Zna li novinarka razmišljati sama?
Ako se pita premijera, očito ne. pic.twitter.com/kMVZV8KQ7S

— Jelena (@JelenaBokun) March 12, 2024

Nakon svega, nije bilo druge nego da razgovor s Milom Moralić počnemo s ključnim pitanjem – tko ju je to izbrifirao?

MORALIĆ: Ha, ha… Naravno da sam se sama izbrifirala. Pratim ovaj slučaj s Geodetskim fakultetom otkad ga je kod vas Dora Kršul prvi put objavila. Radi se, po svemu, o paradigmatskom slučaju. Kad je krenulo s tim automobilima i jahtom, djelovalo je kao nešto što će biti začas gotovo i brzo zaboravljeno. Imali su EU projekt, potrošili novce… Ali, onda se vrlo brzo pokazalo čega sve još ima – i čega još može biti – unutra.

S puno ljudi sam razgovarala o tom slučaju, s domaćim i stranim stručnjacima, tužiteljima, europskim institucijama. Pisala sam dopise, tražila razloge i objašnjenja i zapravo smo došli do tog jednog kostura koji nam pokazuje ono što je dobro opisala u jednom svom tekstu opet vaša kolegica Irena Frlan Gašparović – može im se što hoće jer su u cijeloj proceduri odlučivanja o ovlastima ostavljene rupe koje Europska komisija zasad neće rješavati. Činjenica je da je uredba o radu EPPO-a neusklađena s pravnom stečevinom EU-a u dosta zemalja i da se tako, slučajno ili namjerno, ostavlja prostora za manevar kakav se sprema kod nas. Da državni odvjetnik po principu “kadija te tuži, kadija te sudi”, bude onaj koji će donijeti konačnu odluku o tome tko će istraživati ovaj slučaj, domaći ili europski istražitelji.

Taj predmet je važan, važan, važan – jer ovolika količina nervoze ne može biti slučajna. A mi sad imamo glavnog državnog odvjetnika koji je kod nas na N1 izjavio da je EPPO, zapravo, suvišan. Sve se, dakle, uklapa u jednu sliku koja djeluje dosta sumorno, ali mislim da je funkcija medija da osnažujemo institucije unutar države i pokušamo im dati značaj koji trebaju imati, a to je da su one krajnja instanca koje trebaju donijeti neku odluku neovisno o pritiscima. Bojim se da kod nas sad u ovom slučaju to jednostavno nije moguće.

TELEGRAM: Vratimo se zasad na Plenkovićev ispad. Misliš li da bi jednako postupio, s tolikom količinom podcjenjivanja, da je dobio slično pitanje od novinara, a ne od novinarke. Jer, ovo mu nije prvi put. Našu kolegicu Jagodu Marić je, recimo, prije nekoliko mjeseci optužio da djeluje “u sprezi”. Nije htio reći s kim.

MORALIĆ: Bilo je toga još, čak i toj na tiskovnoj konferenciji. Kolegici s RTL-a je rekao kako nije pazila, da pazi malo bolje nakon što mu je postavila pitanje koje mu očito nije bilo po volji. Iako zna biti neugodan i prema novinarima, moj je dojam da je ovaj put to imalo neku dodatnu komponentu. On se silno trudio pokazati samo taj svoj kut gledanja da EPPO može biti nadležan samo za EU novce. Samo, taj kut gledanja je pogrešan. Svi znamo da postoje i drugi razlozi zbog kojih EPPO može biti nadležan. To piše u Uredbi, ne treba nitko novinare o tome brifirati.

TELEGRAM: Stvar je u tome da će njegovu verziju priče na kraju potvrđivati glavni državni odvjetnik.

MORALIĆ: Tako je. Mislim da, stoga, sve oči javnosti moraju biti uperene u taj proces, jer je ono što će se događati biti izuzetno važno. Nikad nisam čula da USKOK i DORH reagiraju nakon što im je predstojnik Ureda premijera poslao neke dokumente. To ne može biti normalno, to je uplitanje u proces u kojem Ured premijera nije sudionik. Ovih dana imamo ministre koji hodaju okolo i govore “Pa, nema veze, on im je samo dostavio javne podatke…”. Ne, nije. Ne može to biti – “nema veze”! Radi se o kršenju načela trodiobe vlasti, da Ured premijera dostavlja DORH-u nešto vezano za proces u kojemu uopće nisu strana.

TELEGRAM: Možda oni znaju, ili se boje, da ipak jesu?

MORALIĆ: Hahaha. Ovdje ne samo da nisu strana u procesu, nego su potencijalno debelo suprotstavljena strana. A DORH reagira na temelju onog što im je poslao Zvonimir Frka Petešić, i to javno kažu!

TELEGRAM: I ne vide problem u svemu.

MORALIĆ: Da. A činjenica je – o kojoj su komunicirali i službeno i neslužbeno – da se USKOK dosad nije bavio ovim procesom. Jednostavno nije. Sve dok iz Ureda premijera nisu dobili papire. To je trenutak u kojem se DORH odlučio reagirati.

TELEGRAM: Jesi li dosad u karijeri imala situaciju da te netko ovako javno omalovažava kao novinarku?

MORALIĆ: Jesam. Uvijek su političari nastojali omalovažiti novinare i novinarke koji ih se ne boje, koji nisu impresionirani njima. Mislim da je to ključna stvar. Ako im mogu parirati s pitanjima, ako znaju što su prava pitanja i što nisu pravi odgovori – oni se takvih novinara boje.

TELEGRAM: Znači, Plenković te se, zapravo, boji?

MORALIĆ: Ne mislim da me se boji, ali mu ide na živce inzistiranje na ovim stvarima. U karijeri sam imala sličnih primjera, recimo kad sam vodila sučeljavanje u predsjedničkoj kampanji Josipović protiv Bandića 2010. godine. Kad je Bandić dolazio na sučeljavanje, otvorila sam mu vrata i pružila ruku da ga pozdravim, a oni mi je samo preko ispružene ruke prebacio svoj kaput.

Zatim, kad je Radimir Čačić bio prvi potpredsjednik Vlade, došla sam na intervju za koji smo imali dogovorene teme. No, taj dan je na naslovnici Jutarnjeg lista izašlo da Čačić i Slavko Linić žele u Nadzorni odbor Ine, što je bila velika priča jer je politika Vlade tad bila da miču političare iz Nadzornih odbora. Čačić je poslao glasnogovornicu da mi kaže da ga to ne smijem pitati, na što sam rekla da, naravno, moram baš to pitati. Na to je on rekao zaštitaru da mene i tehničara, radila sam tad na radiju, zamoli da napustimo zgradu.

Uglavnom, ovakvo ponašanje nije odlika samo aktualnog premijera. Naši političari su općenito potpuno nesvjesni svoje uloge u društvu. Oni se jednostavno osjećaju nadmoćnima, pogotovo kad osvoje dva ili sad možda i tri mandata, dobiju krila i ne podnose kad im netko kaže da ne govore istinu. A Plenković na toj presici nije govorio istinu.

TELEGRAM: Misliš da mu je lakše bilo pobjeći u nešto što se slobodno može nazvati mizoginijom, nego odgovoriti na konkretno pitanje?

MORALIĆ: Pa očito. On je pričao kako ja ne mogu shvatiti načelo jedinstva dokaza. A zašto ne bih mogla? Pa ne’š ti komplicirane stvari. Uostalom, nije da je to bitno, ali ja imam i magisterij iz europskog prava.

TELEGRAM: Bitno je, bitno.

MORALIĆ: Doslovno, imam istu titulu kao Plenković, ja sam isto mr sc. Čemu uopće takvo podcjenjivanje? Imaš pitanje…

TELEGRAM: Pa da se izbjegne odgovor na njega.

MORALIĆ: … odgovori na njega, nemoj ići u širinu. Simptomatična je bila i rečenica nakon toga kad je rekao nama svima da će “sad on nas malo iskoristiti”. Pa šta je to? Tko si ti? Što mi radimo tu? Ti si prvi službenik jedne administracije. Koja odgovara građanima. Mi, novinari, predstavljamo te građane, predstavljamo javnost. I moj je posao da javnosti donesem neke činjenice i naravno da se informiram sa svih strana.

TELEGRAM: Šira javnost zapravo ni ne zna kakva je atmosfera za vrijeme davanja tih izjava, pogotovo dok se to zbiva u uskim prostorijama zagrebačkog HDZ-a, kao što je to u posljednje vrijeme slučaj.

MORALIĆ: Atmosfera nije ugodna, a pogotovo nije bila ugodna na press konferenciji o kojoj razgovaramo. Svi smo nagurani u jednom vrlo malom prostoru, predsjednik HDZ-a dođe pred nas, praktički ni ne odgovara na ono o čemu ga se pita, mi pokušavamo ponovno postavljati pitanja da dođemo do odgovora. I tu se onda boriš, to je praktički jedina mogućnost da ga se nešto pita, jer nam ne želi dati intervju, iako smo ga sto puta pitali.

TELEGRAM: Ni nama.

MORALIĆ: Dakle, on ne odgovara na pitanja, omalovažava, docira, bude bezobrazan, a u tom vrlo uskom prostoru, praktički nagurani na nas stoje HDZ-ovci koji dobacuju, komentiraju, smijulje se… Čuje se nekad i na snimkama da im kolege kažu da prestanu, da ometaju. A Plenkovićevo premještanje mikrofona, iako mu je kolega Branimir Zekić s Al Jazeere rekao da to ne radi, jer ga može oštetiti i neće se čuti zvuk… Plenković mu je na to rekao da nema veze, jer je to jedini način na koji možemo shvatiti o čemu se radi. To je stvarno ispod svake razine.

TELEGRAM: Misliš li da premijer stvarno vjeruje u te svoje teorije zavjere, da nas netko brifira, da radimo s nekim u sprezi ili time jednostavno pokušava izbjeći suštinu cijele priče?

MORALIĆ: Mislim da pokušava izbjeći suštinu. Ne govorimo ovdje o nekim početnicima, to su manje-više ljudi s preko 20 godina iskustva. Pa kako bismo došli dovde da nas netko “brifira”, da smo se dali instruirati? To se začas razmontira. Ne bismo ostali do preksutra u ovom poslu. To su, ukratko, insinuacije i Plenković to radi namjerno. Sjajna je bila prije nekoliko tjedana kolegica Marina Barukčić Stričević koja ga je na jednoj presici uporno ispitivala kako je mogao izabrati za glavnog državnog odvjetnika čovjeka koji – laže. A on na to njoj kaže kako je to – oporbeni narativ! Ne, nije. To je činjenica.

TELEGRAM: Imaš li dojam da je politika u Hrvatskoj, a tu prvenstveno mislim na onu kakvu gura vladajuća stranka, na najnižoj razini ikad? Da te laži, ti spinovi, nikad nisu bili ovako prozirni i jeftini?

MORALIĆ: Da. I čini mi se da se u stvarnosti u kojoj živimo, ta vrsta laži i spina multiplicira u digitalnom prostoru na tisuće puta. Razni botovi i članovi HDZ-a onda šire te dezinformacije i pokušavaju te osobno diskreditirati. I to nije ništa slučajno, kad vidiš istu rečenicu pet puta zaredom jasno ti je da im je ona – poslana. Da je naručena da se dalje širi. Tako da taj narativ onda ostaje u javnosti i prosječnom građaninu…

Jedan moj profesor s američkog fakulteta imao je sjajnu rečenicu: “People are not stupid, they are just busy”. Dakle, građani imaju svog posla i ne mogu pratiti sve te naše priče, što je tko točno i kad rekao. Na kraju ostane samo jedan – šum. Volim kazati da je taj šum zapravo nova cenzura. Nabacivanjem svih tih silnih nepotrebnih informacija u eter zagušuje se prostor i skriva istina.

TELEGRAM: Idemo probati malo razgrnuti šum oko ovog slučaja. Zašto Plenković izvodi sve ovo? Pa i ljudi iz HDZ-a će, u neslužbenim razgovorima, kazati da im sve ovo, sve oko Turudića i EPPO-a, politički šteti, pogotovo sad, u predizbornoj kampanji. Bijes koji je takvo postupanje izazvalo je i pogurao ljude na onaj oporbeni prosvjed na Markovu trgu. Zašto to čovjek radi sebi i svojima?

MORALIĆ: Ha, ja mogu reći samo svoju pretpostavku na osnovu onog što gledam i analiziram.

TELEGRAM: Jasno. Za istragu i otkrivanje činjenica je zadužena Laura Kövesi, odnosno njeni ljudi u Zagrebu. Bar zasad.

MORALIĆ: I ja razgovaram s ljudima u HDZ-u, nekad me i oni pokušavaju brifirati (smiješak). Nisu svi zadovoljni kako Plenković vodi situaciju vezano za ovaj slučaj. Dio ih smatra da ide previše agresivno i da nije baš oportuno toliko se izlagati u ovom slučaju u kojem ne možemo znati što će dalje biti. Mi ne znamo što svi ti svjedoci govore istražiteljima.

TELEGRAM: Dojam je da je Plenković vrlo zabrinut time što bi oni mogli reći.

MORALIĆ: Da, stvara se takav dojam. Ja pretpostavljam da on obnovu Zagreba doživljava kao svoj veliki uspjeh, produžio je rokove za Fond solidarnosti, potrošeni su novci, nešto se gradi. I sad će netko njemu tu spominjati nekakav Geodetski fakultet?

Ali, ajmo mi vidjeti što je zapravo taj Geodetski fakultet, što se sve krije u toj priči. No, Plenković ne trpi da se narušava njegova slika velikog obnovitelja Zagreba.

TELEGRAM: Radi li se samo o narušavanju slike? Uostalom, kakva je i ta slika, potres je bio prije četiri pune godine, kakav crni uspjeh u obnovi. Rekao bih da tu ima puno više od same borbe za imidž.

MORALIĆ: To u ovom trenutku ne možemo znati.

TELEGRAM: Ne možemo. Ali sa svakim sumanutim istupom poput ovoga…

MORALIĆ: Da, to više baca sumnju da u tom slučaju ima nešto što potencijalno može nanijeti puno veću štetu od jednog dekana koji se malo zaigrao.

TELEGRAM: Objavila si nedavno veliki razgovor s Laurom Kövesi, kako misliš da će ona reagirati na dopis iz DORH-a koji je, praktički, prvi korak prema tome da se slučaj oduzme EPPO-u?

MORALIĆ: Obje tužiteljice, i Laura Kövesi i Tamara Laptoš u intervjuima su rekle da ne postoji praksa ovakvog sukoba nadležnosti na koji se ovdje ide. Spis je kod europskih tužitelja, kako će ih natjerati da im ga daju? Recimo da glavni državni odvjetnik odluči da slučaj moraju istraživati USKOK i DORH, ali oni nemaju spis, nemaju ništa. Na osnovu čega će pokrenuti izvide? Kako će se uopće otvoriti, na osnovu čega, ta druga, domaća istraga, pa da onda glavni državni odvjetnik odlučuje tko je nadležan?

Uostalom, ako je Plenkoviću i Nini Obuljen Koržinek doista stalo, kako govore, da se što hitnije razjasni je li tu bilo nekog kriminala, zašto ne puste europske istražitelje da odrade posao do kraja? Oni su već gotovo godinu dana u tom slučaju. Mi ne znamo kakve imaju pregovore, možda i dogovore s nekim od osumnjičenika. I sad bi trebali sve pustiti, da dođe netko drugi, pa ćemo lagano ispočetka? Ukratko, ako je interes da se sve istraži, onda je jasno što je jedino logično. Da se pusti europske istražitelje da dovrše svoj posao.

TELEGRAM: Štoviše, za Plenkovića je, s političkog aspekta, jedino logično da kaže kako ga uopće na zanima tko će to istraživati i kako je, uostalom, to pitanje za pravosuđe, a ne za izvršnu vlast.

MORALIĆ: Mene je čak ministrica kulture i medija više iznenadila od njega. Kod nas je u TNT-u prije nekoliko mjeseci, nakon što je istraga već došla do toga da su ljudi s Geodezije bili uhićeni, izjavila kako bi sve ponovila, kako apsolutno nije bilo nikakve greške i kako posao nije preplaćen. Pa otkud se onda stvorio taj višak novca koji se onda trošio na privatne potrebe – ako posao nije bio preplaćen? Priča joj se kasnije počela mijenjati, krenula je govoriti kako je možda i bilo nekih administrativnih grešaka, pa je istraga došla do njenih bliskih suradnika. Tim ljudima su pretraženi domovi, oduzeta računala… Sad smo na njih dvoje. U ovom trenutku. Ali vidimo taj razvoj kod Obuljen Koržinek – od toga da je sve bilo čisto, preko administrativnih grešaka, pa do toga da se istražuje njene bliske suradnike.

TELEGRAM: Za kraj – hoćeš li opet ići na Plenkovićeve presice?

MORALIĆ: Naravno, prvom prilikom. To je moj posao. I na njegove i na presice svakog drugog političara koji su dužni javnosti odgovarati na pitanja.