Tolušić je uhićen po nalogu europskih tužitelja, a Drago Hedl godinama otkriva njegovu sumnjivu imovinu. Gdje je tako dugo bio Dorh?
Prema stanju u imovinskoj kartici bilo je posve jasno da Tomislav Tolušić nema pokriće za milijunske nekretnine
Telegram je tijekom godina objavio 20-ak istraživačkih tekstova o imovini Tomislava Tolušića, pitajući se - odakle novac? Otkrili smo da planira raditi vinariju i prije nego se prijavio za poticaje, no njegova imovina nije zanimala hrvatske institucije. A onda je konačno potvrđeno ono o čemu smo dugo pisali: Tomislav Tolušić ne može dokazati porijeklo svog novca
Tomislav Tolušić drugi je ministar Andreja Plenkovića koji je uhićen prema nalogu europskih istražitelja. Kao i Gabrijela Žalac, nakon što je uhvaćen u aferi, morao je otići iz Vlade, no to mu je do sada bila jedina kazna.
Žalac je, poznato je, uhićena po nalogu europskih istražitelja nakon što je njezin slučaj, dvije godine ranije, otkrio Telegramov Andrej Dimitrijević koji je poslije objave serije tekstova svoja saznanja prijavio OLAF-u.
Tomislav Tolušić Vladu je pak napustio nakon otkrića Drage Hedla; u svibnju 2019. objavili smo kako je prijavio upola manju kvadraturu kuće koju je pritom gradila firma kojoj je dao milijunske poslove. I to je bio početak skandala, kasnije poznatog kao Afera roštilj, zbog koje je tadašnji potpredsjednik Vlade ostao bez funkcije.
Bez opravdanja u imovinskoj kartici
No, Drago Hedl uporno je pisao o glavnom problemu s Tomislavom Tolušićem; dokumentirano je razotkrivao kako njegova imovina i način života nemaju opravdanje ni u prihodima ni u eventualnom nasljedstvu. Hedl je tako otkrio kako je Tolušić u nekoliko godina manji stan zamijenio većim i pritom kupio dva auta te zemljište na kojem je izgradio luksuznu kuću.
Ekskluzivno smo također doznali, primjerice, i kako je na vjenčanje s novom suprugom morao potrošiti ozbiljan novac, s obzirom na to da je svadba održana u najluksuznijom istarskoj stanciji, gdje je samo jedna dvokrevetna soba u tom razdoblju koštala između 4476 i 15.138 kuna. U Meneghettiju su se, do Tolušića, ženili uglavnom samo nogometaši i estradne zvijezde jer si netko na državnoj plaći takav luksuz naprosto ne može priuštiti.
Od plaće mu nije ostajalo gotovo ništa
Hedl je, nadalje, ukazao na to da nakon što plati kredite i alimentaciju, tadašnjem ministru za život nije ostajalo gotovo ništa. U tom smo razdoblju, doslovno, objavili tekst s podnaslovom “odakle ministru Tolušiću novac”. To se hrvatske institucije nisu pitale, no onda su došli europski istražitelji koji su prokopali dokumentaciju o njegovoj vinariji.
Tu je vinariju također prvi problematizirao Drago Hedl. Telegram je tako još u svibnju 2020., prije nego se Tolušić uopće prijavio za poticaje, opisao kako bivši ministar kreće u biznis s vinom. I ponovno smo problematizirali – čime on to misli financirati luksuznu vinariju.
Zatim smo u lipnju također otkrili da namjerava uzeti poticaje zbog kojih je jučer konačno uhićen. Objavili smo tekst s naslovom ‘Ekskluziv: Tolušić traži milijunske poticaje za OPG koji je pokrenuo. O njima odlučuju ljudi kojima je bio nadređen’.
Tolušića danas terete zbog dva problematična natječaja za poticaje. Prve mu je 2020., u vrijednosti 2,9 milijuna kuna odobrila Agencija za plaćanje u poljoprivredi na čelu s Matildom Copić koju je sam tamo postavio. Usput, i o toj gospođi pisao je Drago Hedl. Tako je još 2017. primjerice otkrio da je osobno dobila poticaje, iako nije imala ni oranice, stoku ni OPG.
Naše institucije ništa nisu pitale
I sljedećih mjeseci pitali smo se, analizirajući sve prihode koje je tijekom godina prijavljivao, odakle novac koji je prema ugovoru za poticaje sam morao uložiti.
Ured Europskog tužitelja, objavili smo danas, rekonstruirao je kako je Tolušić, kao vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, početkom svibnja 2020. Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju podnio prijavu za ulaganje u sektor vina za projekt ‘Izgradnja i opremanje vinarije’. Tražio je ukupno 4.659.766,79 kuna odnosno oko 620.000 eura, a iz europskog fonda trebalo je biti sufinancirano 70 posto.
No, Tolušić je u toj prijavi, kako bi prikazao da ispunjava obvezne uvjete natječaja za dobivanje bespovratnih sredstava, na više mjesta, prema tvrdnjama istražitelja, lažno naveo da će financiranje projekta osigurati kreditom. Za to je i priložio pismo namjere jedne banke. Međutim, na kraju kredit nije tražio niti ga je, uvjereni su istražitelji, imao namjeru tražiti. Svoj projekt financirao je novcem čije zakonito porijeklo nije u potpunosti mogao dokazati.