Je li najbogatija žena Afrike zvjerski opljačkala svoju zemlju i izvukla milijune? Cure detalji i sumanuti su

Isabel dos Santos najbogatija je žena u Africi, kćer je nekadašnjeg predsjednika Angole, Joséa Eduarda dos Santosa i optužena je za korupciju. Trenutno živi u Dubaiju gdje je pobjegla kada joj je krajem 2019. zamrznuta imovina u Angoli. Sada su, pak, u javnost procurili dokumenti koji navodno dokazuju kako je iskoristila i oštetila Angolu za više od milijardu dolara.

U dokumentima, koje je BBC dobio na uvid, stoji da je Isabel dos Santos dobila pristup unosnim poslovima sa zemljom, naftom, dijamantima i telekomunikacijama i to u vrijeme kad je njezin otac bio predsjednik. Među dokumentima koji su nazvani ‘Luanda Leaks’ vidljiv je cijeli niz sumnjivih ugovora koji pokazuju kako su se dos Santos i njezin suprug dočepali vrijedne državne imovine. Bez obzira na to, ona tvrdi kako su optužbe protiv nje neistinite i da se radi o politički motiviranom procesu.

Sumnjiv ugovor vrijedan 38 milijuna dolara

Prije objave, BBC je dobio pristup više od 700 tisuća dokumenata, od kojih je većinu prikupila Platforma za zaštitu zviždača u Africi te ih proslijedila Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara. “Svaki put kad se ona pojavi na naslovnici nekog časopisa u svijetu, svaki put kad priredi jednu od svojih glamuroznih zabava na jugu Francuske, to čini na račun građana Angole”, rekao je šef organizacije Corruption Watch, Andrew Feinstein.

Jedan od najspornijih ugovora je onaj sklopljen iz Londona, preko britanske podružnice angolske državne naftne kompanije Sonangol. Dos Santos je na čelo te tvrtke postavljena 2016. godine i to zahvaljujući svom ocu. Kada je on 2017. godine odstupio s funkcije predsjednika Angole, na kojoj je bio 38 godina, njezin posao bio je ugrožen iako je njezinog oca zamijenio čovjek iz iste stranke. Dva mjeseca od promjene vlasti, Dos Santos je otpuštena. Kada je napuštala funkciju Dos Santos je odobrila sumnjive isplate 38 milijuna dolara i to konzultantskoj kompaniji Matter Business Solutions u Dubaiju, čiji vlasnik je njezin prijatelj, a vodio ju je njezin menadžer.

Rekla je da za nju tu nema nikakve financijske koristi, ali ta tvrtka je poslala više od 50 računa u tvrtku Sonangol u Londonu točno na dan kada je Dos Santos otpuštena, a ona ih je odobrila nakon što je dobila otkaz. Na računima nije opravdan nijedan tako veliki trošak, samo sitni poslovi. Nakon njezina odlaska na računu tvrtke Sonangol ostalo je samo 309 dolara, ali ona i njezini odvjetnici i dalje tvrde kako nije napravila ništa protuzakonito. Uz to, uvjeravaju da nije potpisivala račune nakon što je dobila otkaz.

Suprug ima puno sumnjivih poslova

Posebno je zanimljiv njezin muž, Sindika Dokolo, koji kontrolira draguljarsku tvrtku De Grisogono. On je 2012. godine potpisao jednostrani ugovor s državnom kompanijom koja se bavi dijamantima Sodiam.

U dokumentima stoji kako je 18 mjeseci nakon potpisivanja ugovora tvrtka Sodiam uložila 79 milijuna dolara u to partnerstvo, a on samo četiri milijuna. Čak ni ta četiri milijuna zapravo nisu bila iz njegovog džepa već također od Sodiama. Naime, nagradili su ga za “uspjeh u posredovanju” tog partnerstva i to s pet milijuna dolara. Tako je čovjek još i sebi ostavio milijun. Tvrtka Sodiam, pak, sav je novac posudila od privatne banke u kojoj je dos Santos bila najveći dioničar. Država od tog posla nije dobila niti lipe.

Inače, njezin muž ima cijeli arsenal fiktivnih tvrtki u Luksemburgu, na Malti i u Nizozemskoj i upravo preko njih upravlja draguljarskom tvrtkom De Grisogono u koju je država dosad utukla 120 milijuna dolara, a trenutno posluju s golemim gubitcima.

Golemo bogatstvo

Bogatstvo Isabel dos Santos procjenjuje se na više od 2 milijarde dolara, a za sebe kaže da je uspjela sama i da nikada nije profitirala od državnih sredstava. Ipak, u posljednje vrijeme sve više nezgodnih podataka izlazi na vidjelo, pa tako i da se obogatila uz pomoć svog oca koji je potpisivao razne dekrete u njezinu korist. Tako je profitirala od državnog izvoza dijamanata, od najveće tamošnje telekomunikacijske tvrtke, dvije banke i najveće tvrtke za proizvodnju cementa. U suradnji s državnom naftnom tvrtkom kupila je najveću portugalsku naftnu kompaniju.

Poslovno carstvo nje i njezinog muža proteže se sve od Hong Konga do SAD-a, a imaju više od 400 tvrtki. Tijekom svojih poslovnih pohoda uspjeli su steći vilu u Monte Carlu vrijednu 55 milijuna dolara, jahtu vrijednu 35 milijuna dolara, luksuzni stan u Dubaiju, točnije na umjetnom otoku u obliku morskog konjica. Među njihovim poslovima našla se i švicarska draguljarska tvrtka koju je vodio tim regrutiran iz Boston Consultinga, piše New York Times.

Spomenuta tvrtka organizirala je nebrojene zabave na francuskoj Rivijeri, a financirali su ih milijunima iz angolskog proračuna. Kada je Boston Consulting potpisao da će sudjelovati u restrukturiranju Sonangola, navodno su pristali da im se plati na sumnjiv način, ne iz državnog proračuna nego preko malteške tvrtke čija vlasnica je bila dos Santos. Nakon toga ju je otac postavio na čelo Sonangola, a državna sredstva uplaćivala su se preko offshore tvrtke čiji vlasnik je prijatelj gospođe dos Santos.

Sumnjivi poslovi u Portugalu

Deset godina prije nego što ju je otac postavio na čelo naftne kompanije Sonangol, dos Santos je s mužem zaradila milijune preko partnerstva sa spomenutom tvrtkom i portugalskim biznismenom. Naime, uložili su u lisabonsku naftnu kompaniju Galp Energia, ali njihov ulog od 84 milijuna dolara došao je iz angolske državne blagajne, preko Sonangola. Vrijednost njihovog udjela u Galpu trenutno se procjenjuje na 800 milijuna dolara.

Pola godine prije nego što je preuzela Sonangol, njezin otac potpisao je dekret u pravničkoj tvrtki u vlasništvu nje i muža, a njime je doslovno darovao 9.3 milijuna dolara malteškoj tvrtki Wise Intelligence Solutions kako bi nadgledala restrukturiranje Sonangola. Ta tvrtka bila je u vlasništvu Mária Leite da Silve, bliskog suradnika dos Santos i njezinog supruga i bivšeg predsjednika draguljarske tvrtke De Grisogono. Ubrzo su u posao uključene konzultantske tvrtke.

Na računima nije pisalo za što su

Tvrtke su priložile račune za otprilike polovicu onog što je Wise Intelligence Solutions dobila iz angolske državne blagajne. Dokumenti pokazuju da ta malteška tvrtka zapravo uopće nije imala sredstva ni ljude za usluge koje su navodno nudili, što je još 2016. godine potvrdila osoba iz računovodstva. U svibnju 2017., pak, Wise Intelligence Solutions zamijenila je tvrtka iz Dubaija čiji vlasnik je, također, bio prijatelj dos Santos.

Kasnije iste godine oni su izdali hrpu računa na kojima gotovo da i nije bilo specificirano za što su točno pa je tako na jednom jednostavno pisalo “Expenses May-September 2017”. Na tom računu bila je cifra veća od 470 tisuća eura. Ti računi čine 38 milijuna dolara isplaćenih na račun tvrtke iz Dubaija, a potpisala ih je dos Santos nakon što je smijenjena s čela Sonangola.

Računi u vlastitim bankama

Tvrtka Sonangol račun je imala u portugalskoj podružnici banke “Banco BIC”, u kojoj je najveća dioničarka upravo dos Santos. Svjetske banke kritizirale su supružnike koji su se velikoj mjeri oslanjali na angolskog zajmodavca, čiji ured je bio odmah kraj stana u kojem je dos Santos živjela. Još 2015. godine portugalske regulatorne agencije rekle su da je banka podbacila kada je trebalo pratiti priljev novca iz Angole u europske kompanije povezane s dos Santos i njezinim suradnicima.

Samo nekoliko dana prije onih sumnjivih računa koje je potpisala dos Santos u Sonangolu, otpušten je direktor koji ih je trebao odobriti, a zamijenio ga je rođak dos Santos. Direktor tvrtke u Dubaiju, kojoj je isplaćeno 38 milijuna dolara bio je da Silva.

Nekoliko mjeseci kasnije, Carlos Saturnino, koji je naslijedio dos Santos na čelu Sonangola, javno ju je optužio za malverzacije. Rekao je da je njezino vodstvo obilježeno sukobima interesa, izbjegavanjem poreza i ovisnošću o konzultantskim tvrtkama. Dodao je i da je odobrila plaćanje 135 milijuna dolara za usluge konzultantskih tvrtki, od čega je većina otišla na račun fiktivne tvrtke u Dubaiju.

Tvrtke za računovodstvo

Računovodstvene tvrtke PwC and KPMG radile su, pak, konzalting za tvrtku Urbinveste, također u vlasništvu dos Santos. Ta tvrtka nadgledala je radove u Angoli poput izgradnje cesti i urbanističkih projekata. Ti projekti bili su vrijedni stotine milijuna dolara, a neke su trebali financirati i izvoditi kineske tvrtke. Inače, tvrtka PwC bazirana je u Europskoj uniji i baš kao i banke imali su obvezu prijaviti bilo kakvo sumnjivo poslovanje, a u njezino su imali detaljan uvid.

Povijest odnosa dos Santos i tvrtke PwC seže još u rane devedesete kada se, friško s King’s Collegea u Londonu, dos Santos zaposlila u tvrtki Coopers & Lybrand, koja je uskoro postala PricewaterhouseCoopers tvrtka, odnosno Pwc. Tamo je radio i da Silva, njezin vjerni suradnik čija imovina u Angoli je također zamrznuta prošlog mjeseca. Kada je dos Santos preuzela Sonangol kao šefa financija dovela je Sarjua Raikundalia iz PwC-a.

PwC ne samo da je sređivao poslovne knjige njezinih fiktivnih tvrtki nego joj je, kao i njezinom mužu, davao i porezne savjete te pružao konzultantske usluge Sonangolu. Baš kao i Boston Consulting, PwC-u je usluge platio Wise Intelligence i revidirao poslovne knjige za malteške kompanije koje su kontrolirane švicarsku draguljarsku tvrtku.

Optužuje ju i bivša europarlamentarka

Velik dio bogatstva Isabele dos Santos trenutno se nalazi u državama koje slove kao porezni raj, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i teško da će itko dobiti uvid u njezinu pravu imovinu. Ipak, problemi joj se gomilaju pa ju je tako u studenom 2019. prijavila Ana Gomes, bivša portugalska europarlamentarka. Ona ju optužuje da je preko banke Banco BIC prala novac. Tvrdi da su u svemu sudjelovale mnoge tvrtke koje su dos Santos omogućile da novac iz Angole uloži u legitimne poslove diljem Europe i svijeta.

Inače, među trgovačkim društvima koje je dos Santos pokrenula su Trans Africa Investment Services, tvrtka iz Gibraltara koju je pokrenula s majkom, a bavi se dijamantima, zatim Unitel International Holdings B.V., tvrtka iz Amsterdama za dos Santosine investicije u telekomunikacijskom biznisu. Tu je i tvrtka Santoro Finance za investicije u Banco BPI u Londonu, tvrtka Esperaza Holding B.V. iz Amsterdama za energiju, naftu i slično te Condis tvrtka za maloprodaju u Luandi, piše NYT.

Trećina države živi u siromaštvu

Inače, Angola se smatra jednom od najbogatijih zemalja u Africi iako više od 30 posto stanovništva živi u neopisivom siromaštvu. Dio ljudi je prisiljen preživljavati s manje od dva dolara dnevno. Milijuni ljudi žive bez osnovnih sanitarnih uvjeta, čak i u Luandi, koja je glavni grad Angole.

Velik dio stanovništva nema krov nad glavom niti hranu, a postotak ljudi koji ne znaju čitati ni pisati je golem. Naime, 2015. godine, postotak nepismenih odraslih bio je veći od 50 posto. Za to vrijeme, Dokolo i dos Santos vrijedno su novcem koji su izvukli iz države kupovali gomile nekretnina, skupih automobila i luksuznih jati.