Grlić o Izraelu: Jedino rješenje su dvije države. Goldstein: Ali tek nakon neutralizacije Irana!

Kad je glavni tajnik UN-a António Guterres upozorio na pretjeranu uporabu sile u Gazi, na previše žrtava među civilima i djecom – kojih je, prema UNESCO-u, ubijeno više od 13 tisuća – na njega se, kao i na druge svjetske dužnosnike koji su slično reagirali, izraelska vlada žestoko obrušila. I povjesničar Ivo Goldstein priznaje da se zbog rata u Gazi dramatično razišao s nekim kolegama i prijateljima. “I to unatoč tome što smo o mnogim stvarima dotad isto razmišljali. I zbog toga mi je žao, ali neću promijeniti neke stavove.”

‘Premijer je punokrvni fašist’

To nas je potaknulo da zamolimo dvojicu naših istaknutih i uglednih intelektualaca židovskog podrijetla da prokomentiraju tu situaciju. Analizu rata u Gazi i situacije na Bliskom istoku filmski redatelj, publicist i sveučilišni profesor Rajko Grlić započeo je konstatacijom: “Valja poći od činjenice da se izraelski predsjednik vlade Benjamin Netanjahu zaista ponaša kao punokrvni fašist.

U nastojanju da izbjegne kaznu zatvora zbog korupcije, postajao je sve radikalniji kako bi se održao na vlasti i sad vodi Izrael u sve veću nesreću”, istakao je i dodao: “Ništa mu se ljepše od pokolja Hamasa 7. studenoga nije moglo dogoditi. Na tomu je uporno radio. Da su ga navrijeme strpali u zatvor, svijet bi puno mirnije mjesto.” Palestinska teroristička organizacija Hamas, sunitska milicija pod utjecajem Irana, upala je 7. listopada u Izrael i na najbrutalniji način ubila 1.200 ljudi te uzela 250 talaca.

Za razliku od Grlića, povjesničar, publicist i sveučilišni profesor Ivo Goldstein kaže kako ne zna je li Netanjahu fašist, ali kad se tvrdi da je Izrael fašistička država, to je, po njemu, antisemitizam. “Da sam izraelski građanin, bio bih pun gnjeva na neke poteze vlade, nikad ne bih glasao za Netanjahua. Ali Izrael je demokratsko društvo sa svim prednostima i manama demokratskih država.

Arapi i muslimani uživaju sva prava, premda je, dakako, lakše biti Židov nego Arapin. Imaju svoje sveučilište, televiziju, po ulicama i na cestama natpisi su na arapskom, hebrejskom i engleskom, pa čak i na ruskom. Za Gazu se nikako ne može govoriti da je bila logor, jer to nije istina.”

Doseljenici nagnuli Izael nadesno

Ipak, Goldstein se slaže da je Netanjahuova desničarska politika neprihvatljiva jer je izrasla na mržnji prema Arapima te da je izraelska vlada pogriješila kad je naseljavala palestinski teritorij, jer ju je to udaljavalo od dvodržavnog sporazuma.

“Izraelska politika postupno se radikalizirala nakon 1977. godine, kad je desničarski Likud prvi put došao na vlast, nakon neprekidne vladavine ljevice od 1948. To je rezultat mnogih faktora, između ostaloga i masovnog useljavanja Židova protjeranih iz arapskih zemalja, koji su donijeli mržnju i svoje frustracije prema Arapima te Židova iz Sovjetskog Saveza, koji su pak donijeli netrpeljivost prema ljevici. Zaposjedanjem Zapadne obale postupno je počelo naseljavanje na tom prostoru, što svaki dvodržavni mirovni sporazum čini sve teže ostvarivim.”

Još u ožujku 2019. Netanjahu je upozorio dužnosnike svoje stranke Likud da bi, ako žele osujetiti uspostavu palestinske države, trebali podržati jačanje i financiranje Hamasa. “To je dio naše strategije: napraviti razliku između Palestinaca u Gazi i Palestinaca u Judeji i Samariji.” Tvrdio je da je teroristička organizacija Hamas najmoćnije oružje u sprečavanju nastanka palestinske države. Zbog toga je 2018. dopustio Kataru da financira Hamasovu vladu u Gazi.

Dvostruka igra s Hamasom

Bivša izraelska ministrica informiranja Galit Distel-Atbarjan u svibnju 2019. objasnila je da će, ako Hamas propadne, palestinski predsjednik Mahmud Abas preuzeti kontrolu nad Gazom. “U tom slučaju bit će glasova s ljevice u Izraelu, koja će poticati pregovore, tražiti političko rješenje sukoba te uspostavu palestinske države na Zapadnoj obali.”

Još 2015. Bezalel Smotrich, aktualni ministar financija, poručio je: “Palestinska samouprava je breme, a Hamas je sredstvo.” Netanjahu je objašnjavao kako Izraelu ne treba mir s Palestincima da bi napredovao, a da će približavanjem Saudijskoj Arabiji, Kataru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima uspostaviti mir pod svojim uvjetima i tako zadržati okupirana područja ignorirajući Palestince i njihove interese.

Primirje – Pregovori – Priznanje

Goldstein istodobno podsjeća da, otkad postoji Izrael – dakle gotovo 76 godina – djeluje snažna antiizraelska koalicija od Senegala do Indonezije koja ne želi priznati Izrael. “Od kraja prvog arapsko-izraelskog rata 1949. godine susjedne arapske države nametnule su kao strategiju prema Izraelu Tri P – nema ni primirja, ni pregovora, ni priznanja. Otad se situacija umnogome promijenila, Egipat je sklopio mirovni sporazum, pa su glavni neprijatelji postali Sirija i ponajviše Iran, koji stalno prijeti uništenjem Izraela.”

U međuvremenu, ističe Goldstein, protiv Izraela, Izraelaca i Židova diljem svijeta izvode se terorističke akcije najrazličitijih vrsta. “Bestijalnost Hamasa, čiji su militanti mučili, ubijali i silovali žene i djecu, ubijali ih u sigurnim sobama u kućama gdje su ih sakrili roditelji – samo je logična posljedica te višedesetljetne propagandne akcije. Usto, čelnici Hamasa i nakon 7. listopada prijete da je ovo tek prva od takvih akcija protiv Izraela i da će ih biti još, sve do konačnog oslobođenja.”

Goldstein je posebno istakao kako žali za svakim djetetom i civilnom žrtvom u Gazi, ali to se ne odnosi na više tisuća, možda i 14 tisuća hamasovaca koji su tamo likvidirani. “Oni koji su na bilo koji način sudjelovali u pokolju 7. listopada ne zaslužuju živjeti. Sve je moglo biti riješeno da su se htjeli predati, bilo bi im organizirano suđenje pod međunarodnom kontrolom i do rata u Gazi ne bi došlo.”

Izgubljen propagandni rat

Umjesto toga, hamasovci su se nakon pokolja zabarikadirali u Gazi i najavili otpor. “Sakrili su se u objektima u kojima su bili civili, a svaka kuća iz koje se pruža otpor na bilo koji način – puškom, minobacačem ili raketom, bez obzira jesu li unutra civili ili ne – legitimna je vojna meta. Hamas je toga 7. listopada iz Gaze ispalio oko sedam tisuća raketa na Izrael i to je sedam tisuća legitimnih vojnih ciljeva u Gazi.

Legitimni vojni ciljevi su i svi objekti koji služe Hamasu – zapovjedni centri, skladišta, radionice u kojima se proizvode rakete. To su hamasovci godinama smišljeno locirali unutar civilnih objekata. Zato je odgovornost za djecu i civilne žrtve na strani Hamasa, a ne Izraela”, napominje Goldstein te ističe – “Hamas je uvukao Izrael u rat koji je Izrael unaprijed u propagandnom smislu izgubio”.

Podsjeća međutim kako i mi, iz vlastitog iskustva, znamo kad nešto postane legitimna vojna meta. “Kad je HVO srušio Stari most u Mostaru, svi su se zgražali, no Međunarodni sud za ratne zločine presudio je da je most bio legitiman cilj jer ga je Armija BiH koristila u vojne svrhe.”

Fanatične religiozne sile

Chuck Schumer, vođa demokratske većine u američkom Senatu, američki Židov i veliki pobornik Izraela, zatražio je ovih dana od Netanjahua da raspiše izbore jer je Izraelu potrebna radikalna promjena politike kako bi postigao trajni mir s Palestincima. Upozorio je da bi bila “ozbiljna greška” kad bi Izrael odbacio rješenje o uspostavi dvije države, a to njegovo stajalište podržao je predsjednik Joe Biden. “Održao je dobar govor i mislim da je izrazio ozbiljnu zabrinutost koju dijeli ne samo on, već i mnogi Amerikanci”, rekao je Biden.

Likud, stranka Netanjahua, odgovorila je da Izrael odbacuje bilo kakve međunarodne diktate o stvaranju “palestinske terorističke države” i protivi se povratku Palestinske samouprave u pojas Gaze. Palestinski dužnosnici tvrde da je za izraelskog bombardiranja Gaze ubijeno više od 31.300 ljudi i raseljeno više od 1,7 milijuna od 2,3 milijuna stanovnika. Tako je nastala humanitarna kriza koja je mnoge u enklavi ostavila na rubu gladi.

Grlić objašnjava da se sve to događa jer su se sukobile dvije fanatične religiozne sile. “Hamas, koji drži jadne Palestince za taoce i u bijedi, u huškačkom ratnom okruženju, svakodnevno šireći mržnju. Na drugoj strani je fanatično religiozna, krajnje desničarska vlada Netanjahua. A desnica živi od mržnje, ona treba krv da bi opstala. Te dvije strane spojene su posude kao i u svim ubilačkim ratovima.”

Prezire Netanjahua, podržava Izrael

Grlić smatra da su jedino rješenje dvije države Izrael i Palestina. “A to ni Hamas ni Netanjahu ne žele, premda bi se jedino tad moglo normalno živjeti. Zato ne vidim kako bi se to moglo riješiti. Rat bi mogao prestati samo kad bi Washington obustavio isporuku oružja Izraelu i kad Rusija više ne bi hrabrila Iran da pomaže Hamas. A to je teško očekivati.”

I Goldstein se zalaže za dvodržavno rješenje, “ali Izrael mora dobiti sigurnosna jamstva okolnih država u mnogim aspektima. Potrebno je i neutralizirati Iran, pogotovo stalne prijetnje uništenjem Izraela.”

Grlić, koji živi u Sjedinjenim Državama, tvrdi da je problem i to što Washington koketira s Netanjahuovom vladom. “Oni duboko preziru Netanjahua, ali ne odustaju od potpore Izraelu jer je to njihova strateška pozicija na Bliskom istoku. No, Amerikanci su zgroženi stradanjima nevinih civila i djece, pa zato Biden panično traži mir jer mu pada potpora pred izbore.”

Rijad želi uništenje Hamasa

Smatra da će rat u Gazi jako utjecati na rezultate američkih izbora. “Maneken ludila Donald Trump samo nesuvislo ponavlja kako rata ne bi bilo da je on na vlasti, da bi cvale ruže jer bi se sve dogovorio sa svojim prijateljem, ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Njegovim biračima potpuno je svejedno što Trump govori, oni se osjećaju dobro jer su u svojim očima važni, a to što ih Trump zlorabi i iskorištava, za njih je nevažno. Dolazak Trumpa na vlast SAD će teško preživjeti jer on ne krije da želi uvesti diktaturu.”

Goldstein pak smatra da je Hamas krenuo u tako brutalan obračun nadajući se da će mnoge arapske, pa onda i neke muslimanske zemlje stati na njegovu stranu. “Očekivali su da će Izrael biti napadnut sa sedam strana. Od Hamasa iz Gaze i Hezbolaha iz Libanona, od milicija iz Sirije i Iraka iza kojih stoji Iran, od Palestinaca sa Zapadne obale, Hutija iz Jemena. Očekivali su također da će se i Iran uključiti u rat te da to Izrael neće moći izdržati.”

No, nitko osim Hutija i donekle Hezbolaha nije se uključio, napominje Goldstein, jer Egipat i Saudijska Arabija žele uništenje Hamasa. Svjesni su da je on glavna prepreka pregovorima i razumnom rješenju. “Arapi su desetljećima uvjeravani da je oslobođenje Palestine najviši i najsvetiji cilj njihove oslobodilačke borbe. Zato je Izrael bitan za vladajuće elite u arapskom svijetu jer ih mržnja prema Izraelu održava na vlasti i pomaže da drže narod u pokornosti. Jačanje antiizraelizma, pa onda i antisemitizma u svijetu ide usporedno s tim politikama.”

Iran i atomska bomba

Najveća opasnost po Izrael, upozorava Goldstein, dolazi iz Irana, koji će uskoro proizvesti atomsku bombu. “To ugrožava opstanak Izraela, a Iranci se neće smiriti. Neprijateljstvo spram Izraela je dobar agens. On je, naravno, usmjeren i protiv Amerikanaca i Zapada općenito. To je faktor za povezivanje arapskih i muslimanskih masa pod vodstvom Teherana.”

Upozorava da se na Bliskom istoku vodi cijeli niz ratova – u Jemenu, Siriji, Iraku, Libiji – koji destabiliziraju taj prostor i u kojima je samo u posljednjih desetak godina ubijeno oko milijun ljudi. “I svi ti ratovi prolaze s malo ili nimalo publiciteta u svijetu, bez osuda u odnosu na odgovorne i počinitelje. Međutim, kad Izrael nakon šest ratova koje je u posljednjih 16 godina Hamas pokrenuo iz Gaze, odgovori legitimnom vojnom akcijom, e onda se velik dio duboko prijetvorne svjetske politike ustane na zadnje noge.”

Rajko Grlić smatra pak da kampanja koju provodi Netanjahuova vlada u Gazi rađa i potpiruje antisemitizam. “Mnogi sad krive Židove da su krivi za sve, što dakako nije točno. Odgovorni su nepojmljiva brutalnost Hamasa natopljena mržnjom i idiot Netanjahu i nekoliko ministara koji su još gori od njega.” Uništenje Gaze strašna je nesreća za Židove, od koje se neće lako ni brzo oprati”, smatra Grlić.

‘Židovi i Netanjahu nisu isto’

“To nije rat kao onaj između Izraela i Egipta ili Sirije, to je zločin kao odgovor na zločin. Ovaj rat samo će ubrzati negativni narativ protiv Židova. Kad se taj valjak netrpeljivosti pokrene, nitko se više ne pita zašto je i otkud je krenulo, valjat će se samo mržnja.”

Grlić smatra da je strašno povezivati židovstvo s Netanjahuom. “Optuživati da su Židovi i Netanjahu jedno te isto potpuno je pogrešno jer su mnogi u Izraelu protiv politike aktualne vlade. No, Židovi su najlakši cilj već vjekovima, najlakše se protiv njih mobilizirati, Židovi su kliše. Kad mrziš susjede, to je lokalna mržnja, a Židovi su univerzalni neprijatelj za kojim možeš uvijek posegnuti.”

U Hrvatskoj, kaže Goldstein, ne postoji izravan antisemitizam, ali nakon početka izraelske operacije na neobjektivan način i vrlo selektivno prikazuje se što se događa u Gazi i oko nje. “Javnost u Hrvatskoj prihvaća spočitavanje Židovima da ne žele čuti što govori Norman Finkelstein, poznati negator Holokausta. To je nevjerojatno!”, kaže. “Srećom hrvatska je vanjska politika izabrala pravu stranu povijesti, baš kao i EU i Zapad općenito. Zapad razumije što se događa na Bliskom istoku, drži do ljudskih prava i teritorijalnog integriteta država, što Rusija i Iran ne poštuju.”

Skretanje pažnje s Ukrajine

Goldstein i Grlić slažu se da je Rusiji dobro došao još jedan rat, a da je Hamas bio idealan partner koji će potpaliti vatru na Bliskom istoku. “Ne znam je li Rusija poticala napad”, napominje Goldstein, “ali je na golemom dobitku jer je rat na Bliskom istoku skrenuo pažnju svjetske javnosti s Ukrajine. Istodobno, oslabio je ukrajinske pozicije, relativizirao stvari te usmjerio fokus prema Izraelu i Palestincima.”

Nema sumnje da je najveći problem što se i Palestinci i Izraelci osjećaju egzistencijalno ugroženim, što su se na Bliskom istoku sukobila dva prava: pravo Palestine da ima svoju državu i pravo Izraela na svoju državu. Također i to što su obje strane uvjerene da ih ona druga želi uništiti. Palestinci oduvijek zazivaju uništenje Izraela, a sad Izrael prijeti uništenjem Gaze. S obzirom na sve to, teško je očekivati skori završetak rata u Gazi i pronalazak razumnog i kompromisnog rješenja krize na Bliskom istoku.

U ovom trenutku nema izvedivih dobrih rješenja palestinsko-izraelskog sukoba. No, trebalo bi težiti postupnoj deeskalaciji sukoba, neutralizaciji Hamasa, što ne želi samo Izrael nego i mnoge arapske zemlje, te promjeni vlade Benjamina Netanjahua, što želi SAD i veliki broj članica EU. Također, mora se potisnuti utjecaj Irana u regiji te onda vratiti izraelsko-saudijskom sporazumu koji je prije 7. listopada bio na vidiku. U takvom razvoju događaja mogli bismo se nadati da će se ukazati i neko razumno, kompromisno i održivo rješenje izraelsko-palestinskog spora, pa onda i drugih kriza na Bliskom istoku.