Cijenjena psihologinja za Telegram: 'Da, i meni dolaze mladi uplašeni zbog nuklearnog rata. Umirujem ih na ovih 9 načina'

Ruska aneksija ukrajinskog teritorija nanovo je zaoštrila rat koji bjesni na istoku Europe i eskalirala prijetnju nuklearnim oružjem. Vladimir Putin, spominjući nuklearno oružje, kaže kako ne blefira. Takve tvrdnje ljudima diljem svijeta izazivaju jezovite trnce i bitno utječu na njihovu psihu. Kako normalno živjeti uz postojeću prijetnju čovječanstvu i kako to uopće procesuirati, pitali smo profesoricu Natašu Jokić-Begić, cijenjenu kliničku psihologinju s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

U jednom su nevezanom istraživanju, kaže, pitali ispitanike koliko se boje aktualnog rata. “Postoci koje smo dobili nisu bezazleni i taj strah raste, a najizraženiji je kod mladih odraslih ljudi, što vidim i iz vlastite kliničke prakse”, govori profesorica za Telegram. Mladi odrasli, kako kaže, u ovakvoj stvarnosti imaju doživljaj zatvorene budućnosti, odnosno neimanja budućnosti. Otvoreno raščlanjujući egzistencijalni strah uzrokovan nuklearnom prijetnjom, profesorica daje i vrijedne savjete za nošenje s tjeskobom koja se javlja kada razmišljamo o apokaliptičnim scenarijima.

Propast svijeta

Odmah na početku, Jokić-Begić ispričala nam je o primjeru iz kliničke prakse s kojim se susrela. Obratio joj se mlad čovjek, prestravljen zbog rata i nuklearne prijetnje. Rekao joj je da se sa strahom i paraliziranošću koju kod njega uzrokuje, nosi tako što svakodnevno popije žestoko piće. “Rekao mi je da nije dobro, kao i da se generalno ne boji rata, već onoga što će biti poslije eventualnog nuklearnog udara. Kada sam ga pitala odakle dolazi taj strah, detektirala sam da on dolazi iz projekcija koje viđamo u postapokaliptičnim filmovima.

Tom mladom čovjeku sam rekla – i vidjela sam da je na to pozitivno reagirao, malo se relaksirao – kako ćemo se mi sasvim sigurno snaći jer smo snalažljivi ljudi, pogotovo na ovim našim prostorima gdje je snalaženje svojevrstan mindset“, opisuje psihologinja. Čovječanstvo se, nastavlja u našem razgovoru, oduvijek suočavalo s egzistencijalnim strahom kakav predstavlja i nuklearna prijetnja. Nekad je taj strah, kaže, bio strah od apokaliptičnih događaja, primjerice povijesnih oluja, danas je to nuklearna katastrofa. Riječ je, podcrtava, o zamišljajima propasti svijeta.

Evolucijski moment

“Nužno je osvijestiti da su ljudi oduvijek imali strah od propasti svijeta i s tim su se strahom nosili kroz razne narative, od religioznih do raznih drugih”, poučava Jokić-Begić. Za današnju prijetnju kaže kako je apsolutno realna. “Uništavanje čovječanstva i planete nije iracionalan umišljaj, već je relativno racionalno, no u današnjim okvirima moramo reći da su ljudi tome izraženije izloženi kroz medije, što može uzrokovati jaku anksioznost, brigu oko budućnosti, iako se ništa od tog zamišljaja nije dogodilo”, objašnjava.

Razmišljanju o postojanju oružja koje višestruko može uništiti planet, nastavlja profesorica, treba se suprotstaviti razmišljanjem o tome kako je na našem planetu 8,5 milijardi ljudi i da im je svima zajednička univerzalna potreba za preživljavanjem. “Jednom čovjeku nasuprot, koji bi tako nešto mogao napraviti, stoje razumni ljudi. Ljudi su razumna bića i apeliram na to da imamo povjerenja u ljudsku prirodu koja je usmjerena preživljavanju. To je čisto evolucijski moment”, kaže profesorica.

Obrana u dva smjera

Ljudska obrana od ovakve prijetnje, nastavlja, ide u dva smjera. Prvi je strah. “On je mobilizirajući, moćan i snažan, ali je kratkotrajan i jako umara, jako troši. Drugo je svojevrsna apatija, u kojoj više nema energije za strah. Nešto poput životinje koju napada predator pa ona jednostavno kolabira i pravi se mrtva. Takav apatični pristup možda je i dobar kada je u pitanju nuklearna prijetnja jer mi i tako ništa ne možemo učiniti”, veli Jokić-Begić. Kaže i kako ovdje nije riječ o klasičnom strahu od smrti, već o strahu od užasa koji s nuklearnim ratom dolazi.

“Rekla bih da je to strah od patnje. Od 1945. čuli smo užasne priče o posljedicama korištenja nuklearnog oružja. Tih se posljedica bojimo više nego same smrti, odnosno da svijet prestaje biti predvidljivo mjesto i postaje mjesto na kojem je sve opasno i kontaminirano”, kaže. Kao i uvijek u razgovorima za Telegram, Jokić-Begić savjetuje što činiti ako vas preplavljuju strah i anksioznost. Naglašava, prije svega, da je posve normalno osjećati se tjeskobno kada postoji prijetnja poput nuklearne. “Kada god se ulovite u brigama oko rata, pokušajte promisliti jesu li vam korisne”, veli.

Poželjno je, potom, učiniti ono što smatramo korisnim u tom trenutku. “To ne znači kupovati tablete joda, već možda se upoznati s protokolima za postupanje u izvanrednoj situaciji”, ističe. Osim toga, poučava, “ako ne možete učiniti ništa konstruktivno, nego samo brinete, onda treba prekinuti taj iscrpljujući krug”. Nužno je umirivati se, dodaje, kao što biste umirivali dijete, a zamišljanje pozitivnih scenarija karakterizira kao nužnu brigu za sebe. Vrlo konkretno, navodi devet savjeta kako si pomoći.

1. Disanje

“Osjetite li iznenadni napad tjeskobe, usredotočite se na disanje. Polagano disanje s produženim izdahom može biti od velike pomoći”, kaže Jokić-Begić i dodaje kako time svojem tijelu dajete signal da se umiri.

2. Briga o tijelu

“Važno je paziti na sebe i svoje najmilije, dobro jesti, vježbati, boraviti u prirodi i osigurati si dobar san”, poučava profesorica i ističe kako je u slučaju teškoća sa spavanjem nužno javiti se liječniku.

3. Oponašanje kućnih ljubimaca

“Oni žive u sadašnjosti. Ako ih napada neposredna opasnost, oni se bore ili bježe. Ali ako u sadašnjosti nema opasnosti, oni žive svoj život. Kućni ljubimci ne zamišljaju buduće opasnosti, nego opažaju sadašnjost. Kada dođu ovako teška vremena, treba osvijestiti da tjeskoba dolazi od zamišljanja budućnosti. Vraćajte svoje misli u sadašnjost, koliko je god puta u danu potrebno, jer sklonost je našeg mozga da stalno o nečemu misli, a baš nekako voli otići u crne scenarije”, detaljna je profesorica.

4. Nužnost održavanja rutine

Rutina pomaže u vraćanju osjećaja kontrole. To je lekcija, naglašava Jokić-Begić, koju smo naučili tijekom pandemije.

5. Humor

“Upravo se kroz humor najbolje očituje sposobnost ljudskog uma da preoblikuje bilo koju situaciju tako da postane manje neugodna. Koristite humor, koristite crni humor, svaki humor je dobrodošao. Omogućit će vam mali predah”, veli cijenjena klinička psihologinja.

6. Doziranje vijesti

Nužno je ne preplavljivati se vijestima i informacijama o ratu jer, detaljizira Jokić-Begić, iako ponekad daju dojam kontrole, češće u ljudima izazivaju dodatnu tjeskobu.

7. Oprez, ovisnost

Nužan je poseban oprez da se ne razviju ovisnosti o lijekovima, alkoholu, drogama, cigaretama. “Uz sve što nam je život priuštio, ne treba nam još i ovisnost”, naglašava psihologinja

8. Razgovor

Dalje savjetuje kako je blagotvorno razgovarati o bojaznima. “Dijeljenje briga s drugim ljudima doslovno djeluje kao lijek”, ističe.

9. Stručnjaci

“Uvijek se možete obratiti i stručnjacima za psihičko zdravlje”, zaključuje Telegramova redovita sugovornica o mentalnom zdravlju.

---

Ako osjetite potrebu za stručnom pomoći, možete se javiti udruzi kako si?. Riječ je o udruzi proizašloj iz praktične nastave profesorice Jokić-Begić na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nastala je tijekom pandemije i nakon potresa u Republici Hrvatskoj s ciljem pružanja potpore široj populaciji. Udrugu vode mladi psiholozi pod vodstvom profesorice i mentorice dr. sc. Nataše Jokić-Begić.