Nužnost čestih vezs po pristupačnim cijenama
U prethodnom nastavku simulirao sam kupnje avionskih karata za podtajnike u ministarstvima prometa država “nove” Europe s polascima iz glavnih gradova tih zemalja u Bruxelles. Tako je ispalo da će češki porezni obveznici platiti gotovo šest puta manje za avionsku kartu svog podtajnika od hrvatskih, mađarski četiri puta manje, slovenski dva i pol puta manje, a većina ostalih, uključivši i makedonske, dvostruko manje. Za taj raspon cijena od 416,00 kuna za povratnu avionsku kartu Prag-Bruxelles do 2348,00 kuna na relaciji Zagreb-Bruxelles ponajviše su zaslužne aerodromske politike te oni koji su im koncesijskim ugovorima iste omogućili.
Ako među nama ima i takvih koji ne brinu o troškovima putovanja podtajnika u ministarstvima ipak bismo svi zajedno trebali stvarati uvjete za jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. A prvi od tih uvjeta su česte i redovne međusobne avionske veze po pristupačnim cijenama, svakako bolje od onih koje imaju susjedna iseljena i domovinska Srbija, iseljena i domovinska Makedonija ili iseljena i domovinska Bugarska.
Porazna simulacija cijene karata
Zbog toga sam u nedjelju poslijepodne napravio simulaciju kupnje povratne avionske karte iz Nürnberga, njemačkog grada s relativno najvećim brojem stranih radnika iz zemalja južne i istočne Europe, za destinacije iz kojih su porijeklom strani radnici koji žive u tome gradu. Za polazak iz Nürnberga izabran je petak 8. studenog, a za povratak ponedjeljak 11. studenog ove godine. Bugarski radnik let do Sofije i natrag platit će samo 367,00 kuna, a srpski može kupiti povratnu avionsku kartu do Niša za 401,00 kunu. Taj vikend povratna karta za Napulj je 452,00 kune, za Skoplje 519,00 kuna, za Kijev 571,00 kunu i za Budimpeštu 697,00 kuna.
Rumunjski i poljski radnici mogu letjeti do nekoliko gradova u svojim zemljama po cijenama od 1100,00 do 1200,00 kuna, a Kosovari trebaju odvojiti za let do Prištine 1821,00 kunu. Očekivano, kako to već biva, najveću cijenu platit će iseljena Hrvatska za posjet domovinskoj Hrvatskoj. Iseljene Hrvatice i Hrvati te svi ostali namjernici koji se odluče toga vikenda za let do Zagreba morat će kupiti kartu po minimalnoj cijeni od 1938,00 kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Alternativa su sati autobusom ili vlakom
Za sve one iz iseljene Hrvatske kojima je ta cijena jednostavno previsoka preostaje mogućnost putovanja autobusom ili vlakom. I jedno i drugo putovanje traje cca 10 sati, povratna karta za Flixbus u gore navedenom terminu može se kupiti za 520,00 kuna, a ona za vlak za 815,00 kuna.
Iz navedenog proizlazi da je mnogo lakše i puno jeftinije stvarati uvjete za jedinstvo iseljene i domovinske Bugarske, Srbije, Makedonije, Ukrajine, Italije ili Mađarske nego Hrvatske. Skoplje je udaljeno od Nürnberga 1550 km, a Zagreb 680 km. Uz jednaku cijenu putovanja Skoplje je vremenski četiri puta bliže tome bavarskom gradu od Zagreba. Tu anomaliju ne može riješiti ni Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ni svemoćni gradonačelnik Zagreba, ni agilni premijer, pa čak ni u iseljenoj Hrvatskoj raspjevana predsjednica.
Jedino je može riješiti Uprava Međunarodne zračne luke “Franjo Tuđman”. Ali ta Uprava nije imenovana zbog bržeg i jeftinijeg povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske ili zbog povećanja broja turističkih dolazaka u grad Zagreb i njegovu okolicu, ona je odgovorna samo svojim vlasnicima za ispunjavanje poslovnih i financijskih planova uz nužno poštovanje odredbi koncesijskog ugovora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
City break na božićne sajmove
To nažalost neće biti dovoljno za posjet Zagrebu onoga istog londonskog para iz drugog nastavka feljtona, koji je prije desetak godina zahvaljujući Ryanairu ručao u Milanu i kupio dizajnersku torbicu na rasprodaji. Ovog prosinca par je planirao “city break” posjetom jednom od božićnih sajmova u europskim gradovima. Na internetskoj stranici europeanbestdestinations.com svake godine objavljuje se lista “dvadeset najboljih božićnih sajmova”, što god ta ranglista značila.
Ista stranica objavljuje i liste najboljih šoping, romantičnih, kulinarskih ili eko destinacija pa nema nikakvih razloga za sumnju u pouzdanost takvih odabira. Tako sam i za naš londonski par za njihov “city break” u prosincu ove nedjelje poslijepodne simulirao kupnju avionske karte iz Londona za svaki od tih dvadeset gradova koji se nalaze na listi “dvadeset najboljih božićnih sajmova”. Odmah su otpali Chester u Ujedinjenoj Kraljevini i njemački Erfurt jer za polazak u petak 13. prosinca i povratak u nedjelju 15. prosinca nije bilo letova.
Zašto bi itko platio avionsku kartu do Zagreba?
Najjeftinije povratne karte mogao sam kupiti do španjolske Sevilje za 262,00 kune, do poljskog Poznana za 325,00 kuna, do švicarskoga Basela za 437,00 kuna, do Budimpešte za 633,00 kune, do Praga za 666,00 kuna, do Kölna za 679,00 kuna, do Beča za 692,00 kune, do Amiensa (Paris Beauvais) za 766,00 kuna, do rumunjskoga Cluja za 966,00 kuna i do Nürnberga za 1135,00 kuna. Avionske karte po tim cijenama, osim Nürnberga u povratku, nude tri niskobudžetna avioprijevoznika: Ryanair, easyJet i Wizz Air. Budući da ni jedna od tih kompanija nema u ponudi rutu za Zagreb let British Airwaysom po cijeni od 1362,00 kune bila je najbolja opcija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog čega bi naš londonski par odlučio posjetiti božićni sajam u Zagrebu ako za avionsku kartu mora platiti pet puta više od karte za Sevilju ili četiri puta više od one za Poznan. Jesu li zagrebačke ulične ukrasne lampice postale toliko sjajnije, kobasice ukusnije, a kuhano vino pitkije da će naš londonski par umjesto puta u Beč, Prag i Peštu po dvostruko većoj cijeni doletjeti u Zagreb? Znadu li uopće ministri prometa i turizma te gradonačelnik Zagreba što se događa na zagrebačkome aerodromu i zbog čega je uopće građena nova zgrada, ako će promet putnika u narednim godinama rasti kao u ovoj godini? Gradski aerodrom nije izgubio svoju javnu funkciju ako njime upravlja privatna kompanija. O tome u nastavku.
Feljton Kako je propao Croatia Airlines (3): Zašto Bugari let do Njemačke plaćaju 367, a mi 1938 kuna
Goranko Fižulić u novom nastavku analizira poslovanje, cijene i održivost zagrebačkog aerodroma i Croatia Airlinesa
Znadu li uopće ministri prometa i turizma te gradonačelnik Zagreba što se događa na zagrebačkome aerodromu i zbog čega je uopće građena nova zgrada, ako će promet putnika u narednim godinama rasti kao u ovoj godini? Gradski aerodrom nije izgubio svoju javnu funkciju ako njime upravlja privatna kompanija
Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman obogatio je hrvatski novogovor iz devedesetih godina među ostalim i pojmom o “jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske”. Prigodom redovnih godišnjih komemoracija njegovog rođenja i smrti bivši i sadašnji prvaci HDZ-a uvijek ističu to “ostvareno jedinstvo” kao ključni element uspješnosti Tuđmanove politike. Kako je novi zagrebački aerodrom dobio ime po prvome predsjedniku Republike Hrvatske bilo bi za očekivati da se upravo na tom mjestu događa masovan susret domovinske i iseljene Hrvatske, ponajviše zbog toga što se ona prva rapidno smanjuje, a ova druga ubrzano i nezadrživo raste.
U prošla dva nastavka priče o hrvatskome i europskome zračnom putničkom prometu istaknuo sam važnu ulogu Croatia Airlinesa u međusobnom razdvajanju domovinske i iseljene Hrvatske, ali budući da je nacionalni avioprijevoznik po tko zna koji put opet priključen na aparate za održavanje života pažnju ćemo posveti istovrsnoj ulozi Međunarodne zračne luke “Franjo Tuđman” kojom od 2012. upravlja francusko-turski koncesionar i koji će to činiti sve do 2042. godine.
Nužnost čestih vezs po pristupačnim cijenama
U prethodnom nastavku simulirao sam kupnje avionskih karata za podtajnike u ministarstvima prometa država “nove” Europe s polascima iz glavnih gradova tih zemalja u Bruxelles. Tako je ispalo da će češki porezni obveznici platiti gotovo šest puta manje za avionsku kartu svog podtajnika od hrvatskih, mađarski četiri puta manje, slovenski dva i pol puta manje, a većina ostalih, uključivši i makedonske, dvostruko manje. Za taj raspon cijena od 416,00 kuna za povratnu avionsku kartu Prag-Bruxelles do 2348,00 kuna na relaciji Zagreb-Bruxelles ponajviše su zaslužne aerodromske politike te oni koji su im koncesijskim ugovorima iste omogućili.
Ako među nama ima i takvih koji ne brinu o troškovima putovanja podtajnika u ministarstvima ipak bismo svi zajedno trebali stvarati uvjete za jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske. A prvi od tih uvjeta su česte i redovne međusobne avionske veze po pristupačnim cijenama, svakako bolje od onih koje imaju susjedna iseljena i domovinska Srbija, iseljena i domovinska Makedonija ili iseljena i domovinska Bugarska.
Porazna simulacija cijene karata
Zbog toga sam u nedjelju poslijepodne napravio simulaciju kupnje povratne avionske karte iz Nürnberga, njemačkog grada s relativno najvećim brojem stranih radnika iz zemalja južne i istočne Europe, za destinacije iz kojih su porijeklom strani radnici koji žive u tome gradu. Za polazak iz Nürnberga izabran je petak 8. studenog, a za povratak ponedjeljak 11. studenog ove godine. Bugarski radnik let do Sofije i natrag platit će samo 367,00 kuna, a srpski može kupiti povratnu avionsku kartu do Niša za 401,00 kunu. Taj vikend povratna karta za Napulj je 452,00 kune, za Skoplje 519,00 kuna, za Kijev 571,00 kunu i za Budimpeštu 697,00 kuna.
Rumunjski i poljski radnici mogu letjeti do nekoliko gradova u svojim zemljama po cijenama od 1100,00 do 1200,00 kuna, a Kosovari trebaju odvojiti za let do Prištine 1821,00 kunu. Očekivano, kako to već biva, najveću cijenu platit će iseljena Hrvatska za posjet domovinskoj Hrvatskoj. Iseljene Hrvatice i Hrvati te svi ostali namjernici koji se odluče toga vikenda za let do Zagreba morat će kupiti kartu po minimalnoj cijeni od 1938,00 kuna.
Alternativa su sati autobusom ili vlakom
Za sve one iz iseljene Hrvatske kojima je ta cijena jednostavno previsoka preostaje mogućnost putovanja autobusom ili vlakom. I jedno i drugo putovanje traje cca 10 sati, povratna karta za Flixbus u gore navedenom terminu može se kupiti za 520,00 kuna, a ona za vlak za 815,00 kuna.
Iz navedenog proizlazi da je mnogo lakše i puno jeftinije stvarati uvjete za jedinstvo iseljene i domovinske Bugarske, Srbije, Makedonije, Ukrajine, Italije ili Mađarske nego Hrvatske. Skoplje je udaljeno od Nürnberga 1550 km, a Zagreb 680 km. Uz jednaku cijenu putovanja Skoplje je vremenski četiri puta bliže tome bavarskom gradu od Zagreba. Tu anomaliju ne može riješiti ni Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ni svemoćni gradonačelnik Zagreba, ni agilni premijer, pa čak ni u iseljenoj Hrvatskoj raspjevana predsjednica.
Jedino je može riješiti Uprava Međunarodne zračne luke “Franjo Tuđman”. Ali ta Uprava nije imenovana zbog bržeg i jeftinijeg povezivanja iseljene i domovinske Hrvatske ili zbog povećanja broja turističkih dolazaka u grad Zagreb i njegovu okolicu, ona je odgovorna samo svojim vlasnicima za ispunjavanje poslovnih i financijskih planova uz nužno poštovanje odredbi koncesijskog ugovora.
City break na božićne sajmove
To nažalost neće biti dovoljno za posjet Zagrebu onoga istog londonskog para iz drugog nastavka feljtona, koji je prije desetak godina zahvaljujući Ryanairu ručao u Milanu i kupio dizajnersku torbicu na rasprodaji. Ovog prosinca par je planirao “city break” posjetom jednom od božićnih sajmova u europskim gradovima. Na internetskoj stranici europeanbestdestinations.com svake godine objavljuje se lista “dvadeset najboljih božićnih sajmova”, što god ta ranglista značila.
Ista stranica objavljuje i liste najboljih šoping, romantičnih, kulinarskih ili eko destinacija pa nema nikakvih razloga za sumnju u pouzdanost takvih odabira. Tako sam i za naš londonski par za njihov “city break” u prosincu ove nedjelje poslijepodne simulirao kupnju avionske karte iz Londona za svaki od tih dvadeset gradova koji se nalaze na listi “dvadeset najboljih božićnih sajmova”. Odmah su otpali Chester u Ujedinjenoj Kraljevini i njemački Erfurt jer za polazak u petak 13. prosinca i povratak u nedjelju 15. prosinca nije bilo letova.
Zašto bi itko platio avionsku kartu do Zagreba?
Najjeftinije povratne karte mogao sam kupiti do španjolske Sevilje za 262,00 kune, do poljskog Poznana za 325,00 kuna, do švicarskoga Basela za 437,00 kuna, do Budimpešte za 633,00 kune, do Praga za 666,00 kuna, do Kölna za 679,00 kuna, do Beča za 692,00 kune, do Amiensa (Paris Beauvais) za 766,00 kuna, do rumunjskoga Cluja za 966,00 kuna i do Nürnberga za 1135,00 kuna. Avionske karte po tim cijenama, osim Nürnberga u povratku, nude tri niskobudžetna avioprijevoznika: Ryanair, easyJet i Wizz Air. Budući da ni jedna od tih kompanija nema u ponudi rutu za Zagreb let British Airwaysom po cijeni od 1362,00 kune bila je najbolja opcija.
Zbog čega bi naš londonski par odlučio posjetiti božićni sajam u Zagrebu ako za avionsku kartu mora platiti pet puta više od karte za Sevilju ili četiri puta više od one za Poznan. Jesu li zagrebačke ulične ukrasne lampice postale toliko sjajnije, kobasice ukusnije, a kuhano vino pitkije da će naš londonski par umjesto puta u Beč, Prag i Peštu po dvostruko većoj cijeni doletjeti u Zagreb? Znadu li uopće ministri prometa i turizma te gradonačelnik Zagreba što se događa na zagrebačkome aerodromu i zbog čega je uopće građena nova zgrada, ako će promet putnika u narednim godinama rasti kao u ovoj godini? Gradski aerodrom nije izgubio svoju javnu funkciju ako njime upravlja privatna kompanija. O tome u nastavku.