Osim što je Zdenka Majcan supruga i mama prekrasne djevojčice, simpatična i karizmatična Istrijanka je i uspješna poduzetnica, odnosno vlasnica agencije Istriana Travel.

Radi kao turistička vodičica i kreatorica zanimljivih doživljaja u Istri, a s velikim nas je entuzijazmom upoznala s tri točke na karti koje su joj bile glavne odrednice u životu.

Naime, malo istrijansko mjesto Roč od grada Buzeta je udaljeno devet, a Buzet od mjestašca Vrha 11 kilometara. Njezin život, mogli bismo kreativno reći, svodi se zapravo na tih dvadesetak kilometara istarskog tla jer je u prvom mjestu rođena, u drugom provela mladost, a u trećem danas radi i živi s obitelji.

Danas organizira manje ture za posjetitelje

Kontinentalni dio Istre skriva toliko prirodnih ljepota, kvalitetne hrane i vina, ali i srdačnih i susretljivih lokalaca. To je i sama Zdenka već odavno prepoznala pa je zato i 2007. godine pokrenula svoj biznis.

Po završetku ekonomije, radila je pet godina u Turističkoj zajednici grada Buzeta i upoznala puno malih poduzetnika i proizvođača. Zdenka je već tada uvidjela da njezino mjesto ima puno toga za ponuditi, a ništa još konkretno nije bilo organizirano za turiste.

“Vidjela sam tu svoju priliku. Tako sam krenula raditi kao turistički vodič i paralelno radila u hotelu Fontana na recepciji. Prije sedam godina sam prelomila, dala otkaz i odlučila isključivo voditi ture u sklopu svoje turističke agencije ‘Istriana travel'”, odlučno će.

Zašto se Buzet zove gradom tartufa?

Tako danas organizira doživljaje za manje ture posjetitelja – od lova na tartufe i piknika na livadi do kušanja vina i biciklističkih tura. Avanture koje ona organizira, spomenimo, dio su i iskustva koje je Zdenka osmislila za Mastercardovu platformu Priceless.com, a upravo kroz to posebno trodnevno putovanje za dvoje upoznat će vas s lokalnom kulturom, tradicijom i gastronomijom.

Prvo nas je provela kroz Stari grad u samom srcu Buzeta. Na zanimljiv način nam je, kroz prizmu povijesti, dočarala karakter mjesta, što joj je, našalila se, profesionalna deformacija.

Dok smo prolazili šetnicom do mjesta gdje se vidi lokacija na kojoj je pronađen prvi tartuf u Buzetu 1931. godine, i to bijeli, usput nam je pričala nešto više o gradu tartufa. Tako ga nazivaju od 1999. godine jer se nalazi u središtu zone tartufa.

“Ovdje se gotovo svi bave tartufima, bilo da ih beru pa prodaju ili pak rade razne proizvode s njima poput ulja, sira, kruha i kobasica. Buzet zovu i gradom vode zato što se ovdje nalazi najveći izvor vode koji opskrbljuje cijelu sjevernu Istru – Sveti Ivan, a imamo i jezero Butoniga koje opskrbljuje jug poluotoka”, kazala nam je.

Bijeli tartufi idu i do 5000 eura po kilogramu

Tartuf je inače vezan za korijen stabla, najčešće hrasta ili lješnjaka. Taman smo Zdenku posjetili u špici sezone crnih tartufa koja započinje polovinom ožujka i traje sve do rujna. Rekla nam je kako ima svoje provjereno mjesto gdje često vodi svoje goste na branje tartufa, a u obitelji su sada nabavili i štenca pasmine Lagotto romagnolo koja je poznata po tome da se najlakše nauči tražiti tartufe u šumi.

Trenutno je u procesu dresure, a Zdenka nam govori kako se realno svaki pas može istrenirati da traži tartufe, no Lagotto je talijanska vrsta koja ima dobre gene za tartufarenje.

“Velike tartufe koji imaju 100 grama i više zovu jokerima. Tako velikog sa svojim gostima još nisam našla. Odlazak u lov na tartufe je prava avantura gdje se provede četiri do pet sati u šumi. Najveći ulov koji smo imali bilo je 250 grama, no ne u jednom komadu”, prisjeća se.

Cijena crnih se inače kreće od 300 do 800 eura za kilogram, a bijelih od 1000 do 5000 eura.

Svake godine po jedno jaje više

Budući da je u samom središtu Buzeta jako mirno i tiho, zanimalo nas imala li možda kakvih događanja koja izmame stanovnike na ulicu. Dakako da ima, odgovara nam Zdenka, a grad se najviše probudi kada se održava ‘Subotina’ i ‘Subotina po starinski’ u rujnu.

Tada se sprema velika fritaja s tartufima koja je tradicionalno buzetsko jelo. Ove godine će to biti 2023 jaja i 10 kilograma tartufa, a svake se godine povećava za jedno jaje.

“Ljudi se odijevaju u prekrasne kostime i hodaju ulicama, a organizira se i tradicionalna istarska glazba, ples i pučki teatar u kojem, između ostalog, i ja glumim. Također, dolazim i sa svojom vokalnom skupinom pa pjevamo svake godine po kantunima neke naše stare tradicionalne pjesme poput Istrijanskog Medleya. Uglavnom, sve se vraća 100 godina unazad”, priča nam.

Medeley je, inače, glazbena kompozicija sastavljena od niza pjesama ili kratkih komada. Buzet tako oduvijek ima dugu tradiciju organiziranja karnevala te je mjesto poznato i po outdoor sportovima poput slobodnog penjanja, paraglidinga, biciklizma, pješačenja kao i po Europskom prvenstvu brdskih auto utrka.

U Buzetu i danas ima češljarnice

Na vikend događanje ‘Subotina po starinski’ dolazi i puno obrtnika, a nekada je Buzet, u vrijeme venecijanske vladavine, bio poznat po obrtima. Štoviše, neki od njih ondje postoje i dan-danas, poput češljarnice, stare gradske pekare i kovačnice.

Zdenka nam je pokazala i najužu ulicu u gradu koja se zove “Ku pasan, pasan”, što u prijevodu znači: “Ako prođem, prođem”, a širina joj je nekih 65 centimetara. Srećom, mi smo prošli kroz nju i odvela nas je direkt do hotela Vela vrata.

Ondje radi njezina draga i dugogodišnja prijateljica Ingrid, a upoznala ju je preko supruga koji joj je prijatelj iz djetinjstva. To joj je najdraže mjesto za popiti kavu ili čašu vina u gradu s prekrasnim pogledom na dolinu rijeke Mirne.

“Ovo mjesto me podsjeća jako na period kad sam radila u Turističkoj zajednici. U vrijeme Subotine po starinski tu smo točili mošt i pjevali pjesme”, veselo će.

Roč je poznat po glagoljaštvu

Drugo mjesto koje smo obišli jest Zdenkin rodni kraj Roč gdje je rođena i išla u školu. “Put do škole je uvijek bio pravi doživljaj – ili bismo išli pješice ili vlakom. Ljudi koji žive ovdje su baš posebni, srdačni, topli i veliki veseljaci. Gotovo svi ili pjevaju ili sviraju ili pak oboje”, rekla nam je.

Tu je učila prva glagoljska slova, a upravo je Roč po tome i poznat – glagoljaštvu. Nekada je to mjesto bilo jedno od najpismenijih u Hrvatskoj jer su ondje živjeli svećenici koji su mahom svi bili pismeni, što je u 15. stoljeću bila rijetkost.

Ondje se uz to vršila i priprema za prvu hrvatsku tiskanu knjigu Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine koji je bio rađen po uzoru na Misal kneza Novaka koji je ručno ispisan i danas se čuva u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Beču u Austriji.

Okušali smo se u slikanju freski

“Baš mještani moje Nugle su davne 1405. godine kupili Misal kneza Novaka za 45 dukata, što je onda bila enormna svota novaca u protuvrijednosti kao 12 krava”, govorila nam je na putu do njezinog školskog prijatelja Harija Vidovića.

On je, naime, akademski umjetnik i bavi se oslikavanjem freski. Dugo godina je radio kao profesor u jednoj školi u Rijeci, no ipak se pronašao u freskama – davno zaboravljenoj umjetnosti.

Njegov atelje odiše srednjovjekovnom baštinom, a detalji poput gotičkih košulja, kurzivnog rukopisa, starih opeka po zidovima i podu zaokružuju cijelu priču o istarskom životu u nekom prošlom vremenu.

Tavelice smo ponijeli kući

Harijev atelje je upravo jedna od lokacija na koju Zdenka dovodi svoje goste. Ondje uče slikati na freskama, ali i nešto više o bogatoj povijesti Roča. Kad na kraju završe, gosti si mogu svoju fresku ponijeti doma kao suvenir. Naravno da smo se i mi htjeli okušati u tom izazovu.

“Prvo trebamo dobro namočiti tavelicu, jer ako je ona suha, lako će puknuti i žbuka se neće dobro primiti. Tavela je zapravo zaglađena pločica od gline koju su nekoć koristili u gradnji kuća. Ja ih nabavljam od lokalnih mještana koji renoviraju svoje kuće pa ih se žele riješiti”, objasnio nam je pokazujući kako slikarskom špatulicom treba razmazati žbuku po pločici.

Vrlo brzo se osuši, pogotovo za toplih dana pa je praktički odmah spremna za oslikavanje. “Freske su zapravo stripovi koji su nekada davno služili svećenicima da ljudima u crkvi koji nisu bili pismeni dočaraju slike iz Biblije”, nadovezala se Zdenka.

Završni sloj prije slikanja je gašeno vapno. Kada se to osuši, možemo početi nanositi boje. Iako nismo vični u slikanju, Hari nas je vodio kroz cijeli proces i na kraju smo kući ponijeli svoju fresku s glagoljaškim slovom “m”.

Obilazak završili u Vrhu

Kad smo se pobrinuli za suvenire, naše putovanje u Istri završilo je u mjestu Vrh gdje naša domaćica živi sa suprugom i djecom zadnjih 16 godina. Nismo se mogli nadiviti vinogradima koji se protežu dokle god pogled seže i čistom jezeru Butonigi.

Odvela nas je u šarmantnu konobu Vrh koja je njoj najdraža lokacija u mjestu i ondje dolazi proslaviti gotovo svaki rođendan.

“Budući da smo smješteni na brdu, ovdje vidimo more i Alpe pa se već zbog pogleda isplati doći, a kamoli radi ostalih ljepota. Ovdje se naši ljudi bave proizvodnjom vina i pjenušaca. Baš sam ponosna što sam dio ovog predivnog kraja”, rekla je prije nego smo nazdravile s čašom Biske – rakije od imele za koju se ljudi ondje kunu da je lijek za sve.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing.

Istriana Travel dio je Priceless.com iskustvene platforme koja nudi niz različitih iskustava prezentirajući diljem svijeta ono najbolje od naše zemlje. Upravo među tim jedinstvenim iskustvima, kreiranima posebno za korisnike Mastercard® kartica, baš svatko može pronaći nešto za sebe – bilo da se radi o gurmanima željnima novih gastronomskih doživljaja i vještina, avanturistima koji obožavaju prirodu, zaljubljenicima u stjecanje novih znanja koje nam donosi digitalna tehnologija ili onima koji se jednostavno žele odmoriti i zabaviti se na manje uobičajen način.

Službeno vozilo putovanja je Jaguar E-PACE, a odlikuje ga dinamična i elegantna vanjština. Intuitivan i stilski oblikovan, savršen je za uzbudljive gradske vožnje. Za iskustvo vožnje zaslužan je Auto Benussi.