Vijesti nisu mogle biti bolje. Niti smo mogli dobiti bolju potvrdu koliko je država bila pripremljena za europske milijarde kad smo u foto finišu morali tražiti dodatno vrijeme.
Europska komisija, objavljeno je danas, odobrit će Hrvatskoj dodatnih godinu dana kako bi pokušala iskoristila 683,7 milijuna eura iz Fonda solidarnosti EU. Umjesto do lipnja 2022., novac moramo potrošiti do lipnja 2023. godine, kao i za potres koji je pogodio Baniju, potvrdio je premijer Andrej Plenković.
Bez trijumfalizma
Vijesti, dakle, nisu mogle biti bolje. Javne zgrade stradale u zagrebačkom potresu – od Banskih dvora i sudova, do bolnica, škola i fakulteta – moraju se obnoviti. Ako tu obnovu ne platimo europskim novcem, morat ćemo je platiti iz državnog proračuna ili kredita koji se vraća s kamatama. A to bi značilo manje novca za druge stvari.
Državne financije ionako su napregnute: Vlada je upravo morala osigurati 4,8 milijardi kuna kako bi ublažila posljedice poskupljenja energenata na kućne budžete i gospodarstvo. To je iznos gotovo jednak onome koji nam je EU osigurala za obnovu. Svaka bespovratna kuna spašena iz Fonda solidarnosti stoga je jako dobra vijest. Ali nije razlog za trijumfalizam.
Neslavni EU rekord
Prije mjesec dana postalo je kristalno jasno da pet milijardi kuna nije moguće potrošiti do lipnja ove godine i da je jedini izlaz iz te situacije – ako, naravno, povrat novca ne tretiramo kao izlaz – da Bruxelles prihvati hrvatske argumente i produži rokove. Ili će, u protivnom, Hrvatska ući u anale kao rekorder među EU članicama po bespovratnim milijardama koje su joj iskliznule iz ruku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Još u kolovozu prošle godine Telegram je pisao da je, unatoč strogim pravilima koja formalno ne predviđaju produženje rokova, izvjesno da će Europska komisija pokazati razumijevanje prema državi koju su uz pandemiju, pogodila i dva razorna potresa. I da će eventualno produljenje roka u Vladi prikazati kao veliki uspjeh, mada se time ustvari potvrđuje da europske milijarde država nije dočekala dovoljno pripremljena.
Jer da jest, vijesti su mogle biti i bolje. I prije uplate 683,7 milijuna eura u prosincu 2020., stvari su već mogle biti posložene. Ali nisu. Upozorenja u ljeto 2021. da trošenje europskog novca ne ide najbolje, Vlada je morala shvatiti ozbiljnije. Ali nije. Do lipnja 2022., više od dvije godine od potresa, nadali smo se imati obnovljen veći dio javnih zgrada. Ali očito nećemo.
Vrijeme je kupljeno
Premijer je danas, očekivano, bio zadovoljan. Bez obzira što je „bilo puno nevjernih Toma“, rješenje se „uvijek nađe kad ima dobre volje i dobre argumentacije“, kazao je. Pa se malo pohvalio: „Mi ovdje imamo poziciju, utjecaj, kvalitetne odnose i reputaciju“, ali i „objektivne razloge koji su nas doveli u situaciju da dio sredstava u ovako kratkom roku koji je ostao, možda ne bismo bili potrošili“. I zaključio: „Na ovaj način otvorili smo prostor da se sve iskoristi“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ti objektivni razlozi su drugi potres na Baniji koji je izazvao dodatne štete u Zagrebu i činjenica da se sve događa u vrijeme globalne pandemije. No, Plenković je, čini se, ipak svjestan da nema vremena za nonšalantnost. Darko Horvat i drugi ministri moraju intenzivirati svoj rad, poručio je, ne propustivši odgovornost podijeliti i s administracijom Grada Zagreba. Vrijeme je, dakle, kupljeno. Hoće li biti iskorišteno?
Samo 12 mjeseci
Za trošenje EU novca za zagrebački potres, država i korisnici sada imaju dodatnih 12 mjeseci (do lipnja teče stari rok, pa onda još danas dogovorenih godinu dana, do lipnja 2023.). A što se uspjelo napraviti u prvih 12 mjeseci, otkako su sredstva u prosincu 2020. godine doznačena u hrvatski proračun? Ministarstva su do lanjskog prosinca – dakle, u prvih 12 mjeseci – uspjela provjeriti i isplatiti 43,7 milijuna kuna. Od pet milijardi.
Krajem siječnja ove godine situacija je bila mrvicu bolja, ali još uvijek zabrinjavajuća. Dotad je isplaćeno 162,7 milijuna kuna. Tri posto od ukupne svote koja nam je na raspolaganju za zagrebački potres. Tri posto: to je bio učinak prvih godinu dana korištenja novca iz Fonda solidarnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sustav je sada, nadajmo se, ipak bolje posložen. Pet milijardi kuna je spašeno – zasad. Blamaža je izbjegnuta. Za trošenje izdašnih europskih sredstava, osigurano je dodatnih 12 mjeseci. Mada, znajući kako su stvari dosad išle, bilo bi možda uputno napisati – samo 12 mjeseci.
Vlada se zasad spasila neviđene blamaže s novcem za obnovu. No to nije razlog za hvalisanje, dapače
Produženje rokova je dobra vijest. Mada, znajući kako su stvari dosad išle, bilo bi možda uputno napisati - samo za 12 mjeseci
I prije uplate 683,7 milijuna eura u prosincu 2020., stvari su već mogle biti posložene. Ali nisu. Upozorenja u ljeto 2021. da trošenje europskog novca ne ide najbolje, Vlada je morala shvatiti ozbiljnije. Ali nije. Do lipnja 2022., više od dvije godine od potresa, nadali smo se imati obnovljen veći dio javnih zgrada. Ali očito nećemo.
Vijesti nisu mogle biti bolje. Niti smo mogli dobiti bolju potvrdu koliko je država bila pripremljena za europske milijarde kad smo u foto finišu morali tražiti dodatno vrijeme.
Govorimo, naravno, o produženju roka za korištenje pet milijardi kuna koje nam je Europska unija stavila na raspolaganje za sanaciju šteta nakon zagrebačkog potresa.
Europska komisija, objavljeno je danas, odobrit će Hrvatskoj dodatnih godinu dana kako bi pokušala iskoristila 683,7 milijuna eura iz Fonda solidarnosti EU. Umjesto do lipnja 2022., novac moramo potrošiti do lipnja 2023. godine, kao i za potres koji je pogodio Baniju, potvrdio je premijer Andrej Plenković.
Bez trijumfalizma
Vijesti, dakle, nisu mogle biti bolje. Javne zgrade stradale u zagrebačkom potresu – od Banskih dvora i sudova, do bolnica, škola i fakulteta – moraju se obnoviti. Ako tu obnovu ne platimo europskim novcem, morat ćemo je platiti iz državnog proračuna ili kredita koji se vraća s kamatama. A to bi značilo manje novca za druge stvari.
Državne financije ionako su napregnute: Vlada je upravo morala osigurati 4,8 milijardi kuna kako bi ublažila posljedice poskupljenja energenata na kućne budžete i gospodarstvo. To je iznos gotovo jednak onome koji nam je EU osigurala za obnovu. Svaka bespovratna kuna spašena iz Fonda solidarnosti stoga je jako dobra vijest. Ali nije razlog za trijumfalizam.
Neslavni EU rekord
Prije mjesec dana postalo je kristalno jasno da pet milijardi kuna nije moguće potrošiti do lipnja ove godine i da je jedini izlaz iz te situacije – ako, naravno, povrat novca ne tretiramo kao izlaz – da Bruxelles prihvati hrvatske argumente i produži rokove. Ili će, u protivnom, Hrvatska ući u anale kao rekorder među EU članicama po bespovratnim milijardama koje su joj iskliznule iz ruku.
Još u kolovozu prošle godine Telegram je pisao da je, unatoč strogim pravilima koja formalno ne predviđaju produženje rokova, izvjesno da će Europska komisija pokazati razumijevanje prema državi koju su uz pandemiju, pogodila i dva razorna potresa. I da će eventualno produljenje roka u Vladi prikazati kao veliki uspjeh, mada se time ustvari potvrđuje da europske milijarde država nije dočekala dovoljno pripremljena.
Jer da jest, vijesti su mogle biti i bolje. I prije uplate 683,7 milijuna eura u prosincu 2020., stvari su već mogle biti posložene. Ali nisu. Upozorenja u ljeto 2021. da trošenje europskog novca ne ide najbolje, Vlada je morala shvatiti ozbiljnije. Ali nije. Do lipnja 2022., više od dvije godine od potresa, nadali smo se imati obnovljen veći dio javnih zgrada. Ali očito nećemo.
Vrijeme je kupljeno
Premijer je danas, očekivano, bio zadovoljan. Bez obzira što je „bilo puno nevjernih Toma“, rješenje se „uvijek nađe kad ima dobre volje i dobre argumentacije“, kazao je. Pa se malo pohvalio: „Mi ovdje imamo poziciju, utjecaj, kvalitetne odnose i reputaciju“, ali i „objektivne razloge koji su nas doveli u situaciju da dio sredstava u ovako kratkom roku koji je ostao, možda ne bismo bili potrošili“. I zaključio: „Na ovaj način otvorili smo prostor da se sve iskoristi“.
Ti objektivni razlozi su drugi potres na Baniji koji je izazvao dodatne štete u Zagrebu i činjenica da se sve događa u vrijeme globalne pandemije. No, Plenković je, čini se, ipak svjestan da nema vremena za nonšalantnost. Darko Horvat i drugi ministri moraju intenzivirati svoj rad, poručio je, ne propustivši odgovornost podijeliti i s administracijom Grada Zagreba. Vrijeme je, dakle, kupljeno. Hoće li biti iskorišteno?
Samo 12 mjeseci
Za trošenje EU novca za zagrebački potres, država i korisnici sada imaju dodatnih 12 mjeseci (do lipnja teče stari rok, pa onda još danas dogovorenih godinu dana, do lipnja 2023.). A što se uspjelo napraviti u prvih 12 mjeseci, otkako su sredstva u prosincu 2020. godine doznačena u hrvatski proračun? Ministarstva su do lanjskog prosinca – dakle, u prvih 12 mjeseci – uspjela provjeriti i isplatiti 43,7 milijuna kuna. Od pet milijardi.
Krajem siječnja ove godine situacija je bila mrvicu bolja, ali još uvijek zabrinjavajuća. Dotad je isplaćeno 162,7 milijuna kuna. Tri posto od ukupne svote koja nam je na raspolaganju za zagrebački potres. Tri posto: to je bio učinak prvih godinu dana korištenja novca iz Fonda solidarnosti.
Sustav je sada, nadajmo se, ipak bolje posložen. Pet milijardi kuna je spašeno – zasad. Blamaža je izbjegnuta. Za trošenje izdašnih europskih sredstava, osigurano je dodatnih 12 mjeseci. Mada, znajući kako su stvari dosad išle, bilo bi možda uputno napisati – samo 12 mjeseci.