Dok se svijet zabavlja novim špijunskim aferama, evo malog podsjetnika kako je to nekad izgledalo

Najveći špijunski profesionalni uspjeh postigao je jedan Romeo početkom sedamdesetih

An East German policeman (Vopo) looks at East German Trabant cars, as heavy East to West traffic clogged the Glienicker Bridge, the bridge where East West spy exchanges traditionnally took place, on November 21, 1989. On November 09, Gunter Schabowski, the East Berlin Communist party boss, declared that starting from midnight, East Germans would be free to leave the country, without permission, at any point along the border, including the crossing-points through the Wall in Berlin. The Berlin concrete wall was built by the East German government 13 August 1961 to seal off East Berlin from the part of the city occupied by the three main Western powers to prevent mass illegal immigration to the West. According to the "August 13 Association" which specialises in the history of the Berlin Wall, at least 938 people - 255 in Berlin alone - died, shot by East German border guards, attempting to flee to West Berlin or West Germany. The wall was opened 09 November 1989 and has been demolished since then. (Photo by GERARD MALIE / AFP)
FOTO: AFP

Francuska ministrica obrane Florence Parly objavila je ovih dana u Parizu kako je služba sigurnosti DGSI uhitila potpukovnika francuske vojske na privremenoj službi u NATO paktu. Sumnjiči ga se da je ruskom agentu u Italiji, pripadniku GRU-a, ruske vojne obavještajne službe, predavao strogo povjerljive dokumente NATO-a. Zaoštravanjem političkih i gospodarskih odnosa u svijetu, intenzivira se špijunski rat između Rusije i glavnih europskih članica NATO pakta, Francuske i Njemačke te Velike Britanije.

Tako je britanska policija optužila Aleksandra Petrova i Ruslana Boshirova, dva časnika GRU-a, za pokušaj ubojstva bivšeg ruskog tajnog agenta Sergeja Skripala i njegove kćeri Julije u Salisburyju u Engleskoj 2018. Optuženi su također za ubojstvo Dawn Sturgess, koja je umrla nakon što je došla u kontakt s otrovom novičok koje je bio namijenjen Skripalu.

Ubojstvo u Berlinu

Istodobno, Njemačka je optužila rusku službu sigurnosti FSB da je prošlog ljeta planirala i organizirala ubojstvo Gruzijca Zelimkhana Kangošvilija, pobunjenika koji se borio protiv ruskih snaga u Čečeniji. Kangošvili je ubijen 23. kolovoza prošle godine u parku u Berlinu. Atentatora je, objavili su časopisi Der Spiegel i The Insider, obučavao i opskrbljivao lažnim identitetima FSB, agencija nasljednica sovjetske tajne službe KGB-a.

Ubojica je uhićen i sada u zatvoru čeka početak suđenja. Zbog toga što Moskva nije željela sudjelovati u istrazi, Njemačka je protjerala dva ruska diplomata. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je, pak, u prosincu prošle godine kako je Kangošvili “okrutna i krvožedna osoba”, koja je sudjelovala u krvavim akcijama na ruskom tlu.

Egipatska regrutiranja

Njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer, poput njegove francuske kolegice, nedavno je objavio kako je u Berlinu uhićen zaposlenik njemačkog Federalnog ureda za tisak jer je godinama radio za egipatsku tajnu službu. Bio je na položaju srednje razine što znači da je prošao najmanje dvije godine stručnog osposobljavanja te je nakon toga položio stručni ispit.

Zna se da egipatske tajne službe regrutiraju za agente svoje građane koji žive u Njemačkoj kako bi prikupljali informacije o Egipćanima u Njemačkoj, a koji su možda članovi Muslimanske braće, ali i članovi koptske kršćanske zajednice.

Obračun velikih sila preko Tivata

O rusko-američkim špijunskom obračunima puno se toga zna, a koliko su ti sukobi komplicirani i sofisticirani najbolje ilustrira slučaj jednog od zaposlenika u Kremlju Olega Smolenkova. On je u lipnju 2017. s obitelji došao na odmor u Tivat, odmaralište u Crnoj Gori koje su favorizirali ruski turisti. Budući da se nikad nije vratio u Moskvu, pokrenuta je istraga o ubojstvu, ali ona nije uspjela utvrditi kakva je sudbina Smolenkova.

Sve dok prošle godine Moskva nije priznala da je Smolenkov bio američki špijun te je zbog toga protjeran iz Rusije. Ubrzo je televizijska postaja CNN otkrila da je upravo Smolenkov otkrio Amerikancima da se Rusija miješala u predsjedničke izbore 2016. Tek se sada saznalo da su Amerikanci izvukli Smolenkova, suprugu Antoninu i njihovo troje djece iz Tivta uz pomoć jahte koja je bila usidrena u luci Porto Montenegra.

O toj su operaciji Amerikanci obavijestili vladu u Podgorici. U lipnju 2018. Smolenkov je za 925.000 dolara kupio kuću u mjestu Stafford u državi Virginia, oko 40 kilometara od Washingtona. Nakon što je to sve otkriveno Washington je neslužbeno potvrdio da je Smolenkov radio za CIA-u više od 10 godina, te da je imao izravan pristup kancelarijama predsjednika Putina.

Špijunaža bliskih saveznika

No, špijunski ratovi ne vode se samo između suparničkih velikih sila nego i između bliskih saveznika. Tako je 2013. njemačka kancelarka Angela Merkel, nakon otkrića zviždača NSA-e Edwarda Snowdena da su SAD špijunirale brojne ciljeve u Njemačkoj, pa čak i njen osobni mobitel, ogorčeno izjavila da špijuniranje među prijateljima uopće nije prihvatljivo. Ta joj se izjava međutim ubrzo obila o glavu. Naime, 2015. otkriveno je da je BND njemačka špijunska organizacija, uz pomoć CIA, uhodila i prisluškivala u Beču strana veleposlanstva, među ostalim, SAD-a, Irana, Iraka, Pakistana, Libije, Afganistana, Izraela i Sjeverne Koreje.

Također je, navodno, špijunirala međunarodne organizacije, austrijske ministre i banke, Organizaciju zemalja izvoznica nafte, OPEC, Organizaciju za sigurnost i suradnju u Europi i Međunarodnu agenciju za atomsku energiju. BND je također špijunirao privatne tvrtke, proizvođače i trgovce oružja te islamističke pokrete, pa čak i austrijsku novinsku agenciju APA. Austrijski kancelar Sebastian Kurz izjavio je kako je nadzor obuhvaćao oko 2000 ciljeva, a odvijao se između 1999. i 2006. Kurz je zatražio od Berlina da se odmah prekine s tom praksom te da se unište svi prikupljeni materijali.

Brige austrijske tajne službe

Ovih dana je otkriveno da austrijsko državno tužiteljstvo provodi istragu protiv visokog dužnosnika Austrijske savezne službe za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma BVT-a jer je jednom stranom agentu prodavao strogo tajne podatke vezane uz istragu kupnje aviona “Eurofighter”.

Viši obavještajni časnik BVT-a imao je kontakte s austrijskom vojnom obavještajnom službom, njemačkim BND-om i izraelskim Mossadom. Istražna tijela Federalne službe za borbu protiv korupcije (BAK) procjenjuju da je tako dužnosnik BVT-a zaradio do 100.000 eura između 2011. i 2016. No nisu to jedine brige austrijske tajne službe. Napetosti s obavještajnim agencijama nekih europskih partnera porasle su od ulaska Kurzovih konzervativaca i FPÖ-a u vladu u prosincu 2017.

Veze s Rusijom

Britanske i nizozemske špijunske agencije ograničile su količinu obavještajnih podataka koje dijele s Austrijom, zbog veza između vladajuće krajnje desničarske Stranke slobode, FPO, koalicijskog partnera konzervativne stranke kancelara Sebastiana Kurza, i Rusije. Članovi krajnje desničarske stranke kontroliraju velik dio sigurnosnog aparata u zemlji. Njezini ministri na čelu su Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova, koje pak nadgleda glavnu austrijsku obavještajnu agenciju, BVT.

Veze između FPÖ-a i stranke Jedinstvena Rusija predsjednika Vladimira Putina, potvrđene su i formalnim sporazumom. No, nakon što je jedan pukovnik austrijske vojske uhićen pod sumnjom da je desetljećima špijunirao Moskvu, a 2018. policija je pretresla urede Saveznog ureda za zaštitu ustava i protuterorizma i kuću šefa odjela za ekstremizam, to je učvrstilo sumnje zapadnih partnera kako nije sigurno prosljeđivanje obavještajnih podataka Austriji.

Romeo špijuni u doba Hladnog rata

No, sve te špijunske afere, ma koliko zanimljive bile, po svojoj bizarnosti još su daleko od onoga što se događalo tijekom hladnog rata u vrijeme kad je Njemačka bila podijeljena na dvije države. Markus Wolf, šef zloglasnog STASI-ja, istočnonjemačke tajne službe, slao je u Zapadnu Njemačku mladiće između 25 i 35 godina, dobrog izgleda i obrazovanja. Njihova je zadaća bila pronaći i zavesti žene koje su radile u ministarstvima i koje su imale pristup obavještajno zanimljivim informacijama.

Imali su lažni identiteti, obično preminulog građanina ili imigranta te su se obično predstavljali kao suradnici međunarodnih humanitarnih organizacija. Odbijali su bračne ponude svojih partnerica jer je njemačka tajna policija posebno provjeravala potencijalne muževe onih žena kojima su bili na raspolaganju strogo povjerljivi dokumenti. Njih su u Bonnu prozvali Romeo špijunima.

Osuđene zbog ljubavi

Nakon završetka Drugog svjetskog rata mnoge žene u Zapadnoj Njemačkoj radile su kao sekretarice u vladi, parlamentu, vojsci i obavještajnim službama pa su često imale pristup visoko povjerljivim vladinim tajnama. S obzirom na manjak muškaraca osamljene žene bile su relativno lak plijen za istočnonjemačke obavještajce, pa je čak 40 žena osuđeno jer su zbog ljubavi otkrivali strogo povjerljive informacije. Marcus Wolf napisao je u svojoj autobiografiji, kako “sve dok postoji špijunaža, bit će Romea koji će zavoditi Julije koje imaju pristup tajnama.

Napokon, vodio sam obavještajnu službu, a ne klub usamljenih srca,“ zaključio je na kraju Wolf. Unatoč upozorenjima vlasti da paze s kim se druže, mnoge su osamljene vladine službenice pokleknule pred šarmom odlično uvježbanih istočnonjemačkih Romea. Dio žena bio je nesvjestan da imaju posla sa špijunima, dok je dio, u zanosu ljubavi, pristajao na sve zahtjeve profesionalnih zavodnika. Neke su takve veze trajale desetljećima, premda je, dakako, bilo i onih koje su se brzo raspadale.

Prvi istočnonjemački Romeo

Prvi istočnonjemački Romeo, kodnog imena Felix, pojavio se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća dok još nije bilo zida između dviju država. Kao student strojarstva preselio se u Zapadnu Njemačku gdje je zaveo tajnicu kojoj su Istočni Nijemci dali kodno ime Norma.

S obzirom na to da je jedan istočnonjemački prebjeg otkrio Zapadnim Nijemcima da postoji agent koji dobiva povjerljive informacije preko jedne tajnice, cijela je operacija morala biti prekinuta. Felix se uspio vratiti u Istočnu Njemačku, a njegova se Norma zaprepastila kad su je uhitili zapadnonjemački agenti te joj objasnili da je žrtva prevare istočnonjemačkog špijuna.

Slučaj prevoditeljice iz Bonna

Jedna prevoditeljica u američkom veleposlanstvu u Bonnu zaljubila se 1977. u istočnonjemačkog špijuna koji se predstavio kao znanstveni istraživač u zapadnonjemačkoj kompaniji. Vrlo brzo su se zaručili nakon čega je Julija počela donositi svom Romeu tisuće tajnih dokumenata. Bila je ludo zaljubljena u njega i nikad ga nije pitala što je radio s tim dokumentima. Njihova veza trajala je sve do 1991. kad ih je odao jedan Stasijev prebjeg.

Romeo je uspio umaći zapadnonjemačkim obavještajcima, a Julija je 1996. izvedena na sud. Tijekom suđenja nju je samo zanimalo je li ju njen Romeo iskreno volio ili je glumio ljubav. Dobila je kaznu od dvije godine zatvora uvjetno jer je sudac zaključio da ju je “slijepo obožavanje” Romea pretvorilo u špijunku.

Zavođenje u NATO-u

Jedan STASI-jev špijun, inače inteligentan i fizički atraktivan kazališni redatelj, 1961. zaveo je u Parizu jednu zapadnonjemačku prevoditeljicu u zapovjednom centru NATO-a. Nakon što su započeli vezu on joj se predstavio kao danski vojni obavještajac pa mu je ona pristala donositi tajne dokumente NATO pakta. Nakon nekog vremena zatražila je od svog Romea da se ožene, što je on odugovlačio izvlačeći se na posao.

Zbog toga je STASI odlučio uprizoriti cijelu predstavu. Pa je poslao Juliji jednog svog agenta, koji je govorio danski i koji joj se predstavio kao katolički svećenik. Dok se ispovijedala, priznala mu je svoje grijehe, no lažni svećenik oslobodio ju je svih nedjela te ju je, kako je kasnije ispričala, uz Božji blagoslov, ohrabrio da nastavi špijunirati za svog Romea.

Pariz fatalan za jednu tajnicu

Po svemu sudeći Pariz je bio fatalan za još neke zapadnonjemačke tajnice i prevoditeljice. Jedan istočnonjemački Romeo uspio je u glavnom gradu Francuske zavesti 19-godišnju Njemicu koju je njemačka vlada poslala učiti francuski. Ubrzo joj je priznao da je špijun, no to nije ugrozilo njihovu vezu. Štoviše Julija se uspjela vratiti u Bonn te se zaposliti u Ministarstvu vanjskih poslova u odjel gdje su se dešifrirali dokumenti koji su stizali iz veleposlanstva u inozemstvu. Nakon toga prebačena je na rad u njemačku ambasadu u Varšavi.

Tamo je međutim puknula, odala se alkoholu, pa je jednom zapadnonjemačkom obavještajcu, koji joj se predstavio kao novinar, pod utjecajem maligana, ispričala svoju nesretnu ljubavnu priču. Prije nego li je agentima BND-a priznala svoju špijunsku aktivnost o tomu je ipak obavijestila svog Romea koji je uspio pobjeći na Istok. Osuđena je na tri godine zatvora, a kao olakotna okolnost uzeto joj je to što je otkrila način suradnje s istočnonjemačkom obavještajnom službom.

Lažno vjenčanje zbog uspješnog špijuniranja

I dok je njena špijunska karijera neslavno završila, njenog Romea STASI je za nagradu je poslao na oporavak na Crno more u Bugarskoj. Tamo neumorni Romeo međutim nije sjedio skrštenih ruku nego je upoznao tajnicu u jednom zapadnonjemačkom ministarstvu koja je u istočnom Berlinu dobila kodno ime Inge. No, baš kad su započeli vezu u zapadnonjemačkim novinama objavljene su Romeove fotografije te detalji njegove ranije ljubavne afere sa šifranticom iz ministarstva vanjskih poslova.

Nemajući kud, Romeo je sve priznao Inge, no ona je bila toliko zaljubljena da ju njegova prethodna avantura nije smetala. Stoga mu je redovito dostavljala fotokopije i mikrofilmove brojnih važnih dokumenata. Inge je postala toliko važna za STASI da je organizirao u Istočnom Berlinu njihovo lažno vjenčanje, za koje je ona bila uvjerena da je pravo. Inge je tek 1977., nakon što je uhićena, saznala da je sve u njenoj vezi s Romeom, pa i brak, bila obična laž. Osuđena je na četiri godine i tri mjeseca zatvora.

Najveći profesionalni uspjeh špijuna

Najveći profesionalni uspjeh postigao je Romeo koji je uspio zavesti ženu koja je bila na iznimno visokoj poziciji u BND-u, zapadnonjemačkoj obavještajnoj službi. Dok je u Istočnoj Njemačkoj pripremala doktorski rad, pristupio joj je Romeo koji se predstavio kao mehaničar. Nakon što se uvjerio da se u njega zaljubila do ušiju, on joj je otkrio svoj pravi identitet. Julia je bila toliko fascinirana svojim Romeom da je pristala proći obuku za istočnonjemačku špijunku.

Kad je 1973. počela raditi u BND-u kao analitičarka u odjelu za zapadne saveznike, par se zaručio. Za uzvrat ona je u lažne bočice s dezodoransima stavljala je mikrofilmove koje je ostavljala u WC-ima vlakova koji su prometovali između Münchena i Istočnog Berlina. Nakon pada Berlinskog zida 1990. jedan oficir STASI-ja, kako bi dobio imunitet od kažnjavanja, otkrio je zapadnonjemačkoj tajnoj službi njen identitet. Ubrzo je uhićena dok je prelazila njemačko-austrijsku granicu na završni sastanak sa svojim istočnonjemačkim šefovima.