U Poljskoj je na pomolu nova, liberalnija vlada. Nakon što su u nedjelju zatvorena birališta, prve procjene, još uvijek neslužbene, govore da će vladajuća stranka, Pravo i pravda(PiS), pojedinačno osvojiti najviše mandata, ali da joj to neće biti dovoljno za treći uzastopni mandat, čak niti u koaliciji s krajnjom desnicom.
Nakon prebrojenih 40 posto glasova, PiS vodi uvjerljivije nego u izlaznim anketama, ali im se prednost istopila u odnosu na jutros, nakon izbrojanih 20 posto glasova. Te se brojke mijenjaju ovisno o tome koja se biračka mjesta prebrojavaju prva. Međutim, čini se da trend zasad ide u korist oporbenih stranaka.
Stoga je i dalje izgledna opcija da će vladu formirati oporbeni blok stranaka, predvođen Građanskom koalicijom i bivšim premijerom Donaldom Tuskom. Bila bi to koalicija u širokom rasponu od desnog centra do ljevice, kojoj je, prije svega, zajedničko to da žele spriječiti da PiS ostane na vlasti.
Potencijalna koalicija
Stoga se očekuje postizborna suradnja Građanske koalicije, Trećeg puta i Ljevice. Zajedno bi mogli imati komotnu većinu – po izlaznim anketama, 248 zastupnika od 460.
Treći put je politički savez osnovan prije pola godine. Tusk ih je najprije tretirao kao konkurenciju, ali je s vremenom postalo jasno da će mu trebati kao potencijalni postizborni partneri, što se sada i potvrđuje – anketa im daje čak 55 zastupnika.
Nije čudo da ni neki PiS-ovi političari ne isključuju mogućnost suradnje s Trećim putem, pa čak niti opciju da im se ponudi premijerska dužnost. No, to više govori o postizbornom raspoloženju u PiS-u, nego o realnom stanju stvari. Dapače, u Trećem putu nema apetita za suradnju sa strankom Jaroslawa Kaczynskog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Voze u drugom smjeru
Bude li PiS neuspješan u formiranju vlade, liberalna oporba dobit će šansu da nakon osam godina makne s vlasti desne populiste i okrene politički kurs Poljske. S obzirom da se radi o širokom spektru političkih ideja koje bi ove stranke donijele u buduću vladu, bilo bi i ozbiljnih trvenja (uz to, ne bi imale dvotrećinsku većinu u parlamentu koja je potrebna da se zaobiđe eventualni predsjednički veto na zakone, što bi im također otežavalo upravljanje).
Ipak, postoje neke politike oko kojih se mogu očekivati promjene u odnosu na još uvijek aktualnu vlast. Vlada koju bi formirala liberalna oporba vjerojatno bi drastično smanjila napetosti u odnosima Varšave i Bruxellesa: Poljska je, uz Mađarsku, često predmet kritika zbog kontroverznih reformi kojima se vlast upliće u pravosuđe. U lipnju ove godine je, primjerice, Sud EU-a presudio da je reformom iz 2019. Poljska prekršila pravo Unije.
Kritike zbog pravosuđa
Poljska ne sudjeluje niti u radu Ureda europske javne tužiteljice, koji istražuje financijske malverzacije povezane s EU proračunom. Iako nije jedina (izvan su i Mađarska i Švedska te Danska i Irska), tužiteljica se žalila Europskoj komisiji da od poljskih vlasti ne može dobiti niti „običnu“ suradnju u prekograničnim predmetima koji uključuju Poljsku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Taj odnos Bruxellesa i Varšave, po pitanju pravosuđa, ali i drugih tema, poput migracija, trebao bi bitno omekšati ako vlast u Poljskoj preuzme sadašnja oporba. Donald Tusk, lider Građanske platforme, najjače oporbene stranke, bivši je predsjednik Europskog vijeća i bivši predsjednik Europske pučke stranke (EPP), grupacije koja okuplja mainstrem stranke desnog centra. U EPP-u je i Plenkovićev HDZ, dok Kaczynski i njegov PiS nisu.
Orbanovi saveznici
Kao što više u EPP-u nije niti Fidesz, stranka mađarskog premijera Viktora Orbana koji bi, promjenom vlasti u Varšavi, izgubio važnog saveznika na razini EU-a i političkog istomišljenika oko cijelog niza tema, od migracija na dalje. Poljska i Mađarska povremeno su proteklih godina zajednički blokirale neke europske odluke.
Kad je u pitanju Ukrajina, Mađarska je tu uglavnom bila usamljena jer je poljska vlada od početka ruske agresije bila čvrsto na strani Kijeva. Tek u posljednje vrijeme Varšava je, zbog uvoza ukrajinskog žita, ušla u oštar spor s Ukrajinom koji je verbalno eskalirao par tjedana pred izbore – PiS je morao pokazati da štiti poljske poljoprivrednike koji su važan bazen glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljedice za Ukrajinu
No, krajnje desni savez Konfederacija iskazuje skepsu prema Ukrajini, posebno prema izdašnoj pomoći, i na tome dobiva glasove određenog dijela biračkog tijela – ali istovremeno time stvara pritisak PiS-u koji je svoje stavove zaoštrio i zbog straha da će u protivnom izgubiti dio birača. Da PiS i Konfederacija formiraju vladu, to bi sigurno imalo reperkusije i na ovom pitanju. Ne samo u Poljskoj, nego i šire u EU.
U Slovačkoj je ponovno na vlasti Robert Fico, bivši premijer koji je otišao pritisnut masovnim prosvjedima, a onda se nedavno vratio, zahvaljujući i kampanji u kojoj je kritizirao EU i otvoreno se protivio slanju vojne pomoći Ukrajini. Mađarska, Slovačka i Poljska mogle bi tvoriti utjecajan skeptični blok unutar EU-a – ako bi, dakle, PiS bio primoran na koaliranje s krajnjom desnicom.
‘Bez naglih promjena’
S druge strane, Tusk kaže da su dobri odnosi s Ukrajinom „od egzistencijalne važnosti“ za Poljsku. „Nema alternative proukrajinskoj politici, ali moraju postojati mjere koje štite poljske interese…međutim, ni u kojem slučaju ne možemo si priuštiti naglu promjenu stava“, kazao je Tusk dva tjedna prije izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njegova vlada bi, po tome, zadržala čvrstu proukrajinsku politiku. Mada s obzirom na mogući sastav te koalicije i važnost seljačke stranke unutar nje, jasno je da bi i ta vlada morala balansirati.
Liberalizacija abortusa
U unutarnjih politici bi, pak, oporba, koliko se sada može predvidjeti, donekle liberalizirala rigidna pravila oko abortusa. Nisu, doduše, svi zadovoljni Tuskovim stavom oko ovog pitanja, no ne treba zaboraviti da on nije ljevičar, nego desni centar – kao Andrej Plenković i HDZ u Hrvatskoj.
Centrističke stranke s kojima bi Tusk htio koalirati žele vratiti pravno stanje na situaciju prije presude ustavnog suda iz 2020. – kojom je de facto onemogućen pobačaj i koja je izazvala žestoke prosvjede – i onda raspisati referendum.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neuspjeh referenduma
Referendumi su održani i ove nedjelje – ne, naravno, o pobačaju – a sve s ciljem da se potakne što veći broj birača vladajućih konzervativaca da izađu na birališta. O tome govori sugestivna priroda postavljenih pitanja.
Međutim, plan nije uspio, jer nije glasalo više od 50 posto biračkog tijela što je minimum da bi rezultat bio obvezujući (oni koji jesu glasovali, podržali su s više od 90 posto prijedloge vlade). Istovremeno, odaziv na izbore bio je rekordan. Ta diskrepancija govori u prilog tezi da su u velikom broju izašli birači koji su tražili promjenu. To je, dok se glasovi još prebrojavaju, dobra vijest za poljsku oporbu.
Što to ima s Hrvatskom?
Službeni rezultati još nisu poznati, ali zasad se čini da je Poljska na pragu nove, liberalne vlade. Unatoč tome što su vladajući konzervativci i dalje pojedinačno najjača politička opcija, moguće je da neće uspjeti osvojiti treći uzastopni mandat.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rasplet bi, dakle, mogao biti zanimljiv, pa i iz perspektive Hrvatske gdje vladajuća stranka, pojedinačno najjača politička opcija, na sljedećim izborima ide po treći uzastopni mandat.
Što ako desničari zbilja izgube izbore u Poljskoj? Politički potres u Varšavi izazvao bi tektonske pomake u EU
Izbori u Poljskoj imat će reperkusije na cijelu EU, zbog politike prema migrantima, Ukrajini i općenito vladavini prava
Čini se da je Poljska na pragu nove, liberalne vlade. Unatoč tome što su vladajući konzervativci i dalje pojedinačno najjača politička opcija, moguće je da neće uspjeti potvrditi treći uzastopni mandat. Zanimljiv rasplet i iz perspektive Hrvatske gdje vladajuća stranka, pojedinačno najjača politička opcija, na sljedećim izborima ide po treći uzastopni mandat
U Poljskoj je na pomolu nova, liberalnija vlada. Nakon što su u nedjelju zatvorena birališta, prve procjene, još uvijek neslužbene, govore da će vladajuća stranka, Pravo i pravda(PiS), pojedinačno osvojiti najviše mandata, ali da joj to neće biti dovoljno za treći uzastopni mandat, čak niti u koaliciji s krajnjom desnicom.
Nakon prebrojenih 40 posto glasova, PiS vodi uvjerljivije nego u izlaznim anketama, ali im se prednost istopila u odnosu na jutros, nakon izbrojanih 20 posto glasova. Te se brojke mijenjaju ovisno o tome koja se biračka mjesta prebrojavaju prva. Međutim, čini se da trend zasad ide u korist oporbenih stranaka.
Stoga je i dalje izgledna opcija da će vladu formirati oporbeni blok stranaka, predvođen Građanskom koalicijom i bivšim premijerom Donaldom Tuskom. Bila bi to koalicija u širokom rasponu od desnog centra do ljevice, kojoj je, prije svega, zajedničko to da žele spriječiti da PiS ostane na vlasti.
Potencijalna koalicija
Stoga se očekuje postizborna suradnja Građanske koalicije, Trećeg puta i Ljevice. Zajedno bi mogli imati komotnu većinu – po izlaznim anketama, 248 zastupnika od 460.
Treći put je politički savez osnovan prije pola godine. Tusk ih je najprije tretirao kao konkurenciju, ali je s vremenom postalo jasno da će mu trebati kao potencijalni postizborni partneri, što se sada i potvrđuje – anketa im daje čak 55 zastupnika.
Nije čudo da ni neki PiS-ovi političari ne isključuju mogućnost suradnje s Trećim putem, pa čak niti opciju da im se ponudi premijerska dužnost. No, to više govori o postizbornom raspoloženju u PiS-u, nego o realnom stanju stvari. Dapače, u Trećem putu nema apetita za suradnju sa strankom Jaroslawa Kaczynskog.
Voze u drugom smjeru
Bude li PiS neuspješan u formiranju vlade, liberalna oporba dobit će šansu da nakon osam godina makne s vlasti desne populiste i okrene politički kurs Poljske. S obzirom da se radi o širokom spektru političkih ideja koje bi ove stranke donijele u buduću vladu, bilo bi i ozbiljnih trvenja (uz to, ne bi imale dvotrećinsku većinu u parlamentu koja je potrebna da se zaobiđe eventualni predsjednički veto na zakone, što bi im također otežavalo upravljanje).
Ipak, postoje neke politike oko kojih se mogu očekivati promjene u odnosu na još uvijek aktualnu vlast. Vlada koju bi formirala liberalna oporba vjerojatno bi drastično smanjila napetosti u odnosima Varšave i Bruxellesa: Poljska je, uz Mađarsku, često predmet kritika zbog kontroverznih reformi kojima se vlast upliće u pravosuđe. U lipnju ove godine je, primjerice, Sud EU-a presudio da je reformom iz 2019. Poljska prekršila pravo Unije.
Kritike zbog pravosuđa
Poljska ne sudjeluje niti u radu Ureda europske javne tužiteljice, koji istražuje financijske malverzacije povezane s EU proračunom. Iako nije jedina (izvan su i Mađarska i Švedska te Danska i Irska), tužiteljica se žalila Europskoj komisiji da od poljskih vlasti ne može dobiti niti „običnu“ suradnju u prekograničnim predmetima koji uključuju Poljsku.
Taj odnos Bruxellesa i Varšave, po pitanju pravosuđa, ali i drugih tema, poput migracija, trebao bi bitno omekšati ako vlast u Poljskoj preuzme sadašnja oporba. Donald Tusk, lider Građanske platforme, najjače oporbene stranke, bivši je predsjednik Europskog vijeća i bivši predsjednik Europske pučke stranke (EPP), grupacije koja okuplja mainstrem stranke desnog centra. U EPP-u je i Plenkovićev HDZ, dok Kaczynski i njegov PiS nisu.
Orbanovi saveznici
Kao što više u EPP-u nije niti Fidesz, stranka mađarskog premijera Viktora Orbana koji bi, promjenom vlasti u Varšavi, izgubio važnog saveznika na razini EU-a i političkog istomišljenika oko cijelog niza tema, od migracija na dalje. Poljska i Mađarska povremeno su proteklih godina zajednički blokirale neke europske odluke.
Kad je u pitanju Ukrajina, Mađarska je tu uglavnom bila usamljena jer je poljska vlada od početka ruske agresije bila čvrsto na strani Kijeva. Tek u posljednje vrijeme Varšava je, zbog uvoza ukrajinskog žita, ušla u oštar spor s Ukrajinom koji je verbalno eskalirao par tjedana pred izbore – PiS je morao pokazati da štiti poljske poljoprivrednike koji su važan bazen glasova.
Posljedice za Ukrajinu
No, krajnje desni savez Konfederacija iskazuje skepsu prema Ukrajini, posebno prema izdašnoj pomoći, i na tome dobiva glasove određenog dijela biračkog tijela – ali istovremeno time stvara pritisak PiS-u koji je svoje stavove zaoštrio i zbog straha da će u protivnom izgubiti dio birača. Da PiS i Konfederacija formiraju vladu, to bi sigurno imalo reperkusije i na ovom pitanju. Ne samo u Poljskoj, nego i šire u EU.
U Slovačkoj je ponovno na vlasti Robert Fico, bivši premijer koji je otišao pritisnut masovnim prosvjedima, a onda se nedavno vratio, zahvaljujući i kampanji u kojoj je kritizirao EU i otvoreno se protivio slanju vojne pomoći Ukrajini. Mađarska, Slovačka i Poljska mogle bi tvoriti utjecajan skeptični blok unutar EU-a – ako bi, dakle, PiS bio primoran na koaliranje s krajnjom desnicom.
‘Bez naglih promjena’
S druge strane, Tusk kaže da su dobri odnosi s Ukrajinom „od egzistencijalne važnosti“ za Poljsku. „Nema alternative proukrajinskoj politici, ali moraju postojati mjere koje štite poljske interese…međutim, ni u kojem slučaju ne možemo si priuštiti naglu promjenu stava“, kazao je Tusk dva tjedna prije izbora.
Njegova vlada bi, po tome, zadržala čvrstu proukrajinsku politiku. Mada s obzirom na mogući sastav te koalicije i važnost seljačke stranke unutar nje, jasno je da bi i ta vlada morala balansirati.
Liberalizacija abortusa
U unutarnjih politici bi, pak, oporba, koliko se sada može predvidjeti, donekle liberalizirala rigidna pravila oko abortusa. Nisu, doduše, svi zadovoljni Tuskovim stavom oko ovog pitanja, no ne treba zaboraviti da on nije ljevičar, nego desni centar – kao Andrej Plenković i HDZ u Hrvatskoj.
Centrističke stranke s kojima bi Tusk htio koalirati žele vratiti pravno stanje na situaciju prije presude ustavnog suda iz 2020. – kojom je de facto onemogućen pobačaj i koja je izazvala žestoke prosvjede – i onda raspisati referendum.
Neuspjeh referenduma
Referendumi su održani i ove nedjelje – ne, naravno, o pobačaju – a sve s ciljem da se potakne što veći broj birača vladajućih konzervativaca da izađu na birališta. O tome govori sugestivna priroda postavljenih pitanja.
Međutim, plan nije uspio, jer nije glasalo više od 50 posto biračkog tijela što je minimum da bi rezultat bio obvezujući (oni koji jesu glasovali, podržali su s više od 90 posto prijedloge vlade). Istovremeno, odaziv na izbore bio je rekordan. Ta diskrepancija govori u prilog tezi da su u velikom broju izašli birači koji su tražili promjenu. To je, dok se glasovi još prebrojavaju, dobra vijest za poljsku oporbu.
Što to ima s Hrvatskom?
Službeni rezultati još nisu poznati, ali zasad se čini da je Poljska na pragu nove, liberalne vlade. Unatoč tome što su vladajući konzervativci i dalje pojedinačno najjača politička opcija, moguće je da neće uspjeti osvojiti treći uzastopni mandat.
Rasplet bi, dakle, mogao biti zanimljiv, pa i iz perspektive Hrvatske gdje vladajuća stranka, pojedinačno najjača politička opcija, na sljedećim izborima ide po treći uzastopni mandat.