Zelenski je riskantnom smjenom Zalužnog pokrenuo krucijalnu fazu rata. I goleme su šanse da je pogriješio
Sada se postavlja pitanje kako će se u novoj ulozi snaći Sirski, koji je promaknut s mjesta zapovjednika kopnenih snaga
Da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski smijeniti načelnika Glavnog stožera ukrajinske vojske generala Valerija Zalužnog nagađalo se dugo. Prije nekoliko dana, Zelenski je najavio “resetiranje” ukrajinske vojske što bi uključivalo i smjenu nekoliko visokih dužnosnika, ne samo onih uniformiranih. Zelenski je taj veliki “reset” konačno napravio jučer, postavivši na Zalužnijevo mjesto ‘snježnog leoparda‘, general-pukovnika Oleksandra Sirskog.
Ovakva rošada na vrhu ukrajinske vojske golem je potez ne samo zbog ključne uloge koju je Zalužni odigrao u pružanju otpora ruskim okupatorima, već i zbog njegove goleme popularnosti među Ukrajincima – civilima i vojnicima.
Međutim, smjena Zalužnog, kako tumači The Economist, predstavlja sljedeću ključnu fazu u ratu, u kojoj predsjednik Zelenski ima goleme šanse za počiniti grešku.
Razlike, koje su nekoć bile prednost, postale su mane
Razlike između Zelenskog i Zalužnog mogle su se djelomično pronaći i u njihovim osobnostima i kulturama. Nakon što je Rusija pokrenula invaziju 22. veljače 2022. godine, razlike su ostavljane po strani. Neki stručnjaci bi ih čak i nazvali prednostima.
U primjeru “umrežene” kulture Ukrajine, svaka komponenta otpora zemlje usredotočila se samo na svoj zadatak. Umjesto da ima središnju kontrolu, Zelenski je nastavio biti “vrhovni domoljub”, pa je utjelovio glas nacije i njeno prkosno odbijanje da popusti pred agresijom Rusije. General Zalužni, koji je zapravo već godinama bio u ratu s Rusijom, fokusirao se na borbe.
Tek kad su se ruska i ukrajinska vojska ukopale, a linije fronta stagnirale, ta su trvenja počela nanositi štetu.
Počeli su se razilaziti oko ideja za bojište
Kako se odnos Zelenskog i Zalužnog pogoršavao, tako su se počeli i razilaziti oko toga što treba učiniti na bojištu. Zelenski i njegova administracija pripisali su Zalužnom odgovornost za neuspjeh prošlogodišnje ofenzive. Htjeli su da se ukrajinska vojska pripremi za daljnje napade, pa su vršili pritisak na njega da izradi planove za bitke i preuzme teret nepopularne mobilizacije novih trupa.
General Zalužni ih je glatko odbio. Replicirao im je da je njegov oprez nakon neuspjeha inicijalnog protunapada poštedio vitalne trupe i opremu. Objasnio je kako nije mogao planirati sljedeću protuofenzivu ako ne zna s kojim resursima raspolaže, pa je dodao da je odgovornost političara da mobiliziraju društvo – i bio je u pravu.
Zalužnijeva popularnost postala je prijetnja
Nije neuobičajeno da političari i vojno osoblje imaju nisko mišljenje jedni o drugima. Ono što je na kraju uništilo odnos Zelenskog i generala Zalužnog bilo je predsjednikovo nestabilno i promjenjivo mišljenje o tome kako će rat odrediti kakva bi zemlja Ukrajina trebala postati.
U ranijim intervjuima, samo nekoliko tjedana od početka invazije, Zelenski je govorio o tome kako se njegova zemlja “bori za svoju sudbinu demokracije okrenute Europi”. Dodao je kako Ukrajina više cijeni živote, nego teritorij. U posljednje vrijeme, Zelenski je promijenio narativ, pa je govorio da je cilj ponovno zauzimanje cjelokupnog okupiranog teritorija Ukrajine.
S vremenom je postalo jasnije da se takav ratni cilj ne može postići, pa je Zelenski bio sve nestrpljiviji prema generalu Zalužnom. Zelenski i njegovi dužnosnici počeli su se osjećati ugroženo zbog rastuće popularnosti Zalužnog. Upravo je ta popularnost bila jedan od razloga zašto je Zelenski nastojao centralizirati vlast u predsjednički kompleks u Kijevu.
Pritisak na Zelenskog postao je velik
Rez je vjerojatno postao neizbježan, a pritisak normalne politike počeo je biti sve snažniji kako je rat odmicao. Economist ističe kako politika u Ukrajini nije poput one u Washingtonu i Parizu. Ukrajinska politika je golo natjecanje za resurse i moć, koje financiraju razni oligarsi i frakcije, a posljednjih godina i strani donatori. Na Zapadu se ideje često nalaze na drugom mjestu, a u Ukrajini ih obično uopće nema.
U takvim okolnostima bilo je ispravno najuriti generala, jer u demokraciji oružane snage moraju biti podređene političarima. Autoritet generala Zalužnog kao vrhovnog zapovjednika već je bio debelo narušen glasinama o njegovoj smjeni. Što je Zelenski dulje oklijevao sa smjenom, činio bi se sve slabijim i dovodio bi se u pitanje njegov autoritet.
Vojska je podijeljenog mišljenja oko Sirskog
Sada se postavlja pitanje kako će se u novoj ulozi snaći Sirski, koji je promaknut iz zapovjednika kopnenih snaga zemlje. Zelenski je smjenom preuzeo golemi rizik, budući da postoji šansa da će vojska početi negodovati zbog smjene svog popularnog zapovjednika. Sirskog prati reputacija da je spreman sukobiti se s neprijateljem, čak i ako je cijena u ljudstvu i opremi velika.
Sirski je figura koja izaziva ne samo podjele, već i oštre reakcije časnika. Neki hvale njegovu profesionalnost, drugi kažu da maltretira svoje podređene i vlada strahom. No, Sirski će manje vjerojatno propitkivati poteze predsjednika. Kada sjedne na mjesto načelnika Glavnog stožera ukrajinske vojske, morat će ublažiti svoj stil zapovijedanja i naučiti govoriti istinu moćnicima.
Reorganizacija na vrhu vojske izazvat će niz poremećaja i problema, jer će se časnici morati prebaciti na nove položaje u lancu zapovijedanja. No, bitno je da te promjene ne degradiraju sposobnost Ukrajine da se bori. Ukrajina će uskoro trebati pokrenuti još jedan val mobilizacije, čak i ako će general Sirski trupe koristiti samo za obranu, što bi u trenutnoj fazi rata i trebao.
Ukrajina ne može dobiti rat definiran teritorijem
S obzirom na to da je general Zalužni bio ukrajinski heroj, njegova smjena imat će i političke posljedice. Izjava kojom je Zelenski najavio Zalužnijev odlazak nije otkrila što dalje namjerava učiniti. Oni koji poznaju Zalužnog ne vide ga u ulozi političara, no on ne bi bio prvi vojnik kojem potencijalna politička dužnost ne bi “lupila o glavu”. U zemlji poput Ukrajine, neki oligarh nedvojbeno će ga vidjeti kao sredstvo za ostvarenje vlastitih ambicija, stoga bi Zalužni trebao zadržati svoju poniznost.
S druge strane, predsjednik Zelenski trebao bi shvatiti da će, ako on i njegova administracija pokušaju suzbiti nezadovoljstvo, naštetiti političkoj kulturi koju pokušavaju spasiti. Economist najvažnijim pitanjem smatra može li Zelenski iskoristiti smjenu generala Zalužnog kako bi promijenio svoju viziju rata.
Zelenski se danas još uvijek, barem u javnosti, drži svog obećanja da će Ukrajina vratiti svaki pedalj tla koji su okupirale ruske snage, čak i ako privatno zna da se to neće dogoditi uskoro, ako i uopće. Kad bi ukrajinske snage mogle protjerati ruske okupatore, to bi bila divna stvar. Međutim, osim ako se nešto potpuno neočekivano ne promijeni, rat definiran teritorijem je rat koji Ukrajina ne može dobiti.
Zelenski treba ‘laserski fokus’ za pobjedu
Zelenski bi ovu smjenu na vrhu vojske trebao vidjeti kao šansu za preoblikovanje svoje vizije rata. Kako bi se održala u dugoj borbi koja je pred njima, Ukrajinci moraju povećati svoju otpornost. U vojnom smislu, to znači bolju protuzračnu obranu i topništvo, te sposobnost obavljanja tekućih popravaka. S obzirom na odbijanje republikanaca u Kongresu da se dogovore o velikom paketu oružja i novca, Ukrajini je potrebna još veća domaća sposobnost za proizvodnju oružja – posebno bespilotnih letjelica.
U gospodarskom smislu, Ukrajina treba privući ulaganja, kao i pomoć, te dodati više vrijednosti onome što izvozi. U političkom smislu to znači da bi se Zelenski trebao javno ponovno posvetiti ratu vrijednosti.
The Economist prognozira da će Ukrajina izaći kao pobjednik iz ovog krvavog sukoba sve dok je napredna, demokratska zemlja okrenuta Zapadu. Međutim, njegovoj vladi potreban je ‘laserski fokus’ da se to dogodi. Oko toga ne bi trebalo biti spora između predsjednika i njegovih zapovjednika.