Analiza: Što se to ovaj tjedan dogodilo s Mađarskom i Poljskom i ima li EU uopće volje išta učiniti
Odnos EPP-a prema Orbanu i Macrona prema Poljskoj otvaraju pitanje efikasnosti europske zaštite vladavine prava
Kad je prošlog ljeta Frans Timmermans ispao iz utrke za šefa Europske komisije, čelnici zemalja Višegradske skupine bili su oduševljeni. Timmermans je prethodni mandat u Komisiji proveo utjerujući vladavinu prava u Europskoj uniji. Bio je na prvoj liniji učestalih okršaja s vladama u Budimpešti i Varšavi. Nizozemac je, osobito za Poljsku i Mađarsku, bio personifikacija svih njihovih problema s Bruxellesom. Šest mjeseci kasnije, međutim, čini se da je Bruxelles taj koji ima problema – s vladavinom prava. Konkretnije, s pitanjem kako je efikasno zaštititi.
Na takvu ocjenu upućuju dvije, naizgled nevezane ovotjedne vijesti. U ponedjeljak je Europska pučka stranka (EPP) produljila suspenziju Fidesza, stranke mađarskog premijera Viktora Orbana. Stranka je suspendirana prošle godine u ožujku, zbog antieuropske retorike i podrivanja vladavine prava. Francuski predsjednik Emmanuel Macron bio je, pak, u ponedjeljak u Poljskoj, članici EU-a čiji su se odnosi s Bruxellesom, zbog sporne reforme pravosuđa koje provodi konzervativna poljska vlada, zadnjih tjedana dramatično zakomplicirali.
Oprezno s Orbanom
Vijest s političke skupštine EPP-a bila je očekivana. U EPP-u su se nadali da će prošlogodišnja suspenzija natjerati mađarskog premijera da promijeni smjer. Ništa se, međutim, nije promijenilo. “Mišljenje većine u našoj političkoj obitelji vrlo je jasno: nema dovoljnog napretka u Budimpešti, nema vidljivih promjena kada je riječ o demokratskim standardima, vladavini prava i slobodi govora”, kazao je novinarima predsjednik EPP-a Donald Tusk.
Ponašanje mađarskog premijera izaziva raskol u redovima EPP-a, a najjača politička grupacija, potvrdilo se još jednom u ponedjeljak, taj problem nije u stanju riješiti. Zato EPP zapravo nije donio odluku o Orbanu; samo ju je još jednom odgodio. Ta odgoda, međutim, navodi na zaključak da Orbanovo proklizavanje prema tzv. iliberalnoj demokraciji – a u tom pogledu, ako je suditi po Tuskovim riječima, nije bilo napretka – ipak nije dovoljno problematično da bi se pučani odlučili na radikalni korak, izbacivanje Fidesza. Stoga se logično nameće pitanje mogu li postupci mađarskog premijera onda biti dovoljno problematični da ih EU sankcionira u okviru mehanizma za zaštitu vladavine prava. Odluku o tome donose države članice; neki od premijera država članica su, naravno, članovi EPP-a.
Pomirljivo u Varšavi
Negdje u isto vrijeme, u ponedjeljak, francuski predsjednik Macron bio je u Varšavi. Napetost između Poljske i Bruxellesa zadnjih je tjedana eskalirala, a tenzije zbog reforme pravosuđa, koju provodi konzervativna poljska vlada, intenziviraju se i unutar same Poljske. Poljski Vrhovni sud i vlada otvoreno su se sukobili oko reformi koje provodi vladajuća većina, a kojima se, tvrde kritičari, želi pojačati politička kontrola nad sudstvom. Donji dom parlamenta, u kojem većinu ima vladajuća stranka Pravo i pravda, nedavno je odobrio i kontroverzne izmjene zakona koje, prema tumačenju kritičara, omogućavaju sankcioniranje sudaca koji dovode u pitanje vladine pravosudne reforme.
Macron, koji je svojedobno žestoko kritizirao vlast u Varšavi, u ponedjeljak je nastupio dosta odmjereno: to je “europsko, a ne bilateralno pitanje”, ustvrdio je francuski predsjednik na upit o spornim zakonskim izmjenama koje je nedavno provela tamošnja vlada. Pozvao je još i na jačanje dijaloga između Europske komisije i Poljske, uz napomenu da Francuska ne treba nikome dijeliti lekcije. Suzdržanost francuskog predsjednika treba sagledati i u širem kontekstu: Macron je u Varšavu otišao s ciljem da obnovi partnerstvo s jednom od najvećih članica EU-a, s kojom Francuska od dolaska PiS-a na vlast nema baš sjajne odnose. Sve se to događa u trenutku kada se, nakon odlaska Ujedinjenog Kraljevstva, preslaguju odnosi unutar EU-a.
Slabašna nuklearna opcija
Poljska je prva zemlja članica EU-a u povijesti protiv koje je, još u prosincu 2017. godine, Komisija predložila aktiviranje članka 7. Ta procedura, podsjetimo, u konačnici može dovesti do toga da se zemlji članici, koja teško krši temeljne vrijednosti EU-a, suspendira pravo glasa. Poljska, dakako, od toga ne treba strahovati, sve dok ima saveznika u Mađarskoj koja na svaku, po Varšavu nepovoljnu odluku, može staviti veto.
Nuklearna opcija, kako se često naziva članak 7., i dosad se pokazala puno manje opasnom, nego što se na prvi pogled dade zaključiti: od njezinog aktiviranja (u slučaju Poljske) prošlo je 25 mjeseci, a situacija u Poljskoj (i Mađarskoj) s vladavinom prava, kako je nedavno zaključio Europski parlament, dodatno je pogoršana. “Ponekad treba ponoviti da je Unija prije svega utemeljena na vrijednostima”, izjavio je nedavno u razgovoru za Telegram europski povjerenik za pravosuđe Didier Reynders.
Dvije ovotjedne epizode – odnos EPP-a prema Orbanu i pomirljiv nastup francuskog premijera u Varšavi – otvaraju, međutim, i dodatnu dilemu, puno širu od slučaja Mađarske i Poljske: ima li EU političke snage i volje zaustaviti zabrinjavajuće otklizavanje svojih članica? A ako nema, i ako ne uspije obraniti temeljne vrijednosti, kakva će to onda zajednica biti?