Ključ pravilnog rada štitnjače: zašto nedostatak joda može biti opasan?
Razine joda mjere se testovima iz krvi
Jod je kemijski element čija je adekvatna razina u organizmu ključna za pravilno funkcioniranje štitnjače, endokrinog organa s vitalnom ulogom u regulaciji metabolizma. Njegova esencijalna uloga ogleda se u sintezi hormona štitnjače – tiroksina (T4) i trijodtironina (T3).
Nedostatak ili prevelik unos joda mogu izazvati ozbiljne zdravstvene poremećaje, posebno u kontekstu funkcije štitnjače. Razina joda lako se može utvrditi provjerom mokraće, a njegov dnevni unos hranom nezanemariv je radi brojnih uloga štitne žlijezde u ljudskom organizmu, potaknutih utjecajem hormona tiroksina i trijodtironina.
U nastavku teksta donosimo zašto je jod važan, koji su simptomi nedostatka joda, preporučen i prevelik unos joda te izvore joda u hrani.
Zašto je jod važan?
Jod je esencijalni mineral ključan za pravilno funkcioniranje štitnjače, endokrinog organa smještenog u vratu. Štitnjača proizvodi hormone tiroksin (T4) i trijodtironin (T3), čiji je osnovni sastojak jod. Ovi hormoni igraju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma, rasta, razvoja i održavanja tjelesne temperature.
Nedostatak joda može dovesti do poremećaja u štitnjači. Jedan od najčešćih problema povezanih s nedostatkom joda je gušavost, stanje u kojem štitnjača postaje povećana u pokušaju da nadoknadi nedostatak joda. Gušavost se može javiti i kod djece i odraslih.
Radioaktivni jod, s fokusom na izotopu joda-131, pruža izuzetno važan alat u medicinskom liječenju određenih stanja štitnjače, uključujući karcinom. Ovaj izotop apsorbira se u štitnjaču, emitirajući zračenje koje cilja i neutralizira zloćudne stanice, posebno u slučaju najčešćeg papilarnog karcinoma. Nakon operacije, terapija radioaktivnim jodom koristi se kako bi se eliminirale preostale stanice i spriječio povratak bolesti.
Pacijenti koji primaju ovu terapiju pridržavaju se strogih mjera opreza, uključujući izolaciju, čime štite druge od potencijalnih učinaka zračenja. Važno je naglasiti da je primjena radioaktivnog joda podložna pažljivom nadzoru stručnjaka, a odluke o terapiji donose se samo uz temeljitu analizu specifičnih potreba i dijagnoze pacijenta.
Stabilan izotop joda, označen kao I-127, prirodan je oblik joda i nije radioaktivan. S druge strane, radioaktivan izotop joda, označen kao I-131, umjetno se proizvodi u medicinske svrhe.
Hormoni štitnjače reguliraju metabolizam, uključujući procese poput apsorpcije hranjivih tvari, proizvodnje energije i održavanja tjelesne mase, ali imaju važnost u razvoju živčanog sustava i u održavanju njegovog zdravlja.
Simptomi nedostatka joda
Nedostatak joda može biti čest problem u nekim dijelovima svijeta, posebno u područjima gdje tlo i voda prirodno sadrže malo joda. Ova područja su poznata kao endemska područja nedostatka joda. Međutim, u razvijenim zemljama gdje se provodi jodiranje soli i postoje raznolike prehrambene opcije, nedostatak joda je rijedak, no on je i dalje najčešći uzrok sprječive intelektualne onesposobljenosti u svijetu.
Učestalost nedostatka joda također može varirati među različitim populacijama i ovisi o prehrambenim navikama, pristupu jodiranoj soli, te drugim čimbenicima. U trudnoći, kada je potreba za jodom povećana, manjak joda može biti posebno ozbiljan i često se prati kako bi se spriječile komplikacije u razvoju fetusa.
Jednostavan trik za provjeru mogućeg nedostatka joda kod kuće može se izvršiti nanošenjem joda na zapešće ili na unutarnju stranu podlaktice. Ako se jod apsorbira, odnosno ako nestane trag joda na koži unutar 12 sati od nanošenja, to može ukazivati na nedostatak joda. U suprotnom, ako trag ostane vidljiv dulje od tog, razina joda u organizmu je vjerojatno dovoljna. Međutim, važno je napomenuti da ovo nije zamjena za profesionalnu medicinsku dijagnozu, pa se u slučaju sumnje na nedostatak joda savjetuje konzultacija s liječnikom. Jod u organizmu mjeri se putem krvi, tako da se utvrđuje stanje tiroksina i trijodtironina – hormona štitnjače. Ako su hormoni povišeni ili sniženi, to može ukazivati na nedostatak, ali i na preveliku količinu joda u organizmu. Ako je utvrđeno da se radi o nedostatku joda, on se može najprije nadoknađivati pravilnom i uravnoteženom prehranom u koju su uključene namirnice koje sadrže jod, a zatim, ako je potrebno, i dodatcima prehrani.
Ovo su neki od simptoma koji mogu ukazivati na nedostatak joda:
- gušavost (povećanje štitnjače)
- umor i slabost
- poteškoće u koncentraciji
- debljanje
- suha koža i kosa
- promjene u raspoloženju
- problemi s pamćenjem
- poremećaj reguliranja tjelesne temperature (hladnoća i osjetljivost na hladnoću)
- promjene u menstrualnom ciklusu
Preporučen unos joda
Uvođenje joda u prehranu izuzetno je važno za održavanje optimalnog zdravlja i prevenciju mogućih zdravstvenih komplikacija. Pridržavanje preporučenih dnevnih doza joda neophodno je za pravilno funkcioniranje štitnjače, hormonskog sustava te održavanje ravnoteže u tijelu. Osim što sprječava stanja poput gušavosti, redovito uzimanje preporučenih doza joda podržava imunološki sustav, posebno je važno za trudnice i dojilje te doprinosi općem očuvanju zdravlja. Uz to, pridržavanjem smjernica o unosu joda izbjegavaju se i nedostatak i višak ovog esencijalnog minerala.
Hormoni štitnjače trudnice utječu na razvoj mozga, živčanog sustava, kostiju i drugih organa fetusa. Fetus sam ne proizvodi jod, stoga mu je potrebna njegova dostupnost kroz posteljicu. Nedostatak joda može dovesti do smanjenja proizvodnje hormona štitnjače, što može rezultirati oštećenjem mozga i smanjenjem inteligencije kod djeteta.
Kretenizam predstavlja ekstremni oblik mentalne i tjelesne retardacije uzrokovan nedostatkom hormona štitnjače tijekom razvoja fetusa. Moguća su značajna zaostajanja u fizičkom rastu, oštećenja vida i sluha, teškoće u motoričkom razvoju i intelektualna onesposobljenost. Redovitim unosom dovoljne količine joda tijekom trudnoće preveniraju se posljedice izazvane mogućim nedostatkom ovog minerala, poput kretenizma, i pospješuje se zdrav razvoj fetusa.
Konzumacija jodirane soli i drugih izvora joda posebno se naglašava prije i tijekom trudnoće, a u nekim slučajevima može se preporučiti i dodatak prehrani. Međutim, kako je jod važan i za razvoj fetusa, tako je važan i za zdravlje živčanog sustava odraslih ljudi.
Ovo je preporučen dnevni unos joda (RDA – Recommended Dietary Allowance) prema američkim smjernicama izražen u mikrogramima:
- djevojčice i dječaci: od 0 do 6 mjeseci – 110 mcg/dan, od 7 do 12 mjeseci – 130 mcg/dan, od 1 do 3 godine – 90 mcg/dan, od 4 do 8 godina – 90 mcg/dan, od 9 do 13 godina – 120 mcg/dan, od 14 do 18 godina – 150 mcg/dan
- žene i muškarci: 19 godina i više – 150 mcg/dan
- trudnice: 14 godina i više – 220 mcg/dan
- dojilje: 14 godina i više – 290 mcg/dan.
Prevelik unos joda
Visoki unosi joda mogu izazvati simptome slične onima koje izaziva nedostatak joda, uključujući gušavost, povećane razine TSH-a i hipotireozu. Ovaj efekt proizlazi iz inhibicije sinteze hormona štitnjače kod osjetljivih pojedinaca, što rezultira povećanom stimulacijom TSH-a i mogućom pojavom gušavosti.
TSH, hormon koji potiče rad štitnjače, proizvodi prednji dio hipofize, žlijezde smještene u mozgu. TSH regulira aktivnost štitnjače, potičući proizvodnju i oslobađanje hormona štitnjače – tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). Razina TSH-a u krvi može se koristiti kao pokazatelj funkcije štitnjače – povišene razine mogu ukazivati na hipotireozu (smanjenu funkciju štitnjače), dok snižene razine mogu ukazivati na hipertireozu (povećanu funkciju štitnjače).
Hipertireoza, uzrokovana unosom visokih količina joda, može se javiti i kada se jod primjenjuje u terapiji nedostatka joda. Istraživanja sugeriraju da prekomjerni unos joda može dovesti do razvoja Hashimotovog tireoiditisa, česta bolest kod koje dolazi do kronične upale štitne žlijezde, i papilarnog karcinoma štitnjače. Posljedica Hashimotovog tireoiditisa je hipotireoza, odnosno smanjenja koncentracija hormona štitne žlijezde.
Akutni slučajevi trovanja jodom su rijetki, obično uzrokovani velikim dozama u gramima, a ovo su simptomi koji na njega mogu ukazivati:
- pečenje u ustima, grlu i želucu
- groznica
- bolovi u trbuhu
- mučnina, povraćanje, proljev
- slabi puls
- koma.
Prema američkim prehrambenim smjernicama, ovo su prihvatljive gornje granice joda bakra (UL – upper intake levels) za djecu i odrasle, izražene su u mikrogramima:
- djevojčice i dječaci: od 1 do 3 godine – 200 mcg/dan, od 4 do 8 godina – 300 mcg/dan, od 9 do 13 godina – 600 mcg/dan, od 14 do 18 godina – 900 mcg/dan
- žene i muškarci: 19 godina i više – 1100 mcg/dan
- trudnice: od 14 do 18 godina – 900 mcg/dan, 19 godina i više – 1100 mcg/dan
- dojilje: od 14 do 18 godina – 900 mcg/dan, 19 godina i više – 1100 mcg/dan.
Jod u hrani
Unos joda putem prehrane važan je za pravilno funkcioniranje štitnjače i očuvanje općeg zdravlja. Količina joda u hrani može ovisiti o različitim čimbenicima, uključujući geografsko područje, sastav tla, prehrambene navike i način uzgoja hrane. Različite regije imaju različite razine joda u tlu i vodi. Područja udaljena od mora obično imaju manje joda u tlu, što može rezultirati nižim razinama joda u biljkama, životinjama i morskim plodovima koji se uzgajaju u tim područjima. Jod se koncentrira u morskim plodovima zbog prisutnosti joda u morskoj vodi. Ako životinje, koje su izvor hrane (poput krava, koza i peradi), imaju dijetu bogatu jodom, mlijeko, jaja i meso tih životinja također će sadržavati veće količine joda.
Kako bi se spriječio nedostatak joda u prehrani, on se često dodaje soli, stočnoj hrani ili stočnoj soli. Stočna sol vrsta je soli koja se koristi u ishrani domaćih životinja. Ona se često dodaje stočnoj hrani ili se postavlja u staje i pašnjake kako bi životinje mogle slobodno konzumirati potrebnu količinu soli. Može biti jodirana i nejodirana, ali ako je jodirana, i u životinjskim proizvodima automatski je veća razina joda.
Ove namirnice bogate su jodom:
- morski plodovi i ribe: bakalar, tuna, škampi, dagnje, sipa, alge (morske trave), losos
- mliječni proizvodi: mlijeko, jogurt, sir (osobito tvrdi sirevi)
- jaja: jaja također mogu sadržavati određene količine joda, iako u manjim količinama u usporedbi s morskim plodovima i mlijekom
- meso: junetina, piletina
- povrće i voće: rajčice, krumpir, jagode
- jodirana sol
- kruh i žitarice: neki proizvodi od cjelovitih žitarica mogu sadržavati jod, ovisno o dodacima u proizvodnji.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak: