Pa pojasnio kako zbog toga Vlada kani zabraniti rad nedjeljom. Ali samo trgovinama. Jer je, valjda, rad nedjeljom u svim ostalim djelatnostima sociološki samorazumljivo prihvatljiv. Recimo, zaposlenica benzinske crpke ili konobar u kvartovskom kafiću su čudesno imuni na društvenu disfunkcionalnost koja pogađa blagajnice u trgovinama ili zaštitare u trgovačkom centru.
Jedinstveni recept za produljenje turističke sezone
Društvena disfunkcionalnost, kako je vidi Vlada, čudesno se gubi i u 16 radnih nedjelja koliko bi bilo dozvoljeno po prijedlogu koji se sprema u Banskim dvorima. Jer, turizam. I sezona koja bi, dometnut će prvom sljedećom prilikom premijer, ministrica turizma, sam Ćorić – trebala trajati što duže.
Kako je to, uostalom, autoritativno naglasio i sam premijer Andrej Plenković kad je prije četiri godine predstavljao Vladine mjere za turizam: “Očekujem da će ovi programi podići kvalitetu i što je najvažnije produljiti turističku sezonu”. Sad se, eto, ono što je najvažnije – produljenje turističke sezone – očito kani poticati zatvaranjem trgovina nedjeljom čim temperature padnu ispod 30 stupnjeva. Tako je, izgleda, to u Hrvatskoj. Kad prođe zvizdan, vrati se društvena disfunkcionalnost. Ali, samo u trgovinama.
Folkorno naslijeđe nacionalnih manjina u Republici Fidži
Čuvena anketa koju je naručilo ministarstvo gospodarstva o radu nedjeljom, pak, doista pokazuje da je većina od 1.000 ispitanika za ograničavanje rada tim danom. Međutim, u svom silnom granatiranju jednom anketom kao jedinstvenom izlikom za dramatičnu promjenu zakona, jedan podatak se uopće ne spominje.
Naime, mogućnost da se ostavi samim trgovačkim društvima da odluče hoće li raditi nedjeljom dobila je najviše glasova od ponuđenih opcija (29 posto). A koja je skupina ljudi bila najviše sklona da se ne zabranjuje rad nedjeljom – oni koji već rade tim danom (37 posto)! Ništa čudno da se ovaj podatak ne spominje, jer bi se onda postavilo nezgodno pitanje o tome koga se, zapravo, štiti prohibicijom rada trgovina nedjeljom – one koji taj dan moraju raditi ili one koji to ne moraju i koji, zapravo, s cijelom pričom imaju veze kao s folklornim nasljeđem nacionalnih manjina u Republici Fidži.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dva pada na Ustavnom sudu
Kao što je jasno da “zaštita radnika” koje su Ćoriću puna usta, tek prozirna krinka. U zakonu, naime, nije određeno koliko se mora više platiti radnicima za rad nedjeljom. Točnim određivanjem solidne visine nedjeljne plaće država bi imala dvostruku korist – oni koji moraju raditi tim danom bi poboljšali svoj materijalni položaj, a sasvim je moguće da bi i neki poslodavci u tim okolnostima i bez zabrana zaključili da im se više isplati – odmarati. Vlada, međutim, to ne radi, nego jednostavno ide za tim da se nedjeljom stavi ključ u bravu trgovina.
Problem je i s ustavnošću zakona koji se priprema. Ustavni sud je, naime, dva puta rušio zabrane rada nedjeljom. S tim da je primjer Ive Sanadera mnogo poučniji za sadašnju vlast. Naime, Ustavni sud je sasjekao zabranu rada trgovina nedjeljom koju je 2008. uvela nekadašnja HDZ-ova Vlada na dvije bitne točke – zaključili su da se ovim zakonom ne brane prava radnika, jer su ona već zaštićena Zakonom o radu (viša dnevnica i obavezan dan odmora u tjednu kad se radi nedjeljom).
I drugo, Ustavni sud je zaključio da se, s obzirom na to da je nekim trgovinama ipak dozvoljen rad nedjeljom, narušava “Ustavom zajamčena jednakost unutar jedne skupine poduzetnika na tržištu – trgovaca”. Aktualni Vladin prijedlog, treba li uopće naglasiti, predviđa također cijeli niz iznimaka, trgovina kojima bi, društvenoj disfunkcionalnosti unatoč, bio dozvoljen rad tijekom cijele godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uloga vremena
Potencijalni problemi s Ustavnim sudom možda bi ovaj put mogli biti manji, jer je ovaj sastav ne tako davno odlučio i kako rok od 30 dana iz Ustava ne traje, pa… 30 dana. No, kontriranje Ustavnog suda dosadašnjoj praksi Ustavnog suda oko rada nedjeljom bi možda ipak bilo malo previše.
Riskantna ustavnost, međutim, možda se rastopi u vremenu – zakonsko rješenje rada nedjeljom Plenkovićeva Vlada, naime, izrađuje već tri i pol godine. Ukoliko se dovoljno otegne sama procedura donošenja (jer, zakon je tek u javnom savjetovanju, pa prvo čitanje u Saboru, pa dorada, pa drugo čitanje, pa glasanje…) i kad se na to doda vrijeme koje će Ustavnom sudu biti potrebno da prouči materiju i donese odluku, sasvim je moguće da svi glavni junaci sadašnje priče o ovom zakonu već biti u nekim drugim pričama.
Problem u Szekesfehervaru
Čemu onda sva ova šarada s pravima radnika, nužnosti nedjeljnog odmora, krugom obitelji i društvenoj disfunkcionalnosti koja se pojavljuje samo u jednom sektoru i samo u dvije trećine nedjelja godišnje?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odgovor je – Viktor Orban. Mađarska Vlada se, naime, upela donijeti anti-LGBT zakon kojim bi se, između ostalog, zabranilo prikazivanje homoseksualnosti mlađima od 18 godina. Koliko je bizarno i izvedivo usred hiper informacijskog doba prištavom klincu u Szekesfehervaru zabranjivati da klikne na rubriku lesbian porn (ili gay porn, whatever, kako tko voli) na omiljenoj web-stranici?
Birači, a ne radnici
Orban, međutim, ne donosi zakon da bi doista zaštitio djecu od tobožnje LGBT ideologije. Ne donosi ga čak ni kako bi diskriminirao pripadnike LGBT zajednice, iako će to vjerojatno dijelom biti posljedica ovakvog smještanja cijele scene među “sumnjive aktivnosti koje kvare omladinu”. Glavni motiv mađarskoj vlasti je da pošalje uvijek isplativi signal biračima i njihovim strahovima od drugačijih kako će se mudro vodstvo izboriti protiv disfunkcionalnih društvenih pojava i za zaštitu tradicionalnih vrijednosti.
Isto tako, HDZ ne sprema ovaj zakon o nedjelji jer je odjednom osvijestio pitanje zaštite prava radnika. Ne sprema ga, iako će to vjerojatno dijelom biti posljedica njegovog donošenja, kako bi umanjio konkurenciju Crkvi na tržištu ljudske pažnje nedjeljom. Nego kao signal biračima, koje vabe i mnogi “desniji od HDZ-a”, da je ta stranka na njihovoj strani i da će se mudro vodstvo izboriti protiv disfunkcionalnih društvenih pojava i za zaštitu tradicionalnih vrijednosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je zabrana rada nedjeljom u Hrvatskoj ustvari jako slična anti-LGBT zakonu Viktora Orbana u Mađarskoj
Udar na rad nedjeljom je nelogičan, licemjeran i vjerojatno neustavan. Ali, HDZ time šalje poruku desnim biračima da su još na njihovoj strani
Ustavni sud je sasjekao zabranu rada trgovina nedjeljom koju je 2008. uvela nekadašnja HDZ-ova Vlada na dvije bitne točke - zaključili su da se ovim zakonom ne brane prava radnika, te da se, s obzirom na to da je nekim trgovinama ipak dozvoljen rad nedjeljom, narušava “Ustavom zajamčena jednakost unutar jedne skupine poduzetnika na tržištu – trgovaca”
Količinu kontroverzi, nelogičnosti i direktnog licemjerja u najnovijoj epizodi priče o zabrani rada trgovina nedjeljom nije lako ni pobrojati. Mjesto počasnog cinika svakako zaslužuje ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, koji je ovih dana svečano ustvrdio kako je rad nedjeljom disfunkcionalna društvena pojava.
Pa pojasnio kako zbog toga Vlada kani zabraniti rad nedjeljom. Ali samo trgovinama. Jer je, valjda, rad nedjeljom u svim ostalim djelatnostima sociološki samorazumljivo prihvatljiv. Recimo, zaposlenica benzinske crpke ili konobar u kvartovskom kafiću su čudesno imuni na društvenu disfunkcionalnost koja pogađa blagajnice u trgovinama ili zaštitare u trgovačkom centru.
Jedinstveni recept za produljenje turističke sezone
Društvena disfunkcionalnost, kako je vidi Vlada, čudesno se gubi i u 16 radnih nedjelja koliko bi bilo dozvoljeno po prijedlogu koji se sprema u Banskim dvorima. Jer, turizam. I sezona koja bi, dometnut će prvom sljedećom prilikom premijer, ministrica turizma, sam Ćorić – trebala trajati što duže.
Kako je to, uostalom, autoritativno naglasio i sam premijer Andrej Plenković kad je prije četiri godine predstavljao Vladine mjere za turizam: “Očekujem da će ovi programi podići kvalitetu i što je najvažnije produljiti turističku sezonu”. Sad se, eto, ono što je najvažnije – produljenje turističke sezone – očito kani poticati zatvaranjem trgovina nedjeljom čim temperature padnu ispod 30 stupnjeva. Tako je, izgleda, to u Hrvatskoj. Kad prođe zvizdan, vrati se društvena disfunkcionalnost. Ali, samo u trgovinama.
Folkorno naslijeđe nacionalnih manjina u Republici Fidži
Čuvena anketa koju je naručilo ministarstvo gospodarstva o radu nedjeljom, pak, doista pokazuje da je većina od 1.000 ispitanika za ograničavanje rada tim danom. Međutim, u svom silnom granatiranju jednom anketom kao jedinstvenom izlikom za dramatičnu promjenu zakona, jedan podatak se uopće ne spominje.
Naime, mogućnost da se ostavi samim trgovačkim društvima da odluče hoće li raditi nedjeljom dobila je najviše glasova od ponuđenih opcija (29 posto). A koja je skupina ljudi bila najviše sklona da se ne zabranjuje rad nedjeljom – oni koji već rade tim danom (37 posto)! Ništa čudno da se ovaj podatak ne spominje, jer bi se onda postavilo nezgodno pitanje o tome koga se, zapravo, štiti prohibicijom rada trgovina nedjeljom – one koji taj dan moraju raditi ili one koji to ne moraju i koji, zapravo, s cijelom pričom imaju veze kao s folklornim nasljeđem nacionalnih manjina u Republici Fidži.
Dva pada na Ustavnom sudu
Kao što je jasno da “zaštita radnika” koje su Ćoriću puna usta, tek prozirna krinka. U zakonu, naime, nije određeno koliko se mora više platiti radnicima za rad nedjeljom. Točnim određivanjem solidne visine nedjeljne plaće država bi imala dvostruku korist – oni koji moraju raditi tim danom bi poboljšali svoj materijalni položaj, a sasvim je moguće da bi i neki poslodavci u tim okolnostima i bez zabrana zaključili da im se više isplati – odmarati. Vlada, međutim, to ne radi, nego jednostavno ide za tim da se nedjeljom stavi ključ u bravu trgovina.
Problem je i s ustavnošću zakona koji se priprema. Ustavni sud je, naime, dva puta rušio zabrane rada nedjeljom. S tim da je primjer Ive Sanadera mnogo poučniji za sadašnju vlast. Naime, Ustavni sud je sasjekao zabranu rada trgovina nedjeljom koju je 2008. uvela nekadašnja HDZ-ova Vlada na dvije bitne točke – zaključili su da se ovim zakonom ne brane prava radnika, jer su ona već zaštićena Zakonom o radu (viša dnevnica i obavezan dan odmora u tjednu kad se radi nedjeljom).
I drugo, Ustavni sud je zaključio da se, s obzirom na to da je nekim trgovinama ipak dozvoljen rad nedjeljom, narušava “Ustavom zajamčena jednakost unutar jedne skupine poduzetnika na tržištu – trgovaca”. Aktualni Vladin prijedlog, treba li uopće naglasiti, predviđa također cijeli niz iznimaka, trgovina kojima bi, društvenoj disfunkcionalnosti unatoč, bio dozvoljen rad tijekom cijele godine.
Uloga vremena
Potencijalni problemi s Ustavnim sudom možda bi ovaj put mogli biti manji, jer je ovaj sastav ne tako davno odlučio i kako rok od 30 dana iz Ustava ne traje, pa… 30 dana. No, kontriranje Ustavnog suda dosadašnjoj praksi Ustavnog suda oko rada nedjeljom bi možda ipak bilo malo previše.
Riskantna ustavnost, međutim, možda se rastopi u vremenu – zakonsko rješenje rada nedjeljom Plenkovićeva Vlada, naime, izrađuje već tri i pol godine. Ukoliko se dovoljno otegne sama procedura donošenja (jer, zakon je tek u javnom savjetovanju, pa prvo čitanje u Saboru, pa dorada, pa drugo čitanje, pa glasanje…) i kad se na to doda vrijeme koje će Ustavnom sudu biti potrebno da prouči materiju i donese odluku, sasvim je moguće da svi glavni junaci sadašnje priče o ovom zakonu već biti u nekim drugim pričama.
Problem u Szekesfehervaru
Čemu onda sva ova šarada s pravima radnika, nužnosti nedjeljnog odmora, krugom obitelji i društvenoj disfunkcionalnosti koja se pojavljuje samo u jednom sektoru i samo u dvije trećine nedjelja godišnje?
Odgovor je – Viktor Orban. Mađarska Vlada se, naime, upela donijeti anti-LGBT zakon kojim bi se, između ostalog, zabranilo prikazivanje homoseksualnosti mlađima od 18 godina. Koliko je bizarno i izvedivo usred hiper informacijskog doba prištavom klincu u Szekesfehervaru zabranjivati da klikne na rubriku lesbian porn (ili gay porn, whatever, kako tko voli) na omiljenoj web-stranici?
Birači, a ne radnici
Orban, međutim, ne donosi zakon da bi doista zaštitio djecu od tobožnje LGBT ideologije. Ne donosi ga čak ni kako bi diskriminirao pripadnike LGBT zajednice, iako će to vjerojatno dijelom biti posljedica ovakvog smještanja cijele scene među “sumnjive aktivnosti koje kvare omladinu”. Glavni motiv mađarskoj vlasti je da pošalje uvijek isplativi signal biračima i njihovim strahovima od drugačijih kako će se mudro vodstvo izboriti protiv disfunkcionalnih društvenih pojava i za zaštitu tradicionalnih vrijednosti.
Isto tako, HDZ ne sprema ovaj zakon o nedjelji jer je odjednom osvijestio pitanje zaštite prava radnika. Ne sprema ga, iako će to vjerojatno dijelom biti posljedica njegovog donošenja, kako bi umanjio konkurenciju Crkvi na tržištu ljudske pažnje nedjeljom. Nego kao signal biračima, koje vabe i mnogi “desniji od HDZ-a”, da je ta stranka na njihovoj strani i da će se mudro vodstvo izboriti protiv disfunkcionalnih društvenih pojava i za zaštitu tradicionalnih vrijednosti.