza general-bojnika: 'Rusi zastrašujuće brzo uče i uspješno se prilagođavaju. Ako se tako nastavi, Ukrajina će izgubiti rat'

Rusija ima karakteristiku koja olakšava pobjeđivanje u ratovima

Ali nakon dvije godine rata, razlika u razini prilagodljivosti između Ukrajine i Rusije drastično se smanjila. Ukrajina još uvijek ima inovativnu vojnu kulturu koja joj omogućuje brzo uvođenje novih tehnologija i taktika na bojnom polju. No, problemi nastaju kada te lekcije treba sistematizirati i proširiti po čitavim oružanim snagama.

Rusija, s druge strane, sporije uči zbog otežanog protoka informacija između ljudi na terenu i zapovjednika u uredima i stožerima, što je posljedica nevoljkosti izvještavanja nadređenih o neuspjesima i centralizirane filozofije zapovijedanja. Ipak, kada Rusija konačno nešto nauči, ona je to u stanju sistematizirati kroz čitavu vojsku i kroz svoju veliku obrambenu industriju.

Dakle, značajno se razlikuju načini na koje dvije zaraćene strane uvode inovacije. Ukrajina je bolja u taktičkoj prilagodbi: učenju i usavršavanju na bojnom polju. Rusija je superiorna u strateškoj prilagodbi, ili učenju i prilagodbi koja utječe na kreiranje nacionalne i vojne politike, poput načina na koji država koristi ključne resurse. Važna su oba oblika prilagodbe, ali potonja je vrsta ključna za dobivanje ratova, ističe Ryan.

Ključna promjena u ranoj fazi rata

Što duže bude trajao ovaj rat, Rusija će bolje učiti, prilagođavati se i graditi učinkovitiju, moderniju borbenu silu. Polako ali sigurno, Moskva će apsorbirati nove ideje s bojnog polja i u skladu s njima preuređivati svoju taktiku. Sposobnost strateške prilagodbe već je omogućila Rusima efikasnu obranu od ukrajinske protuofenzive, kao i to da tijekom posljednjih nekoliko mjeseci ostvare određene teritorijalne dobitke. U konačnici, ako ruska prednost u strateškoj prilagodbi potraje, a sa Zapada ne stigne odgovarajući odgovor, rat koji je trenutno u zastoju mogao bi završiti ukrajinskim porazom.

Nakon velikih teškoća s kojom su se njezine snage susrele tijekom ranih vojnih operacija u Ukrajini, Rusija je uspješno reformirala svoju strukturu zapovijedanja. U travnju 2022. imenovan je jedan zapovjednik zadužen za vođenje cijele invazije, što je značilo definitivno odbacivanje disfunkcionalnog, rascjepkanog sustav kojim je Moskva upravljala ratom do tog trenutka.

Nedugo nakon te promjene, rat koji je vođen kroz nekoliko odvojenih i nekoordiniranih kampanja na sjeveru, istoku i jugu Ukrajine dobio je novo težište: sinkronizirani i koncentrirani napad na istočnu Ukrajinu. To je dovelo do značajnog ruskog napredovanja i zauzimanja gradova poput Severodonjecka sredinom 2022.

Strategija koju su Ukrajinci ismijavali vrlo je efikasna

Rusija je također promijenila način vođenja bliske borbe. Na početku rata, ruska vojska koristila je kopnene jedinice veličine bataljuna koje često nisu bile dovoljno moćne da probiju ukrajinsku obranu, i kojima je veliki problem bila integracija zračnih i kopnenih operacija.

Ali tijekom posljednjih 12 mjeseci, Rusi su nadrasli upotrebu nejakih bataljuna. Umjesto toga, počeli su integrirati elitne i konvencionalne snage, podupirući tu kombinaciju onime što su mnogi Ukrajinci ismijavali kao “oluju mesa za mljevenje”: valove slabo obučenih snaga za jednokratnu upotrebu koje mogu iscrpiti ukrajinske vojnike prije nego što stignu najbolje ruske trupe.

Neke od ovih taktičkih inovacija bile su posljedica nedostatka vremena koje je Rusija imala na raspolaganju za obuku mobiliziranih trupa. No, dio ih je potaknut analiziranjem okolnosti na bojnom polju i brzom primjenom tako donesenih zaključaka. Vođe paravojne plaćeničke jedinice Wagner pomogli su u promicanju taktike koja uključuje “oluju mesa za mljevenje”, korištenjem osuđenika tijekom uspješne kampanje zauzimanja Bakhmuta.

Zapad i Kijev su se preračunali

Nakon što su shvatili koliko uspjeha ostvaruje Wagner tom grotesknom strategijom, moskovske snage usvojile su sličan pristup u drugim bitkama. Taktika ruskog pješaštva tako je evoluirala, pa su identične bataljunske jedinice uskoro zamijenjene stratificiranim divizijama sastavljenim od jurišnih, specijaliziranih i jednokratnih postrojbi predviđenih za “faširanje”.

Ruske snage prilagodile su se i u obrambenom dijelu rata. Nakon što je samo lagano učvrstila svoje položaje početkom sukoba, time se izloživši ubojitim ukrajinskim ofenzivama, ruska vojska je u drugoj fazi rata izgradila duboke obrambene linije na jugu Ukrajine. Tako su se Ukrajinci tijekom ljetne ofenzive 2023. suočili s protivnikom znatno drugačijim od onoga u proljeće 2022.

Kako bi svladala ovakva evoluiranog neprijatelja, Ukrajina je bila prisiljena prilagoditi taktiku, tehnologiju i način izvođenja ratnih operacija. Kijev i saveznici bili su uvjereni da će obuka ukrajinskih snaga prema zapadnom standardu, a posebno razvijanje vještina kombiniranog ratovanja, omogućiti oslobađanje juga zemlje. Pokazalo se da su se ozbiljno preračunali.

Revolucionarni kavezi

Ruska vojska također je postala bolja u zaštiti ratnih vozila. U ranim danima sukoba, Ukrajina je koristila bespilotne letjelice i precizne projektile kako bi uništila ogroman broj ruskih tenkova i kamiona, što je dovelo do sramotnih poraza okupacijskih snaga. No, ubrzo je uslijedio ruski odgovor, prvo u vidu stvaranja improviziranih oklopa. Naime, nakon što je veliki broj ruskih logističkih vozila napadnut tijekom napredovanja prema Kijevu, ruski vojnici počeli su dodavati improvizirani oklope na kamione.

Takva improvizirana zaštita s vremenom je postala sofisticiranija, pa je nastala vrsta oklopa koju se naziva “kavezima za hvatanje” – zaštita u obliku kaveza sastavljenog od metalnih šipki. Takav se oklop prvi put pojavio na njemačkim tenkovima u Drugom svjetskom ratu, ali korišten je i u modernim sukobima, pa su ga upotrebljavale koalicijske snage raspoređene u Iraku.

Takvi kavezi pokazali su se vrlo efikasnima u uništavanju projektila ispaljenih iz ukrajinskih protutenkovskih oružja, detonirajući ih prije nego što bi uspjeli dosegnuti samo vozilo. Kavezi su pružili dodatan sloj fizičke zaštite ruskim tenkovima i kamionima, a čini se da su njihovim posadama pružili više samopouzdanja za djelovanje na mjestima na kojim je postojao visok rizik od napada dronovima.

Rusija pobjeđuje u ratu dronova

Ova obrambena mjera možda je započela kao taktička inovacija na bojnom polju, ali postavljanje kaveza ubrzo je sistematizirano. Ruske jedinice uskoro su sustavno koristile kaveze kao zaštitu od dronova i protutenkovskih projektila koji mete pogađaju odozgo, poput onih ispaljenih iz legendarnih Javelina. Godine 2023. ruski zapovjednici čak su izdali službene upute o tome kako izraditi i montirati kaveze na kamione, topove i oklopna vozila. Moskva sada nudi takve kaveze na verzijama oklopnih vozila predviđenim za izvoz u treće zemlje.

Rusija je u međuvremenu postala znatno bolja i u korištenju bespilotnih letjelica, preokrenuvši raniju ratnu dinamiku. Na početku rata, Ukrajina je bila pionir u novim načinima korištenja daljinski upravljanih, poluautonomnih i autonomnih dronova u svim ratnim aktivnostima, od izviđanja do bacanja bombi. Suradnja vlade, industrije i masovno financiranje građana dali su Kijevu posebno impresivnu prednost po pitanju ranih bespilotnih letjelica.

No, iako je Rusija bila sporija u usvajanju bespilotnih letjelica za široku lepezu namjena, sada je prestigla Ukrajinu količinom dronova te sposobnošću njihovog korištenja. Moskva je to postigla mobiliziranjem svoje obrambene industrije i nabavom kritično važnih tehnologija iz inozemstva, unatoč zapadnim sankcijama. Rusija danas uvjerljivo nadmašuje Ukrajinu kada su u pitanju bespilotne letjelice i ratovanje dronovima. Posebno zabrinjava što će se taj jaz će vjerojatno nastaviti povećavati.

Rusi su se naučili braniti od modernog oružja

Suvremeni rat gotovo je nemoguć bez korištenja velikog broja bespilotnih letjelica. Ruska uporaba dronova – u kombinaciji s utvrđenim obrambenim linijama, velikom količinom topništva, jurišnih helikoptera, dronovima kamikazama i naprednim sustavima za izviđanje i nadzor – bila je ključan razlog za neuspjeh ukrajinske protuofenzive 2023. godine. Kako Rusija nastavlja povećavati proizvodnju dronova i postaje sve vještija u njihovoj upotrebi na bojnim polju, vjerojatno je da će stjecati sve veću prednost u ratu.

Naravno, dronovi nisu jedino oružje s kojim je Rusija preokrenula situaciju na bojnom polju. Ukrajina je rano usvojila precizno oružje ili oružje koje koristi GPS te druge sustave navođenja za preciznije gađanje ciljeva. To je bilo vrlo važnu svjetlu činjenice da si zbog dispariteta u količini topništva i streljiva na početku rata Ukrajina nije mogla priuštiti rasipanje raketa i granata.

Ali i Moskva je od tada naučila kako umanjiti učinak neprijateljevog preciznog oružja. To je postigla pametnim raspršivanjem svojih snaga na prvim linijama, kao topništva te logistike u pozadini. Rusi su također otežali ciljanje Ukrajincima, i to korištenjem sigurnijih sredstava elektroničke komunikacije, uključujući šifrirane mreže i starije taktičko-komunikacijske sustave.

Rusija dominira u elektroničkom ratovanju

Činilo se da je elektroničko ratovanje, koje je tradicionalno jedna od snaga Rusije, igra sporednu ulogu u prvim danima invazije. To se promijenilo u nastavku rata, kada je ruska vojska počela surađivati sa strateškom obrambenom industrijom na razvoju naprednih sustava za elektroničko ratovanje. Moderna oprema koju je vojska dobila nakon početka rata sada ometa ukrajinske komunikacije te tako razbija koheziju ukrajinskih jedinica, usporavajući njihovu sposobnost da pokrenu brze napade.

Elektroničko ratovanje također prekida vezu između bespilotnih letjelica i njihovih operatera, pomaže Rusiji pronaći operaterske postaje bespilotnih letjelica, otežava Ukrajini da odredi lokaciju ruskih stožera, i, što je još najvažnije, smanjuje učinkovitost ukrajinskog preciznog oružja, uključujući ubojite HIMARS-e. Iako su Ukrajina i zapadni partneri dali sve od sebe da održe korak u tom segmentu vojne tehnologije, još uvijek zaostaju za ruskim sposobnostima elektroničkog ratovanja, što je priznao i ukrajinski vrhovni zapovjednik Valerij Zalužni krajem 2023.

Ni Ukrajina nije bespomoćna

Možda najimpresivniji ruski uspjeh dosad brza je prilagodba nacionalnog obrambeno-industrijskog kompleksa ratnim potrebama. Djelomična mobilizacija u rujnu 2022. i druge vladine inicijative dramatično su povećale vojnu proizvodnju. Moskva je došla do dodatnog naoružanja zahvaljujući partnerstvu sa Sjevernom Korejom. Također je ojačala sposobnosti proizvodnje oružja povećanjem trgovine s Kinom, što je ruskoj industriji omogućilo nabavljanje tehnologije koje više ne može kupovati od Zapada. Kao rezultat toga, Rusija sada ima mnogo više oružja i streljiva nego Ukrajina.

Naravno, Rusija nije uspješna u prilagođavanju na svim poljima. Kad je riječ o novim načinima izvođenja dalekometnih udara, Kijev je napredovao više od Moskve. Ukrajina je, primjerice, tijekom prošle godine razvila sposobnost izvođenja izrazito preciznih dugometnih napada na ruske aerodrome, tvornice oružja i energetsku infrastrukturu. Dok je tijekom zime 2022. na 2023. bila uglavnom nesposobna odgovoriti na ruske napade na svoju civilnu infrastrukturu, Ukrajina je sada u stanju uzvratiti istom mjerom, usprkos ograničenjima koja je SAD nametnuo na korištenje zapadnog oružja za napade unutar Rusije.

Ukrajina je također razvila sposobnosti izvođenja učinkovitih udara na moru, koristeći vojne i civilne senzore, projektile dugog dometa i nove generacije bespilotnih pomorskih dronova. Ove morske bespilotne letjelice sada se mogu ispaljivati ​​projektile, osim što se mogu zabijati mete i djelovati kao dronovi samoubojice. Zahvaljujući tome, Ukrajina je uništila veći broj ruskih ratnih brodova i stvorila pomorski izvozni koridor u zapadnom Crnom moru.

Najveća opasnost su poboljšani ruski zračni napadi

No, ove prednosti možda neće potrajati. Kao što je to slučaj u drugim domenama, Rusija će se vjerojatno prilagoditi ovim ukrajinskim inovacijama. Rusija, na primjer, mijenja način izvođenja masovnih napada bespilotnim letjelicama i projektilima kako bi identificirala slabosti u ukrajinskom sustavu protuzračne obrane. Također je prilagodila neke od svojih krstarećih projektila, primjerice je Kh-101, tako da mamcima ometaju ukrajinske proturaketne mjere.

Sve u svemu, iznimna prilagodljivost ruske industrije oružja i vojne strategije mogli bi Moskvi donijeti značajnu vojnu prednost u 2024. godini. To bi se prvenstveno moglo očitovati u poboljšanoj sposobnosti izvođenja zračnih napada, koji bi mogli nadvladati ukrajinski sustav protuzračne obrane, tim prije što Zapad nije opremio Ukrajince dovoljnom količinom projektila za presretanje.

To bi pak moglo dovesti do daljnjih ruskih pobjeda na tlu, odnosno omogućiti Moskvi zauzimanje još teritorija na istoku, a možda i na jugu u Ukrajine. Zauzimanje Kijeva i dalje je malo vjerojatno, ali to nije ni potrebno. Rusija ne mora fizički zauzeti Ukrajinu da bi pobijedila u ratu – dovoljno je da prisili Kijev na političke i teritorijalne ustupke važne Vladimiru Putinu.

NATO mora više pomagati

Kako bi to izbjegla, Ukrajina mora izgraditi vlastiti strateški pristup učenju i brzoj prilagodbi novim okolnostima na bojnom polju. Ključna lekcija iz neuspješne protuofenzive 2023. jest da je doktrina kombiniranog ratovanja kojoj je NATO podučavao ukrajinske trupe zastarjela. Imperativ je da NATO i Ukrajina ubrzaju razmjenu lekcija naučenih u borbi i povežu ih s institucijama za vojnu obuku, što bi trebalo omogućiti brzo osmišljavanje novih doktrina i boljih oblika obuke.

NATO bi trebao upotrijebiti svoje goleme analitičke kapacitete kako bi pomogao Ukrajincima da brzo shvate koje taktike funkcioniraju u borbi protiv Rusa. Zapad također mora nastaviti naoružavati Ukrajinu naprednim oružjem. Pritom je ključno da se Zapad usredotoči na proizvodnju i slanje oružja koja će Kijevu odmah osigurati stratešku prednost. Stoga je nužno stvoriti jaču vezu između lekcija koje Ukrajinci uče na bojnom polju i industrijske proizvodnje.

Ukrajina mora brže evoluirati

Lekcije iz borbe moraju brzo stići do proizvođača, što znači da vojnici moraju imati više utjecaja na proizvodnju opreme i streljiva. Na kraju, Ukrajina se mora naučiti brže prilagođavati promjenama na bojnom polju. Po mišljenju analitičara britanskog think tanka Royal United Services Institute, “ruska vrhuška s vremenom postaje sve bolja u rješavanju neposrednih problema, ali muči se kada treba predvidjeti buduće prijetnje”

To je značajna pukotina u ruskom strateškom oklopu, uvjeren je analitičar Foreign Affairsa. Kako bi iskoristila ovaj nedostatak, Ukrajina mora brzo uvesti i sistematizirati nove načine ratovanja, kako bi neprijateljskoj vojsci nanijela što je više moguće štete prije nego što Rusija nauči kako reagirati na neprijateljske inovacije.

Rusija ima inicijativu

Realizirati nabrojena poboljšanja neće biti lako. Sve institucije posjeduju ograničenu sposobnost apsorbiranja promjena u kratkom razdoblju – što politolog Michael Horowitz naziva “sposobnošću usvajanja” – a Ukrajinci su već proveli golem niz prilagodbi u ovom ratu. Ne pomaže ni činjenica da prilagodba mora biti višestruka i sveobuhvatna da bi uistinu funkcionirala.

Ipak, Ukrajina nema vremena za gubljenje u provedbi ovih mjera. Rusija je značajno poboljšala svoju sposobnost učenja i prilagodbe događajima na bojnom polju. Što duže traje rat u Ukrajini, Moskva će sve više poboljšavati svoju sposobnost strateške prilagodbe. Kada se toj činjenici doda to da Rusija trenutačno drži stratešku inicijativu, jasno je kako je poraz Ukrajine još uvijek sasvim moguć ishod rata.