Od HRT-a do Lex AP-a: kako je nabujala zlokobna prijetnja slobodi medija u Hrvatskoj
Andrej Plenković ionako smatra da je novinarstvo samo "brief, PR i lova"
Prije gotovo osam godina, u Banske dvore ušao je bivši eurozastupnik Andrej Plenković, čovjek koji je obećao da će promijeniti HDZ da bi promijenio Hrvatsku. Plenkovićeve godine na čelu Vlade obilježene su globalnim i lokalnim krizama, ali i nizom kontroverzi. Njegova vladavina ostat će upamćena po činjenici da mu je iz Vlade otišlo ili bilo prisiljeno otići čak 30 ministara. Kakva je politička, ekonomska i društvena ostavština jedinog hrvatskog premijera koji je odradio dva puna mandata – i sad se nada trećem? Odgovore na to pitanje Telegram će sve do parlamentarnih izbora pokušati dati u serijalu tekstova, komentara i analiza naših autora
Počelo je, naravno, s HRT-om. Uvijek tamo počinje. Uobičajena poslijeizborna smjena urednika i slanje “onih drugih” na margine programa ovaj put, međutim, nije bila dovoljna. Bila je 2018. godina, Andrej Plenković taman je kretao u ozbiljnije rasturanje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, a očito je došlo i vrijeme da se svim novinarima na Prisavlju, pa i u Hrvatskoj, pošalje snažna poruka.
Naime, urednik na HRT-u i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko porječkao se s nadređenom urednicom zbog kaosa u programu, cenzure i favoriziranja HDZ-a. Dobio je otkaz. Nakon što ga je sud pravomoćno vratio na posao, dobio je još jedan. I ovaj je bio nezakonit. Ali, koga briga. Prošlo je nekoliko godina, Zovka se maltretiralo vucaranjem po sudovima i egzistencijalnom neizvjesnošću (zbog izjava o cenzuri u programu HRT je tražio odštetu od 33 tisuće eura!), a troškove izgubljenog postupka ionako plaća HRT. Dakle, država.
A poruka je, uz nikakav trošak, vrlo jasno odaslana. Ako ovo možemo raditi predsjedniku HND-a, zamislite što možemo vama. Primarni cilj su, dakako, bili novinari na HRT-u, ako bi im slučajno palo na pamet da se ozbiljnije miješaju u svoj posao. No, na sebi je imala i svaku pojedinačnu novinarsku adresu u zemlji.
Cenzura, tužbe i obnova nakon potresa
Nije se, naravno, radilo samo o hiru vodstva nacionalne radiotelevizije i njenog glavnog ravnatelja Kazimira Bačića. Odmah po otkazu, HDZ se u Saboru ugodno ogradio od cijele priče, ne želeći se, kao, miješati u radni spor. Pa se ravnatelju HRT-a i saborskoj većini koja ga je tamo držala, očito dopalo. Zbog navoda o cenzuri tužili su i druge svoje novinare te druge medije u Hrvatskoj. Ovaj klasični SLAPP (bilo je više desetaka tužbi) pao je kad je pao – Bačić. U, može li drugačije, korupcijskoj aferi.
Serijske SLAPP tužbe kojima razni moćnici zastrašuju novinare nisu, međutim, nestale uhićenjem Bačića i povlačenjem HRT-ovih tužbi. Lani je bilo najmanje 935 aktivnih tužbi takvog tipa, a učinak države na rješavanju tog problema bio je usporediv, recimo, s ritmom obnove od potresa sve do sredine predizborne, 2023. godine.
Konferencije, okrugli stolovi, Rafalei…
Osim HRT-a, drugi mediji, mahom tiskani, koji već petnaestak godina grcaju u krizi izazvanom promjenom tehnologije kojom vijesti dolaze do čitatelja, bili su uglavnom jednostavan plijen. Stranice novina počeli su odjednom puniti sumanuto besadržajni izvještaji s raznih konferencija i okruglih stolova na kojima su uglavnom ministri hvalili vlastiti učinak u suočavanju s beskrajno kompleksnim izazovima. No, medijima je sjedao ozbiljan novac na ime organizacije cijelih serija, pače – sezona ovih ozbiljno dosadnih događaja. Naravno, nitko takve stvari nije čitao, ali u tome ionako nije bila bit.
Važno je bilo da se o Vladi i njenim uspjesima mahnitih razmjera u drugom dijelu novina “korektno izvještava”, pa tako i danas na naslovnicama možete vidjeti ganute rečenične konstrukcije pridružene 3D slikom projekata koji samo što se nisu krenuli graditi – slučajno, eto, baš usred kampanje. Ili naglašene strateške točke brojalice koju Andrej Plenković već godinama ponavlja čim vidi mikrofone, o dosezima i vrtoglavim visinama koje je Hrvatska osvojila zahvaljujući njegovih posve fenomenalnih osam godina. E da, i Rafalei.
Švedski stol za ljubitelje kritike
Naravno, mediji moraju imati i zdravu dozu kritike. E, tu tek imamo na izbor pravi švedski stol. SDP se, recimo, raspao dosad toliko puta i u toliko komadića da tu stranku još mogu pronaći samo ustrajniji arheolozi s mnogo slobodnog vremena. U Zagrebu je, umjesto briljantnog tehnopolisa kakav je ostavljen novoj vlasti prije samo tri godine, izrasla džungla kroz koju tumaraju divlje svinje rujući po naslagama smeća.
U Splitu, gdje je nova vlast odbila plaćati uhodani reket lokalnom dnevniku, grad su uništili divljaci i nesposobni profesori koji ga vode te horde pijanih turista koji su do lokalnih izbora 2021. godine u gradu, uredno odjeveni, pjevali crkvene pjesme i pomagali djeci i starijima pri prelasku ceste. A tek Zoran Milanović, što je taj napravio od države, vojske i Ustava nakon onako krasne predsjednice, čovjeku zlo dođe…
Fimi media kao stidljiva zabava za početnike?
Sav taj dobro podmazani sustav proizvodnje stvarnosti zatresao se krajem prošle godine kad se otkrilo kako su se rutinski plaćali povoljni medijski sadržaji. U aferi Mreža odletio je ministar gospodarstva Davor Filipović, ali to je manje-više bilo sve. Interes većine medija za ovu gadnu aferu brzo je ispario, a danas se, u jeku predizborne kampanje, zna potkrasti, recimo, analiza koja kaže da se Most brzo izvukao iz te afere. Most?!
Radi se, valja ponoviti, o aferi u kojoj je savjetnik HDZ-ovog ministra gospodarstva nudio ozbiljan novac jednom lokalnom mediju iz budžeta javnih poduzeća, a korektan odnos pri proizvodnji sadržaja se pritom podrazumijevao. Javna poduzeća čiji su marketinški budžeti pritom pražnjeni na način koji Fimi mediju čini stidljivom zabavom za početnike vodili su, dakako, HDZ-ovci. A Most? E, političari te stranke su izmjenjivali poruke s novinarom koji je bio u centru afere. U kojoj je, valja ovo ponoviti, savjetnik HDZ-ovog ministra novac poduzeća koje vode HDZ-ovi direktori nudio odabranom mediju.
Potpuno transparentno sakrivanje podataka
Rutina kojom se to odigravalo upućuje da se na sličan način odvijaju slične transakcije i u drugim dijelovima državne uprave i s drugim medijima. Zato je opozicija u Saboru inzistirala na jednoj prilično elementarnoj stvari – da se objavi koliko novca koji medij dobiva od države i javnih poduzeća.
Sve što su, međutim, dobili jest sjednica saborskog Odbora na kojoj je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek uz paćenički izraz lica izbjegavala čak i odgovor na pitanje slaže li se s time da bi trebalo objaviti te podatke. Naravno, nije objavljeno ništa. Osim što, eto, dio medija i dalje perpetuira ozbiljno stupidnu HDZ-ovu tezu o tome kako je afera Mreža bila – Mostova afera.
Kresanje dosega “polulegalne” televizije
Svoj dio slobode medija dobila je i N1 televizija. Neovisni news program koji se cijeli dan bavi političkim i društvenim problemima osvježenje je u konkurenciji televizija s nacionalnom koncesijom, kojima je zabava broj jedan, dva i tri na listi prioriteta. Na kabelskoj televiziji N1 je postigao zavidnu gledanost, ali su onda, odjednom, prije tri godine u telekomunikacijskom gigantu A1 zaključili da im ne treba program koji ljudi gledaju i odlučili prekinuti s emitiranjem. Time je doseg N1 smanjen na pola pa su s te televizije brzo poslali zahtjev državi za odobravanjem zemaljske koncesije, kako bi se program mogao gledati u cijeloj zemlji. Od 2021. do danas nisu dobili odgovor.
Osim ako se kao odgovor mogu smatrati česte svađe Andreja Plenkovića s novinarkama i novinarima te televizije, kao i optužba koju je izrekao prije tri mjeseca o tome da se radi o “polulegalnoj” televiziji, jer ga je iznerviralo pitanje o Ivanu Turudiću i Milanoviću. Na potpitanje da objasni kako to misli, kazao je: “Polulegalno, ja ne znam kako ste vi tu, ne znam jeste li dobili koncesiju da tu radite”, što su kasnije s N1 potpuno ispravno ocijenili prijetnjom slobodi medija.
Ništa novinarstvo, samo input, brief, PR i lova
Dosta se o suštinskom shvaćanju demokracije i uloge medija dade doznati slušajući sve te Plenkovićeve litanije o medijima i novinarima posljednjih godina, poput one čudesne da je Davor Filipović (da, onaj koji je kasnije postao ministar gospodarstva, pa bio smijenjen u aferi Mreža) spektakularno propao na izborima u Zagrebu jer su se novinari dogovorili da mu na sučeljavanjima izgovaraju krivo ime. No, vrhunac toga kako hrvatski premijer vidi novinarstvo bila je izjava lanjskog travnja u kojoj je pokušao objasniti kako nastaju novinarske priče.
“Što vi mislite da se članci ili teme u medijima nameću spontano? Vi sjednete na kavicu na kolegij i ničim izazvani, bez ičijeg inputa, briefa, bez ijedne PR agencije kojoj je netko dao lovu i rekao hajde sada vi bacite to sve u eter i samo ćemo o tome govoriti”, opisivao je Plenković, pa dodao, “o čemu mi pričamo, pa nismo budale.” U premijerovim očima, dakle, slobodno novinarstvo jednostavno ne postoji, radi se, doslovno, o priči za budale. Sve su inputi, briefovi, PR agencije i lova. Baš onako kako je i djelovalo čitajući transkripte iz afere Mreža.
Fenomenalne minijature
No, kako ni uz silno pacifiziranje većine medija u zemlji HDZ nije uspio zatvoriti sve rupe i kako su novinari i dalje otkrivali afere Plenkovićevih ministara, suradnika i stranačkih pijuna, lani se pripremio dodatan golemi udar na novinarstvo u Hrvatskoj. Prvo je bio prijedlog novog Zakona o medijima, jedan divan dokument, koji je predviđao posebno vijeće koje bi odlučivalo tko je uopće novinar u Hrvatskoj i donosilo bitne odluke ključne za razvoj i financiranje novinarstva u Hrvatskoj. Vijeće bi imalo pet članova, od čega bi čak jedan bio – novinar.
Radni materijal zakona koji je iscurio u javnost imao je još fenomenalnih minijatura – vlasnik medija može odbiti objaviti tekst bez ikakvog objašnjenja. Novinari urednicima moraju otkriti svoje izvore. Novinari ne smiju svojim tekstovima i prilozima narušavati povjerenje u pravosuđe…
Šećer, dakako, dolazi na kraju – opće informativni portali trebali bi dobiti posebne subvencije, ali samo pod uvjetom da imaju svoje tiskano izdanje. Što bi značilo da, recimo, Telegram koji je prednjačio u otkrićima afera Plenkovićevih ministara ostaje praznih ruku. Sasvim slučajno, baš u vrijeme kad se u Ministarstvu kulture i medija sastavljao ovaj zakon, baš je Telegram uporno kopao po papirima vezanim za obnovu od potresa i Ministarstvo kulture i medija. Možda vam zvuči poznato: potres, 3D skeniranje, uvrede Nine Obuljen Koržinek, EPPO, pretres u Ministarstvu kulture, rat Plenkovića s europskim istražiteljima i Laurom Kövesi, Turudić…
Dosta političke štete za misterioznog AP-a!
No, to je bio tek jedan pravac konačnog rješenja za medije, koji je, zbog reakcije javnosti, privremeno stavljen na čekanje. Drugi je, međutim, doveden do kraja. Pred samo raspuštanje, saborska većina je izglasala zloglasni Lex AP, kojim se s tri godine zatvora prijeti onima koji odaju podatke iz istraga. Plenkoviću je, kako je sam kazao kad su inicijali misterioznog AP-a osvanuli u objavljenoj prepisci Josipe Rimac i Gabrijele Žalac, bilo dosta političke štete koju mu izaziva objava transkripata po kojima njegovi ljudi i žene dogovaraju kriminalne pothvate.
E, sad, s ovim zakonom, svatko tko bi dostavio novinarima takav materijal suočio bi se s kaznom zatvora ne uspije li dokazati da je sve skupa bilo u javnom interesu. Prvu procjenu javnog interesa radit će vjerojatno DORH, koji vodi Ivan “javni interes” Turudić. A kako će se novinare i njihove komunikacije tretirati u takvim istragama, tek treba vidjeti. Ali, miriši na to da će oni koji se kane i dalje baviti ovim poslom trebati koristiti solidnu enkripciju.
Za sve ostale tu su prijezir, bijes, Lex AP i – Signal
I to je baš prigodna slika medijske scene koju za sobom nakon dva mandata vlasti ostavlja čovjek koji se javnosti davne 2016. godine uspio prodati kao moderni, demokratski europski političar. Jer, “nismo budale” i znamo da novinarske teme i tekstovi ne nastaju na kolegiju ili uz kavu s kolegama.
Sve je samo input, brief, PR i lova, pa zašto da to onda ne odradi – država. Za ostale, one koji se tu ne uklapaju, su rezervirani tek prijezir, bijes, Lex AP i aplikacije sa šifriranjem poruka.