Zašto doktori, američki i hrvatski, svoje pacijente s koronom sve češće okreću na trbuh

“Kad se pacijenta oboljelog od COVID-19, koji ima nisku razinu kisika, umjesto na leđa, polegne na prsa i trbuh, šanse za njegovo preživljavanje ozbiljno se povećavaju”, izjavio je doktor Owais Durrani, liječnik odjela za hitne slučajeve u University Hospital u San Antoniju u Teksasu te je zaključio: “To čini čuda”.

Zbog toga se svi pacijenti s koronavirusom koji dolaze u bolnicu i imaju nisku razinu kisika odmah stavljaju na trbuh, piše Financial Times. Kad se Covid-19 počeo naglo širiti po SAD-u u ožujku, pacijenti su ležali na leđima, sve dok liječnici nisu shvatili da im okretanje na prsa dopušta ulazak više kisika u pluća.

I doktor Jack Stewart, pulmolog iz bolnice St. Joseph u Kaliforniji, smatra da se uspješnost liječenja bolesnika zaraženih COVID 19, znatno povećava kad se pacijenta stavi potrbuške, a ne da leži na leđima.

Više kisika ulazi u krv

Tom tehnikom, koja se naziva i proniranje, može se bitno pomoći pacijentima da izbjegnu stavljanje na respirator. Ležanje na trbuhu pomaže pacijentima pri disanju, jer je oksigenacija, odnosno unošenje više kisika u krv, lakša kad se leži na prsima, zaključio je doktor Stewart. Proning položaj može se koristiti kod bolesnika s teškim hipoksičnim respiratornim zatajenjem kako bi se optimizirala oksigenacija.

Proning je također učinkovit tretman za stanje zvano akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), po život opasne komplikacije koronavirusne infekcije koja se očituje kao kratkoća daha i brzo napreduje. Studija francuskih liječnika još iz 2013. objavljena u New England Journal of Medicine, otkrila je da pacijenti oboljeli od ARDS-a imaju niži rizik od smrti ako leže potrbuške.

Najveći je međutim problem može li pacijent izdržati ležati na trbuhu 16 sati dnevno. U njujorškoj bolnici Langone, kupili su dodatne jastuke koje su stavili pod bokove i noge pacijenata kako bi pacijenti lakše izdržali ležati u tom položaju.

Ipak, potrebna su dodatna istraživanja

Dakako, potrebna su dodatna istraživanja o tome kako ovaj položaj utječe na bolesnike s koronavirusom, ali anegdotski dokazi pokazuju učinkovitost liječenja. Smjernica britanskog Društva intenzivne njege, autori koje su liječnici i medicinske sestre koji su se specijalizirali za intenzivnu njegu i respiratornu medicinu, kaže kako ova tehnika može smanjiti potrebu za invazivnim respiratorom i smanjuje smrtnost prije nego što dođe do intenzivnog liječenja.

Iako enormno raste broj novozaraženih u državama kao što su Arizona, Teksas, Florida i Kalifornija, stope smrtnosti rastu neusporedivo sporije. Tako u Teksasu stopa smrtnosti od COVID-19 na 100.000 ljudi iznosi 11,6, prema američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, dok je u prvim fazama u New Yorku ona iznosila 278,1 umrlih na 100.000 ljudi. Prosjek u ostatku SAD-a je 78,6 umrlih na 100.000 stanovnika.

Važno je odgađati stavljanje bolesnika na respirator

The Financial Times piše kako je proning pozicija jedan od tri mala pomaka koje su liječnici napravili u načinu zbrinjavanja pacijenata oboljelih od COVID-19. Liječnici su došli do još jednog važnog saznanja. Zaključili su na temelju dosadašnjeg iskustva da je iznimno važno što je moguće duže odgađati stavljanje bolesnika na respirator. Naime, prerano stavljanje na respirator može dovesti do komplikacija, poput stvaranja krvnih ugrušaka i gljivičnih infekcija.

Isto tako upotreba steroida i nešto u manjoj mjeri, eksperimentalni lijek remdesivir također poboljšavaju izglede za izlječenje pacijenata. Već prva iskustva pokazuju da će kumulativni učinak ovih relativno manjih promjena dovesti do niže stope smrtnosti. “To su glavni razlozi zbog kojeg su stope smrtnih ishoda sve niže” objasnio je doktor Owais Durrani.

Hrvatski liječnici rade istu stvar

Docent dr. Marko Kutleša, pročelnik Zavoda za intenzivnu medicinu i neuroinfektologiju, na klinici Dr. Fran Mihaljević u Zagrebu, izjavio je za Telegram kako su saznanja naših liječnika vrlo slična onima iz SAD.

“I mi smo, kao i Talijani, na iskustvima stečenim nakon prvog vala, uočili znatno povećanje broja izliječenih pacijenata od COVID 19 ako smo ih odmah po dolasku u bolnicu polegli potrbuške. Također zaključili smo kako treba što duže odgađati stavljanje pacijenata na respirator te da je bolje primijeniti druge terapije jer se to pokazalo boljim rješenjem za bolesnike. Sada na respiratore stavljamo samo pacijente koji su najozbiljnije ugroženi. Što se pak tiče lijeka remdesivir s njim nemamo iskustva jer ga u Hrvatskoj još nismo uspjeli nabaviti.”

Manje optimistične vijesti oko cjepiva

I dok stižu dobre vijesti o poboljšanju načina liječenja COVID-19, manje su optimistične najave što se tiče cjepiva. Naime, prva istraživanja pokazuju da kod izliječenih pacijenata dolazi do relativno brzog gubljenja imuniteta pa se nameće pitanje koliko će cjepivo uopće biti korisno u borbi protiv pandemije, i još važnije, koliko će dugo štiti pacijenta. Studija s King’s College London, koja tek treba proći kroz recenziju, pokazala su da se protutijela oporavljenih pacijenata počela značajno smanjivati već u prvim mjesecima nakon zaraze.

Herb Sewell, profesor imunologije na Sveučilištu u Nottinghamu, rekao je da istraživanje King’s College dokazuje da antitijela na virus nestaju brže od ostalih koronavirusa, poput respiratornog sindroma na Bliskom Istoku. Tal Zaks, glavni istraživač u kompaniji Moderna koja proizvodi lijek remdesivir, smatra da je “potpuno vjerojatno” da antitijela slabe brže nego kod drugih virusa, ali da je to moguće zato što su ti pacijenti bili asimptomatski ili su imali niže razine protutijela. “To što antitijela brže slabe, vjerojatno govori o kvaliteti i vrsti imunološkog odgovora za početak.”

Trebati će još puno istraživati učinkovitost cjepiva

Betty Diamond, direktorica Instituta za medicinska istraživanja Feinstein u New Yorku, rekla je da su rezultati istraživanja kompanije Moderna “ohrabrujući”, ali da je potrebno više podataka i istraživanja. Razina antitijela kod većine izliječenih pacijenata počela je opadati 41 dan, a nakon uzimanja cjepiva nakon 57 dana. Međutim Penny Heaton, izvršna direktorica Instituta za medicinska istraživanja Bill & Melinda Gates, napisala je u New England Journal of Medicine da su laboratorijske tehnike za potvrđivanje postojanja antitijela u krvi sudionika “notorno promjenjive”.

Stoga će trebati još puno istraživanja i pokusa da se utvrdi učinkovitost cjepiva, posebice koliko dugo može u tijelu pacijenata sačuvati antitijela. Bez cjepiva koje će najmanje 6 mjeseci do godine dana sačuvati u organizmu antitijela bitka protiv COVID-19 neće se moći dobiti.