Počela je kampanja za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke osnovne i srednje škole

Odluči li se na to, Zagreb bi bio prvi takav grad u Hrvatskoj, a u Centru vjeruju da gradska vlast ima sluha za to

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) započeo je kampanju za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u zagrebačke osnovne i srednje škole. Plakatima i radijskim spotovima CESI upozorava kako je krajnje vrijeme za konkretne poteze vladajućih u Zagrebu. “Poruka je jasna – na našem društvu je odabir kako će mladi učiti o seksualnosti: na greškama ili na nastavi, na tulumu ili na predavanju, od svećenika ili nastavnika”, kažu.

Poručuju kako se u hrvatskim školama trenutno provodi neučinkovit oblik zdravstvenog obrazovanja u vidu međupredmetne teme “Zdravlje” uvedene školske godine 2019./2020. koja temama seksualnosti i reproduktivnog zdravlja “pristupa na neadekvatan i zastarjeli način.” Ona, tvrde, izostavlja sve teme vezane uz rodne stereotipe i ravnopravnost, LGBTIQ+ teme, pitanja uvažavanja različitosti te promociju pozitivnih stavova o seksualnosti. “S druge strane, ono što prevladava jest medikalizacija seksualnosti i konzervativan pristup obradi teme”, dodaju.

Nadalje kažu kako u prilog tome govori i činjenica da je sat vjeronauka jedan od glavnih predmeta na kojem se uči o seksualnosti, dok je, primjerice, opće poznat crkveni stav o mehaničkim i kemijskim metodama kontracepcije. Nadalje dodaju da je problematično i to da se u kurikulumu međupredmetne teme “Zdravlje” nigdje ne govori o rodno-uvjetovanom nasilju, uključujući seksualno nasilje. Navode kako se spominje vršnjačko nasilje dok je u nižim razredima osnovne škole predviđena tema vezana uz seksualno nasilje o primjerenim i neprimjerenim dodirima za koju je dana uputa da nastavnici sami procijene je li to relevantan sadržaj za njihove učenike i učenice.

Naveli niz istraživanja

CESI ističe kako se ovakvom provedbom međupredmetne teme “Zdravlje” u potpunosti zanemaruju sve međunarodno relevantne smjernice, dokumenti kao i evaluacijske studije učinkovitih programa seksualne edukacije. Centar je 2018. proveo istraživanje na reprezentativnom uzorku mladih u dobi od 16 do 26 godina koje je pokazalo da je 58 posto ispitanika doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama, dok je 70 posto njih izjavilo da su takva ponašanja doživljavali kroz duži period.

Navode i istraživanje deSHAME Hrvatska iz 2022., Centra za sigurniji internet, koje pokazuje da je 93 posto mladih svjedočilo seksualnom uznemiravanju na internetu, kao i da je 49 posto djevojaka doživjelo seksualno uznemiravanje na internetu u proteklih godinu dana. Sveukupno 50 posto mladih svjedočilo je da njihovi vršnjaci dijele seksualne sadržaje na grupnom chatu, profilu ili forumu.

Podsjećaju i na rezultate istraživanja javnog mnijenja koje je za njih 2021. proveo IPSOS, a koji govore u prilog visokoj podršci uvođenja sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja. Prema njima, 78 posto ispitanih smatra da u škole treba uvesti sveobuhvatno seksualno obrazovanje, a njih 72 posto kaže da to obrazovanje treba biti obavezno. Skoro 90 posto ispitanih smatra da je glavna odgovornost države da osigura mladima pristup takvom obrazovanju.

‘Prevencija je ključna’

Dodaju i da je udruga CroMSIC u srednjim školama tijekom školske godine 2021./2022. provela anketu među učenicima i učenicama pri čemu je oko 40 posto ispitanih izjavilo da ne mogu niti s jednim od roditelja razgovarati o seksualnom zdravlju. Također, mladi izjavljuju da bi željeli znati više o prevenciji nasilja u mladenačkim vezama (67 posto), o rodnoj ravnopravnosti (64 posto) i o LGBTIQ+ zajednici (49 posto). Sve to, zaključuju na potrebu uvođenja modela podučavanja o seksualnosti na pozitivan način, prilagođen novim generacijama i izazovima s kojima se susreću.

“Prevencija rizičnog ponašanja na ispravan način je ključna jer velik broj mladih na prijelazu iz djetinjstva u adolescenciju dobiva netočne, nepotpune ili moralizirajuće informacije o seksualnosti koje utječu na njihov fizički, društveni i emocionalni razvoj. Ovakav neadekvatan pristup pridonosi ranjivosti i izloženosti mladih osoba iskorištavanju i ostalim štetnim posljedicama, ali predstavlja i neuspjeh društva (države) da mladima osigura podršku i pomoć”, poručuju.

Tko donosi odluku?

Nadležno Ministarstvo, kažu u CESI-ju, stava je da ne razmišljaju o uvođenju sveobuhvatne seksualne edukacije u škole jer smatraju da se sadržaji vezani uz seksualnost i reproduktivno zdravlje već provode kroz međupredmetnu temu Zdravlje i nastavne predmete Priroda i Biologija. Ovakvim isključivim stavom, dodaju, jedini pravi kreatori odluka koji mogu nešto napraviti po pitanju kvalitetne edukacije mladih su jedinice lokalnih samouprava. Navode i kako bi Grad Zagreb, ako se odluči za to, bio prvi grad na području Republike Hrvatske koji bi eksperimentalno uveo program sveobuhvatne seksualne edukacije i “tako se jasno pozicionirao kao grad kojem su dobrobit, zdravlje i kvaliteta života mladih važni.”

“Posljednjih godina u Hrvatskoj je provedeno više istraživanja iz kojih je moguće izvući samo jedan zaključak – moramo djelovati odmah! Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe kako su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke, a posebice zabrinjava neredovita upotreba kondoma. Više od polovice mladih u životu je doživjelo neki oblik nasilnog ponašanja u partnerskim vezama! Istodobno, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode se tek jedan školski sat godišnje. Ako već danas ne krenemo u uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole, situacija može biti još i lošija”, poručuje Nataša Bijelić, stručna suradnica Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje na programu Spol, rod i seksualna prava.

“Vjerujemo kako aktualna gradska vlast ima sluha za ovu temu te da shvaćaju važnost školske seksualne edukacije utemeljene na znanstvenim činjenicama. Očekujemo da se u najkraćem roku oformi stručna radna skupina koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma, nastavnih materijala i s edukacijom provoditelja programa. Samo tako djeca i mladi mogu dobiti potrebna znanja o seksualnosti za koje su prethodne generacije bile nepravedno zakinute”, zaključuje Bijelić.