Dugo im nije išlo ovoliko dobro. Hrvatski konzervativni fundamentalisti posljednji put su ovoliko razloga za slavlje kao posljednjih dana, imali kad je prije deset godina referendumom u Ustavu zabetonirana homofobna definicija braka.
Sad, doduše, nema tako krupne pobjede, no opća situacija u društvu je takva da krupnih pobjeda ni ne treba. Dosta je baciti oko na Europski kontracepcijski atlas, nedavno predstavljen u Europskom parlamentu. U samo dvije godine, Hrvatska je iz sredine, pala u donji dio ljestvice, izgubivši 12 bodova i bilo kakav priključak s razvijenijim zemljama Zapada čijem ekonomskom i demokratskom standardu inače – teži.
Čavajda, Zambija, Sabor
Ništa bolje nije ni s pravom na pobačaj; dovoljno se sjetiti slučaja javnog maltretiranja trudnice Mirele Čavajda čiji je fetus imao teške deformacije. Pobačaj je nakon svega morala napraviti u Sloveniji, a nitko od onih koji su s pozicije moći u Hrvatskoj sudjelovali u ovoj mučnoj priči – od ministra zdravstva Vilija Beroša nadalje – nije podnio ni gram naknadne odgovornosti.
Stoga nimalo ne čude ni aktualni zamasi fundamentalističke ofenzive; ne čude redovne seanse klečanja na gradskim trgovima, kako bi se žene čednije odijevale, ne čude sladostrasne čežnje za što težom kaznom hrvatskim državljanima koji su, nakon pokušaja posvojenja djece, završili u zatvoru u Zambiji. Ne čudi, na kraju, ni da su se ideolozi ove konzervativne revolucije protiv ljudskih prava povezanih s pitanjem seksualnosti, uspjeli dohvatiti i Sabora, gdje su danas na tematskoj sjednici čak dva odbora raspredali priču o kobnim dosezima rodne ideologije.
Muškarci na koljenima poput vabljenja slatkim
Sjetit ćete se, to je ona ideologija koja je nakon ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) prije pet godina trebala preplaviti Hrvatsku, ukinuti muške i ženske WC-e, a mušku djecu tjerati da se pretvaraju u curice (i obrnuto). E, sad je slična teorija zavjere stručna podloga tematske sjednice dva odbora Hrvatskog sabora.
Veliki je to napredak u odnosu na neobične likove koji se javno mole za čedno odijevanje i jačanje duhovne uloge muškarca u obitelji. Oni su tek kao izvaninstitucionalni aktivisti jedne neobične društvene ideje, momčine koji objašnjavaju da reagiraju na polugole žene na ulicama i to uspoređuju s vabljenjem slatkišima. Ono što, doduše, zaboravljaju je da je svijet lopta šarena i da nekome (i muškarcima i ženama) poput slatkiša mogu djelovati muškarci na koljenima, no sama bit fundamentalizma, bilo kojeg, je da se osnovne dogme ni u ludilu ne propituju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Institucionalizacija konzervativne revolucije
I dok su popularni klečavci tek margina, iz stanja s kontracepcijom i pobačajem u Hrvatskoj vidi se neugodna slika postepenog, ali ozbiljnog i institucionalnog zatvaranja prozora osnovnih seksualnih i reproduktivnih sloboda. Stoga je saborski desant ultra konzervativnih aktivista poput Željke Markić ili Hermana Vukušića, ozbiljan korak u normalizaciji i institucionalizaciji konzervativne revolucije u Hrvatskoj.
Što bi, mic po mic, dok se javnost smješka gospodinu koji ženu u minici uspoređuje s kockicom čokolade, moglo stvoriti društvenu atmosferu u kojoj se ionako već suženi prostor slobode dodatno zatvara.
Nisu ljudska prava, nego društveno štetna ideologija
Nije stoga nimalo čudno da je ideja za ovu tematsku sjednicu stigla od udruge Hrvatska mati, koja je bila jedan od organizatora na kraju propalog lanjskog Zagreb straight pridea. Podsjetimo, prošle jeseni se u glavnom gradu trebala održati povorka koja bi veličala heteroseksualnu ljubav, ali su je organizatori u zadnji tren otkazali, kako su objasnili, iz sigurnosnih razloga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U to vrijeme su iz udruge koja je inicirala današnju saborsku sjednicu, ovako objasnili svoje razloge zbog čega su pokrenuli Zagreb straight pride: “Nažalost, jedan dio određene društvene manjine koristi ljudska prava kao platformu za širenje svoje društveno štetne ideologije”. Pa su, eto, odlučili kontrirati poznatom gay prideu i boriti se za očito posvemašnje ugrožena prava heteroseksualnih osoba u Hrvatskoj.
Ambicije su daleko veće
Stvar, jasno, cinici su već posumnjali, ima i svoju materijalnu podlogu. Udruga Hrvatska mati je osnovana s ciljem povratka demografske mjere roditelj-odgojitelj u Zagrebu. One koju je pokojni Milan Bandić uveo kao zalog za svoju posljednju pobjedu na izborima 2017. godine i koja je narasla do troška od pola milijarde kuna godišnje. I koja nije imala nikakav demografski učinak.
No, u zemlji u kojoj je iz Ustava izbačen homoseksualni brak, u kojoj je do pobačaja i kontracepcije sve teže doći i u kojoj djevojke s golim ramenima muškarci koji kleče uspoređuju s kockicom čokolade, pola milijarde kuna još je najmanji problem. Ambicije su, ideološke i financijske, nesumnjivo daleko veće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatski fundamentalisti u ogromnom su zamahu. Nakon ovoga danas je posve jasno, imaju razloga za slavlje
Novi zamah konzervativne revolucije: Počelo je s Ustavom, nastavlja se s klečanjem i stručnjakinjom Markić u Saboru
I dok su popularni klečavci tek margina, iz stanja s kontracepcijom i pobačajem u Hrvatskoj vidi se neugodna slika postepenog, ali ozbiljnog i institucionalnog zatvaranja prozora osnovnih seksualnih i reproduktivnih sloboda
Dugo im nije išlo ovoliko dobro. Hrvatski konzervativni fundamentalisti posljednji put su ovoliko razloga za slavlje kao posljednjih dana, imali kad je prije deset godina referendumom u Ustavu zabetonirana homofobna definicija braka.
Sad, doduše, nema tako krupne pobjede, no opća situacija u društvu je takva da krupnih pobjeda ni ne treba. Dosta je baciti oko na Europski kontracepcijski atlas, nedavno predstavljen u Europskom parlamentu. U samo dvije godine, Hrvatska je iz sredine, pala u donji dio ljestvice, izgubivši 12 bodova i bilo kakav priključak s razvijenijim zemljama Zapada čijem ekonomskom i demokratskom standardu inače – teži.
Čavajda, Zambija, Sabor
Ništa bolje nije ni s pravom na pobačaj; dovoljno se sjetiti slučaja javnog maltretiranja trudnice Mirele Čavajda čiji je fetus imao teške deformacije. Pobačaj je nakon svega morala napraviti u Sloveniji, a nitko od onih koji su s pozicije moći u Hrvatskoj sudjelovali u ovoj mučnoj priči – od ministra zdravstva Vilija Beroša nadalje – nije podnio ni gram naknadne odgovornosti.
Stoga nimalo ne čude ni aktualni zamasi fundamentalističke ofenzive; ne čude redovne seanse klečanja na gradskim trgovima, kako bi se žene čednije odijevale, ne čude sladostrasne čežnje za što težom kaznom hrvatskim državljanima koji su, nakon pokušaja posvojenja djece, završili u zatvoru u Zambiji. Ne čudi, na kraju, ni da su se ideolozi ove konzervativne revolucije protiv ljudskih prava povezanih s pitanjem seksualnosti, uspjeli dohvatiti i Sabora, gdje su danas na tematskoj sjednici čak dva odbora raspredali priču o kobnim dosezima rodne ideologije.
Muškarci na koljenima poput vabljenja slatkim
Sjetit ćete se, to je ona ideologija koja je nakon ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) prije pet godina trebala preplaviti Hrvatsku, ukinuti muške i ženske WC-e, a mušku djecu tjerati da se pretvaraju u curice (i obrnuto). E, sad je slična teorija zavjere stručna podloga tematske sjednice dva odbora Hrvatskog sabora.
Veliki je to napredak u odnosu na neobične likove koji se javno mole za čedno odijevanje i jačanje duhovne uloge muškarca u obitelji. Oni su tek kao izvaninstitucionalni aktivisti jedne neobične društvene ideje, momčine koji objašnjavaju da reagiraju na polugole žene na ulicama i to uspoređuju s vabljenjem slatkišima. Ono što, doduše, zaboravljaju je da je svijet lopta šarena i da nekome (i muškarcima i ženama) poput slatkiša mogu djelovati muškarci na koljenima, no sama bit fundamentalizma, bilo kojeg, je da se osnovne dogme ni u ludilu ne propituju.
Institucionalizacija konzervativne revolucije
I dok su popularni klečavci tek margina, iz stanja s kontracepcijom i pobačajem u Hrvatskoj vidi se neugodna slika postepenog, ali ozbiljnog i institucionalnog zatvaranja prozora osnovnih seksualnih i reproduktivnih sloboda. Stoga je saborski desant ultra konzervativnih aktivista poput Željke Markić ili Hermana Vukušića, ozbiljan korak u normalizaciji i institucionalizaciji konzervativne revolucije u Hrvatskoj.
Što bi, mic po mic, dok se javnost smješka gospodinu koji ženu u minici uspoređuje s kockicom čokolade, moglo stvoriti društvenu atmosferu u kojoj se ionako već suženi prostor slobode dodatno zatvara.
Nisu ljudska prava, nego društveno štetna ideologija
Nije stoga nimalo čudno da je ideja za ovu tematsku sjednicu stigla od udruge Hrvatska mati, koja je bila jedan od organizatora na kraju propalog lanjskog Zagreb straight pridea. Podsjetimo, prošle jeseni se u glavnom gradu trebala održati povorka koja bi veličala heteroseksualnu ljubav, ali su je organizatori u zadnji tren otkazali, kako su objasnili, iz sigurnosnih razloga.
U to vrijeme su iz udruge koja je inicirala današnju saborsku sjednicu, ovako objasnili svoje razloge zbog čega su pokrenuli Zagreb straight pride: “Nažalost, jedan dio određene društvene manjine koristi ljudska prava kao platformu za širenje svoje društveno štetne ideologije”. Pa su, eto, odlučili kontrirati poznatom gay prideu i boriti se za očito posvemašnje ugrožena prava heteroseksualnih osoba u Hrvatskoj.
Ambicije su daleko veće
Stvar, jasno, cinici su već posumnjali, ima i svoju materijalnu podlogu. Udruga Hrvatska mati je osnovana s ciljem povratka demografske mjere roditelj-odgojitelj u Zagrebu. One koju je pokojni Milan Bandić uveo kao zalog za svoju posljednju pobjedu na izborima 2017. godine i koja je narasla do troška od pola milijarde kuna godišnje. I koja nije imala nikakav demografski učinak.
No, u zemlji u kojoj je iz Ustava izbačen homoseksualni brak, u kojoj je do pobačaja i kontracepcije sve teže doći i u kojoj djevojke s golim ramenima muškarci koji kleče uspoređuju s kockicom čokolade, pola milijarde kuna još je najmanji problem. Ambicije su, ideološke i financijske, nesumnjivo daleko veće.