Malenica protiv Plenkovića?
Prvo su ulje na vatru krenuli bacati HDZ-ovi političari koji su javnost pokušavali uvjeriti da nema veze što će HDZ imati svoj prijedlog izbornog zakonodavstva, da ga, uostalom, imaju i druge stranke. Službeni prijedlog će ionako, tako je glasio narativ, donijeti Ministarstvo pravosuđa i uprave. Prijedlog ministarstva kojeg vodi Ivan Malenica će se, jamačno, bitno razlikovati od HDZ-ovog. Više puta.
A onda je krajem prošlog tjedna stvar malo eksplodirala. “Ako premijer i njegova većina krenu tim putem, pokazat ćemo im da oni nisu jedini zakonodavac, nego su to i građani na referendumu”, kazala je čelnica stranke Možemo! Sandra Benčić i time otvorila prozorčić prema maksimalno zapaljivom razvoju situacije.
Pobuna profesora ustavnog prava
Istog dana, priča o HDZ-ovom otimanju izbornog zakonodavstva dobila je i dodatan pečat ozbiljnosti. Čak 11 profesora ustavnog prava, među kojima i pročelnici te katedre na sva četiri pravna fakulteta u Hrvatskoj, potpisalo je otvoreno pismo u kojem se protive netransparentnom procesu donošenja novog Zakona o izbornim jedinicama.
Uglavnom, priča o tome na koji ćemo način birati novu vlast postaje prvoklasna politička tema, u vremenu – godinu dana pred cijelu seriju izbora – u kojem političke teme sve brže dostižu temperaturu usijanja. Mogućnost referenduma, pak, cijelu priču čini potencijalno najvažnijom predizbornom bitkom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li Plenković ustuknuti?
Na prvi pogled, stvari za opoziciju stoje dosta dobro. Ukoliko HDZ ustukne pred najavom referenduma i odluči se ipak za inkluzivniji način donošenja novih izbornih pravila – nije loše, to bi ipak bila jedna pobjeda. Ne pretjerano velika, ali – pobjeda.
S obzirom na retoriku koja posebno posljednjih mjeseci dolazi iz te stranke i pogotovo od njenog predsjednika, nije baš jednostavno vjerovati da bi napravili taj korak unatrag. Osim ako Andrej Plenković ne iznenadi, pa javno prizna da je pogriješio i da će zakon pripremati radna skupina u kojoj će biti i opozicija i struka, te čiji će se prijedlozi svakako barem dijelom i uvažiti. Nula bodova, jel’ da?
Nema tog novca
Ukratko, s današnje pozicije najvjerojatniji je scenarij da će vladajući nastaviti po svome, da će o svemu zapravo odlučiti Šeks i ekipa i da će se izborne jedinice prekrojiti tako da je i Zagreb i dalje rastrgan na nekoliko njih, a jedna od izbornih jedinica će se, sasvim prirodno i logično, protezati od Slavonije pa skoro do Slovenije. Osim ako ih se ne zaustavi referendumom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koji bi, pak, za oporbu mogao biti pun pogodak. Nema novca koji bi platio takvu predizbornu kampanju kao uspješna referendumska inicijativa koja bi se brendirala kao pokušaj da se stane na kraj Plenkovićevom i HDZ-ovom gušenju demokracije u ovoj zemlji.
Pola milijuna nije previše
Dođe li do toga da se doista krene u referendumsku inicijativu – dakle, bude li HDZ uporno ignorirao sve apele i bude li Ustavni sud ignorirao HDZ-ovo ignoriranje – svaki korak mogao bi imati ključan mobilizacijski potencijal za stvaranje atmosfere u kojoj je nužno izići na izbore i smijeniti vlast. Skupljanje potpisa je samo po sebi predizborna kampanja u malom, o tome bi se govorilo i pisalo mnogo više od bilo koje druge inicijative u političkom i javnom prostoru.
Iako je dio oporbenih kuloara oprezan, teško je zamisliti da bi proces skupljanja potpisa mogao biti neuspješan, ako bi, dakako, u tu priču oporba (ili bar većina oporbenih stranaka) išla zajednički. Most je sam, zaboga, usred hladnog prosinca dobio potpise od više od deset posto birača za referendum o Stožeru i pandemiji. Uz sve ostale stranke i, posebno, stranačku infrastrukturu SDP-a skupljanje 500-tinjak tisuća potpisa za referendum ne bi smjelo doći u pitanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li oporba ponuditi zajedničku viziju?
Ovdje ipak dolazimo do potencijalnih zamki za oporbu u cijelom procesu (i, sukladno tome, prilika za HDZ). Naime, neki od oporbenjaka s kojima smo pričali nisu baš do kraja uvjereni da je moguća značajnija mobilizacija birača na temi granica izbornih jedinica, koja je možda za dobar dio građana – apstraktna. Ili, u najmanju ruku, svakako dalja od svakodnevnog života od priče o Covid-potvrdama na kojoj je Most poentirao prije dvije godine. Treba li, međutim, neka pretjerana politička virtuoznost da se ljudima priča o granicama izbornih jedinica predstavi kao prilika za izjašnjavanje kontra Plenkovića i HDZ-a?
Ono što je veći problem za oporbu (i veća prilika za HDZ) je činjenica da nije dovoljno samo reći da ne valja to što HDZ radi – trebat će građanima ponuditi vlastitu verziju izbornog zakonodavstva. Jesu li oporbene stranke od desnice do ljevice u stanju sjesti za stol i od njega se dići kad na papiru bude novi izborni zakon kojeg bi svi podržali? I to u vremenskom tjesnacu, jer nema više previše manevarskog prostora za izmjenu izbornog zakonodavstva?
Skica Hrvatske u drugoj polovici desetljeća
Na ovom ključnom pitanju, na kojem bi se morali složiti barem SDP, Možemo! i Most, prolazi ili pada ne samo priča o referendumu kojim bi se do kraja rasklimala Plenkovićeva vlast, nego možda i bilo kakva druga, poslijeizborna kombinacija koja u vlasti ne bi uključivala HDZ. Iz ove perspektive se ne čini vjerojatnim da bi ljevica sama mogla složiti Vladu, a ako se s barem dijelom desnice ne bi mogli dogovoriti ni oko tako elementarne i u suštini gotovo posve neideološke stvari kao što su pravila demokratske igre, kako bi tek onda mogli obnašati vlast?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga je priča o izbornim jedinicama i referendumu, iako potegnuta po svemu sudeći i prije dogovora unutar opozicije o smjeru i sadržaju inicijative, zapravo mnogo važnija i od teme na koju se odnosi. Ona bi mogla – ne napravi li HDZ najracionalniju stvar i vrati proces odlučivanja u uobičajene demokratske okvire – jasno ocrtati izgled, dosege i trajanje vlasti (tko god je predvodio) koja će Hrvatsku voditi u drugoj polovici ovog desetljeća.
Priča postaje sve ozbiljnija: referendum o izbornim jedinicama mogao bi biti početak kraja za Plenkovićev HDZ
Isto tako, ne složi li se oporba oko izgleda izbornih jedinica, značajno bi rasle šanse da HDZ ostane na vlasti
Cijela priča postat će izlišna ako HDZ odustane od svog kidnapiranja cijelog procesa izrade novih izbornih pravila. Međutim, nastavi li vladajuća stranka ignorirati dobre demokratske običaje i preporuke Ustavnog suda, a Ustavni sud bude ignorirao ignoriranje HDZ-a, ususret predizbornoj godini mogli bi juriti s referendumskom inicijativom maksimalnog političkog naboja i dosega
Činilo se da će proći sasvim glatko. Kidnapiranje cijelog procesa promjene načina na koji se biraju saborski zastupnici je HDZ-u nekoliko tjedana išlo sasvim dobro, bez većih reakcija ne samo u općoj, nego i u užoj političkoj javnosti. Činilo se da priča, u cijelom moru afera, prolazi beznadno ispod radara.
HDZ-ova stranačka skupina je u tajnosti krojila izborne jedinice pod vodstvom Vladimira Šeksa i bez ikakvog upliva sa strane, što se nisu usudili napraviti ni 1999. godine. Mic po mic, međutim, krenuli su se dizati glasovi protivljenja iz opozicijskih stranaka i stvar se odjednom zakuhala toliko da u ovom trenutku nije isključeno da bi mogla postati glavna politička tema prije superizborne 2024. godine. I da bi se na toj temi moglo mobilizirati daleko više birača nego što se to, još do prije samo koji tjedan, moglo pomisliti.
Malenica protiv Plenkovića?
Prvo su ulje na vatru krenuli bacati HDZ-ovi političari koji su javnost pokušavali uvjeriti da nema veze što će HDZ imati svoj prijedlog izbornog zakonodavstva, da ga, uostalom, imaju i druge stranke. Službeni prijedlog će ionako, tako je glasio narativ, donijeti Ministarstvo pravosuđa i uprave. Prijedlog ministarstva kojeg vodi Ivan Malenica će se, jamačno, bitno razlikovati od HDZ-ovog. Više puta.
A onda je krajem prošlog tjedna stvar malo eksplodirala. “Ako premijer i njegova većina krenu tim putem, pokazat ćemo im da oni nisu jedini zakonodavac, nego su to i građani na referendumu”, kazala je čelnica stranke Možemo! Sandra Benčić i time otvorila prozorčić prema maksimalno zapaljivom razvoju situacije.
Pobuna profesora ustavnog prava
Istog dana, priča o HDZ-ovom otimanju izbornog zakonodavstva dobila je i dodatan pečat ozbiljnosti. Čak 11 profesora ustavnog prava, među kojima i pročelnici te katedre na sva četiri pravna fakulteta u Hrvatskoj, potpisalo je otvoreno pismo u kojem se protive netransparentnom procesu donošenja novog Zakona o izbornim jedinicama.
Uglavnom, priča o tome na koji ćemo način birati novu vlast postaje prvoklasna politička tema, u vremenu – godinu dana pred cijelu seriju izbora – u kojem političke teme sve brže dostižu temperaturu usijanja. Mogućnost referenduma, pak, cijelu priču čini potencijalno najvažnijom predizbornom bitkom.
Može li Plenković ustuknuti?
Na prvi pogled, stvari za opoziciju stoje dosta dobro. Ukoliko HDZ ustukne pred najavom referenduma i odluči se ipak za inkluzivniji način donošenja novih izbornih pravila – nije loše, to bi ipak bila jedna pobjeda. Ne pretjerano velika, ali – pobjeda.
S obzirom na retoriku koja posebno posljednjih mjeseci dolazi iz te stranke i pogotovo od njenog predsjednika, nije baš jednostavno vjerovati da bi napravili taj korak unatrag. Osim ako Andrej Plenković ne iznenadi, pa javno prizna da je pogriješio i da će zakon pripremati radna skupina u kojoj će biti i opozicija i struka, te čiji će se prijedlozi svakako barem dijelom i uvažiti. Nula bodova, jel’ da?
Nema tog novca
Ukratko, s današnje pozicije najvjerojatniji je scenarij da će vladajući nastaviti po svome, da će o svemu zapravo odlučiti Šeks i ekipa i da će se izborne jedinice prekrojiti tako da je i Zagreb i dalje rastrgan na nekoliko njih, a jedna od izbornih jedinica će se, sasvim prirodno i logično, protezati od Slavonije pa skoro do Slovenije. Osim ako ih se ne zaustavi referendumom.
Koji bi, pak, za oporbu mogao biti pun pogodak. Nema novca koji bi platio takvu predizbornu kampanju kao uspješna referendumska inicijativa koja bi se brendirala kao pokušaj da se stane na kraj Plenkovićevom i HDZ-ovom gušenju demokracije u ovoj zemlji.
Pola milijuna nije previše
Dođe li do toga da se doista krene u referendumsku inicijativu – dakle, bude li HDZ uporno ignorirao sve apele i bude li Ustavni sud ignorirao HDZ-ovo ignoriranje – svaki korak mogao bi imati ključan mobilizacijski potencijal za stvaranje atmosfere u kojoj je nužno izići na izbore i smijeniti vlast. Skupljanje potpisa je samo po sebi predizborna kampanja u malom, o tome bi se govorilo i pisalo mnogo više od bilo koje druge inicijative u političkom i javnom prostoru.
Iako je dio oporbenih kuloara oprezan, teško je zamisliti da bi proces skupljanja potpisa mogao biti neuspješan, ako bi, dakako, u tu priču oporba (ili bar većina oporbenih stranaka) išla zajednički. Most je sam, zaboga, usred hladnog prosinca dobio potpise od više od deset posto birača za referendum o Stožeru i pandemiji. Uz sve ostale stranke i, posebno, stranačku infrastrukturu SDP-a skupljanje 500-tinjak tisuća potpisa za referendum ne bi smjelo doći u pitanje.
Može li oporba ponuditi zajedničku viziju?
Ovdje ipak dolazimo do potencijalnih zamki za oporbu u cijelom procesu (i, sukladno tome, prilika za HDZ). Naime, neki od oporbenjaka s kojima smo pričali nisu baš do kraja uvjereni da je moguća značajnija mobilizacija birača na temi granica izbornih jedinica, koja je možda za dobar dio građana – apstraktna. Ili, u najmanju ruku, svakako dalja od svakodnevnog života od priče o Covid-potvrdama na kojoj je Most poentirao prije dvije godine. Treba li, međutim, neka pretjerana politička virtuoznost da se ljudima priča o granicama izbornih jedinica predstavi kao prilika za izjašnjavanje kontra Plenkovića i HDZ-a?
Ono što je veći problem za oporbu (i veća prilika za HDZ) je činjenica da nije dovoljno samo reći da ne valja to što HDZ radi – trebat će građanima ponuditi vlastitu verziju izbornog zakonodavstva. Jesu li oporbene stranke od desnice do ljevice u stanju sjesti za stol i od njega se dići kad na papiru bude novi izborni zakon kojeg bi svi podržali? I to u vremenskom tjesnacu, jer nema više previše manevarskog prostora za izmjenu izbornog zakonodavstva?
Skica Hrvatske u drugoj polovici desetljeća
Na ovom ključnom pitanju, na kojem bi se morali složiti barem SDP, Možemo! i Most, prolazi ili pada ne samo priča o referendumu kojim bi se do kraja rasklimala Plenkovićeva vlast, nego možda i bilo kakva druga, poslijeizborna kombinacija koja u vlasti ne bi uključivala HDZ. Iz ove perspektive se ne čini vjerojatnim da bi ljevica sama mogla složiti Vladu, a ako se s barem dijelom desnice ne bi mogli dogovoriti ni oko tako elementarne i u suštini gotovo posve neideološke stvari kao što su pravila demokratske igre, kako bi tek onda mogli obnašati vlast?
Stoga je priča o izbornim jedinicama i referendumu, iako potegnuta po svemu sudeći i prije dogovora unutar opozicije o smjeru i sadržaju inicijative, zapravo mnogo važnija i od teme na koju se odnosi. Ona bi mogla – ne napravi li HDZ najracionalniju stvar i vrati proces odlučivanja u uobičajene demokratske okvire – jasno ocrtati izgled, dosege i trajanje vlasti (tko god je predvodio) koja će Hrvatsku voditi u drugoj polovici ovog desetljeća.