Ako osjećate neugodnu bol u uhu, moguće je da imate plivačko uho: evo par savjeta kako ga izbjegavati i liječiti

Jednu od deset osoba, tijekom života, zadesi plivačko uho, kažu podaci američke studije iz 2012. godine. Ako vam se to već dogodilo, znate kako je neugodno. I bez obzira na to što samo ime implicira, ne morate biti strastveni plivač, a ne morate čak niti provesti određeno vrijeme plivajući da biste dobili infekciju, piše Prevention.

Službeni naziv plivačkog uha je otitis externa, odnosno upala vanjskog uha. Kada se govori o vanjskom uhu, misli se na dio uha koji vidimo i na prvi dio ušnog kanala. Upalu izazivaju bakterije, obično pseudomonas ili stafilokok. Osim bakterija, krivci mogu biti i gljivice, virusi i alergije, ali u 98 posto slučajeva radi se o bakterijskoj infekciji.

Može nastati zbog plivanja, ogrebotine ali i bez posebnog razloga

Kada voda uđe u uho, vlaga stvara uvjete koji omogućavaju bakterijama da se razmnožavaju, uđu u kožu i ušni kanal i izazovu infekciju. Stanje se naziva plivačko uho jer obično bakterije koje uzrokuju problem obitavaju u slatkoj vodi. Plivanje u jezerima, rijekama ili jarcima glavni je rizični faktor za nastanak infekcije. U nekim slučajevima plivačkom uhu uopće nije uzrok plivanje. Neki put malena ogrebotina omogući bakterijama da uđu pod kožu. Češanje i čišćenje ušiju štapićima može uzrokovati takvu vrstu ozljede. Vosak u uhu ima antibakterijska svojstva pa i nije baš dobra ideja micati ga.

Ali na stranu plivanje i ogrebotine, plivačko uho se ponekad događa i bez ikakvog razloga. Sposobnost uha da zadrži vodu povećava šanse da bakterija ima vremena prodrijeti u kožu. Prema uhu ne cirkulira baš puno krvi pa tijelo ne može slati puno stanica da se bore protiv infekcije. Osobito osobama koje imaju dijabetes ili predijabetes, stanje koje izaziva odumiranje perifernih krvnih žila oko uha i u ekstremitetima, plivačko uho je velika prijetnja.

Ako bolest uznapreduje, mogu nateknuti i limfne žlijezde

Prvi simptom plivačkog uha je umjeren ili intenzivan svrbež unutar uha. Bol ili osjetljivost ušnog kanala je drugi simptom što je rezultat infekcije i upale. U nekim slučajevima potezanje i pritisak na uho čini bol jačom, a u ekstremnijim slučajevima bol se širi na lice, vrat ili sa strane glave. Sljedeći simptom je crvenilo i oticanje izazvano dotokom krvi i bijelih krvnih stanica koje tijelo šalje u borbu protiv infekcije. U ranom stadiju plivačkog uha, iz ušnog kanala može izlaziti iscjedak, bez mirisa. Ali kako se infekcija pogoršava, gnoj žute ili zelene boje, stanovitog mirisa, počinje curiti.

Kako je uho natečeno, upaljeno, potencijalno ispunjeno tekućinom, moguć je osjećaj da je puno i blokirano, djelomično se gubi sluh što je uglavnom privremeno. U nekim slučajevima mogu oteknuti limfne žlijezde ako se infekcija proširi na vrat. Limfni čvorovi su kao filteri za cirkulacijski sustav, čiste stanice krvi od infekcija pa zato mogu nateći. Moguće je da dobijete i temperaturu, u uznapredovalim slučajevima. Povišena temperatura pomaže imunološkom sustavu da svlada bakterije, kaže studija iz 2011.godine.

Teži slučajevi liječe se kapljicama ili antibioticima

Traje li vam nelagoda nekoliko dana ili postane nepodnošljiva, morate liječniku. Imate li blagi oblik plivačkog uha, liječnik će vam prepisati alkalne kapljice koje imaju svrhu stabilizirati bakterijski okoliš unutar uha. I tretman steroidima može smanjiti upalu i iritaciju.

Ako vam nije bolje, liječnik će prepisati antibiotske kapljice ili krpice pamuka s antibiotikom. U težim slučajevima, dobiti ćete oralni antibiotik. Prije prepisivanja kapljica ili antibiotika, otorinolaringolog bi trebao napraviti debridman uha i maknuti stare stanice kože, inficirano tkivo ili vosak, jer sve to može biti prepreka između prepisanih kapljica i infekcije. Imate li unutra deblji sloj ušne masti, sve kapi svijeta neće doprijeti do tamo kamo trebaju.