Na djelu je obavještajno-politička konzervativna revolucija. Želimo li živjeti u ovakvoj Hrvatskoj?

Prvi mit za cilj ima učvrstiti sliku Hrvatske i Hrvata kao žrtve. Drugi stvara neprijatelja, koji onda komplementarno s prvim napada i ugrožava “temeljne obiteljske vrijednosti”, “dignitet domovinskog rata”, “miran suživot” ili što je već potrebno. Ovo je nova obavještajno-politička konzervativna revolucija, a građani bi se trebali zapitati žele li živjeti u ovakvoj Hrvatskoj.

1. Referendum o braku

Referendum o ustavnoj definiciji braka održan u prosincu prošle godine, a pokrenula ga je inicijativa “U ime obitelji” Željke Markić. Oko 65,8 posto ljudi na referendumu se izjasnilo za to da se u Ustav unese odredba prema kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca. Zagovornici referenduma tvrdili su da bi istospolnim brakovima bio ugrožen tradicionalni brak. Uz široku kampanju, koja zasigurno nije pomogla jačanju vrijednosti tolerancije i društvenog pluraliteta, Američka novinska agencija tada je pisala: “Rezultati referenduma pokazuju da su desničarske i konzervativne snage u Hrvatskoj ojačale u jeku duboke ekonomske krize i raširene nezaposlenosti”. Definicija braka kao zajednice muškarca i žene ušla je u Ustav, a poduzetnica i konzervativna aktivistkinja Markić izaći će na parlamentarne izbore.

2. Pritisak na intelektualce

Nedavna tribina o lustraciji, na kojoj je bila i Telegramova novinarka, dobar je pokazatelj toga kako dio struktura, zamišlja javne rasprave i dijalog. Povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji je na tribinu na Fakultet političkih znanosti pozvan da govori o lustraciji, iz publike su zbog njegovih stavova dobacivali “da se vrati u Srbiju”. Intelektualci su poželjni samo onda kada legitimiraju službene stavove konzervativnih struktura, a kada izražavaju stavove drugačije od onih koji su prihvatljivi, tada ih treba eliminirati iz javnog života.

Slično takvo razmišljanje dijeli i predsjednik najveće oporbene stranke HDZ-a Tomislav Karamarko. “Tipičan primjer je Žarko Puhovski; na njemu se najbolje vidi apsurdnost neprovedene lustracije. On nije promijenio svoj diskurs od onih bivših vremena naovamo. A to se može reći i za mnoge druge. Oni europsku misao jednostavno nakalemljuju na svoj stari boljševizam i u tome je sva mudrost njihova stava i pristupa. Oni Hrvatsku nisu voljeli ni onda, kao što je ne vole ni sada. Mene, međutim, neće farbati…”, rekao je Karamarko u intervju za tjednik Globus.

3. Branitelji kao SUBNOR

Čak i iz braniteljskih redova znalo se čuti da je odnos Jugoslavije prema Savezu udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, poznatijeg pod akronimom SUBNOR, bio pozitivan primjer kako se država mora odnositi prema svojim veteranima. Dio braniteljske populacije, predvođen Đurom Glogoškim i Josipom Klemmom, predstavlja se kao da govori u ime svih branitelja. Istaknuta figura braniteljskih prosvjeda u Savskoj 66 (i na Markovom trgu) je i Ante Deur, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

Osim materijalnih prava, koja im nitko ne spori, branitelji bi željeli i povlašten politički status. A tako nešto u demokraciji nije moguće. Braniteljski prosvjedi traju već više od 200 dana, a malo tko se sjeća zašto su uopće počeli i što branitelji točno traže. Po istraživanjima rađenima prije incidenta na Markovom trgu, gotovo 60 posto građana ne podržava braniteljske prosvjede.

Protiv jednog od vođa braniteljskih prosvjeda, Josipa Klemma, županijsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu zbog sumnje da je oštetio državni proračun za pola milijuna kuna. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko je, upitan jesu li branitelji na ovim prosvjedima prekršili zakon, rekao: “To su branitelji, zar ćemo njih tretirati kao huligane koji krše zakon? Mora postojati senzibilitet, ja ću doći i s njima razgovarati”.

4. Umjetnici u službi države

Uloga umjetnika u društvu još od antike bila je da propitkuju postavljene norme i autoritete i pritom neizbježno provociraju, pa i vrijeđaju određene skupine. Nedavna zabrana predstave “Elementarne čestice” po djelu Michela Houellebecqa na Dubrovačkim ljetnim igrama, koju je inicirao HDZ-ov župan Nikola Dobroslavić, pokazatelj je kako bi stvari mogle funkcionirati u budućnosti. Ta je predstava, za koju su MUP i SOA procijenili da postavlja sigurnosni rizik, zabranjena zbog stavova Houellebecqa koji “vrijeđaju vjerske osjećaje građana”. Ravnajući se tom logikom, mogli bismo zabraniti gotovo svaku predstavu ili umjetničko djelo pod obrazloženjem da vrijeđa osjećaje određene skupine građana.

“Vlast bi ovdje htjela biti zadovoljna sa svojim umjetnicima. Ne treba niti govoriti koliko je to neprihvatljivo. Umjetnik bi trebao provocirati, umjetnik je netko tko je kontraš. To da umjetnik slavi državu, to smo već prošli. Hoćemo li se sad ponovno vraćati u komunističke principe? Pa da svi opjevamo vladara i sistem u kojem živimo.” Ovako je makedonski redatelj Aleksandar Popovski opisao situaciju u Makedoniji, a čini nam se prikladnim ovaj citat upotrijebiti i u tekstu o Hrvatskoj.

5. Crkva kao PR političkih opcija

S obzirom na zabranu prosvjedovanja na Markovom trgu poslije 22 sata, branitelji su se od interventne policije sklonili u crkvu svetog Marka. Ima u tom činu nekog poštenja, jer je od početka potpuno jasno kako Crkva na sve načine pomaže i podržava ove prosvjede. HDZ s druge strane, premda se to čini prilično izvjesnim, još uvijek inzistira na tome da on s ovim prosvjedima nema nikakve veze. Podsjeća to malo na uvjeravanje ruskog predsjednika Vladimira Putina kako ruske trupe ne sudjeluju u sukobu na istoku Ukrajine. Ako je ikada bilo i sporno, sada je sasvim jasno da se Crkva u Hrvatskoj aktivno uključila u političku utakmicu, i to ne demokratskim metodama.

6. Stalno ratno stanje

“Treba nam drugi Domovinski rat – za radna mjesta i bolji život”, nedavno je izjavio predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Svećenik popularan među mladima, Damir Stojić, držeći misu u šatoru u Savskoj 66 rekao je sasvim jasno i nedvosmisleno: “Rat još nije gotov”. Neki ljudi od ovakvog stanja i atmosfere, prikazujući se kao zaštitnici samoproklamiranih svetinja, sasvim dobro žive. Branitelji koji prosvjeduju dijele Hrvatsku na domoljube kojima se smatraju i izdajnike u koje su svrstali sve one koji ne dijele njihovu viziju Hrvatske.