Znanstvenici su 20 godina uporno radili na posebnom krvnom testu. Vjerojatno će jako pomoći u liječenju anksioznosti

Test koji otkriva znakove tjeskobe u uzorku krvi mogao bi značiti veliki korak naprijed u liječenju anksioznih poremećaja i poboljšanju prepisivanja lijekova, piše Health. Jedno istraživanje u Americi otkrilo je da gotovo trećina odraslih osoba u SAD-u iskusi anksiozni poremećaj u nekom trenutku života, ali pronalaženje odgovarajućeg tretmana za svaku jedinstvenu situaciju može biti iznimno dugotrajan proces. Novi test krvi kojeg su razvili znanstvenici sa Sveučilišta Indiana, mogao bi pomoći liječnicima u dijagnosticiranju, liječenju i praćenju anksioznosti kod pacijenata.

Novi test, rezultat je dva desetljeća upornog rada i dostupan je putem startupa MindX Sciences, kaže Health. Biomarkeri se obično koriste za precizno dijagnosticiranje, praćenje i liječenje karcinoma, otkrivanjem cirkulirajućih dijelova RNK i DNK u tekućoj biopsiji ili uzorku krvi.

Prvo je bilo potrebno provesti niz studija

Prisutnost određenih gena može liječnicima reći kako osoba reagira na liječenje, ali korištenje istog pristupa za stanja mentalnog zdravlja pokazala se teškim. “U psihijatriji je sve teže nego u drugim područjima medicine jer nemamo tkiva”, objašnjava dr. Edwin van den Oord, direktor Centra za istraživanje biomarkera i profesor na Sveučilištu Virginia Commonwealth, u Richmondu.

Zato su znanstvenici prvo morali provesti niz studija kako bi otkrili gen i specifične ekspresije gena povezane s anksioznim poremećajem. Tim je nastojao razumjeti kako otkriti genetski potpis koji je u korelaciji s nečim što se događa u mozgu, a ne u tkivima tijela kao što je slučaj kod karcinoma. “Postoji dvosmjerna komunikacija, mozak utječe na imunološki sustav i imunološki sustav utječe na mozak. Tako možemo odabrati neki periferni signal koji hvata ono što se događa u mozgu”, kaže dr. Alexander Niculescu, glavni autor studije.

Može se procijeniti na što će pacijent najbolje reagirati

Istraživački tim morao je provesti sekvencioniranje cijeloga genoma RNK uzorcima krvi kako bi identificirali koji su geni i ekspresije prisutniji kod ljudi s anksioznošću i kako geni izgledaju kod ljudi koji nisu bili anksiozni. Ta je informacija uspoređena je s genetskim informacijama uzetima od veće skupine pacijenata. Što se ekspresija gena činila relevantnijom to bi se više popela na popisu dok su nebitne ekspresije pale na dno popisa, pa su isključene kao potencijalni pokazatelji tjeskobe.

Biomarkeri s vrha popisa testirani su u kliničkom okruženju kako bi se vidjelo mogu li ili ne mogu predvidjeti anksioznost, tko je već ima, hoće li je razviti i hoće li ona postati ozbiljna u budućnosti. Dr. Niculescu i njegov tim uspjeli su razviti pristup koji koristi tekuće biopsije poput onih koje se koriste u liječenju karcinoma, za identifikaciju potpisa ekspresije gena koji može pratiti ozbiljnost tjeskobe ljudi i odrediti na koje će tretmane osoba vjerojatno najbolje reagirati.

Prošla slična istraživanja bila su uspješna

Prošla istraživanja doktora Niculescua pomogla su u razvoju sličnih krvnih testova za bol, depresiju i bipolarni poremećaj te posttraumatski stresni poremećaj. Dr. Niculescu je naglasio da bi se novi test krvi za tjeskobu trebao koristiti u kombinaciji s procjenama koje liječnici već koriste za dijagnosticiranje stanja mentalnog zdravlja.

Nakon što osoba počne liječenje, biomarkeri mogu pomoći u upravljanju ciklusom anksioznog poremećaja. Test pomaže u prepoznavanju anksioznosti kao stanja koje nije benigno niti “u nečijoj glavi.” “Anksiozni ljudi pate u tišini, ali tjeskoba je jedna biološka abnormalnost koja se može identificirati, pratiti i liječiti”, poručuje dr. Niculescu.