Bilo je to vrijeme taman pred kraj “starog normalnog”, kad se u ljeto 2019. mislilo da burna vremena znače zahuktale pregovore oko čelnih funkcija u Europskoj uniji. Povlačilo se tad i ime Andreja Plenkovića kao jednog od mogućih kandidata Europske pučke stranke za šefa Europske komisije, no hrvatski premijer baš i nije letio u oblacima.
Izjava koje nema
“Vrhnja” za hrvatske kadrove će, dakle, u ljeto 2024. godine biti više na raspolaganju nego pet godina ranije. I to postaje vrlo važna, možda čak ključna odrednica hrvatske politike u superizbornoj godini, što znači i sve do pred sam kraj aktualnog desetljeća. A ona se svodi na to ostaje li uopće Andrej Plenković, premijer u zadnja dva puna mandata, u Hrvatskoj.
Sam Plenković bi krajnje jednostavno mogao ukloniti sve špekulacije koje su kružile svih ovih godina, a sad će se vjerojatno namnožiti do neviđenih razmjera. Ako bi premijer jasno kazao da ga – barem do kraja njegovog (potencijalnog) trećeg mandata na čelu Vlade ne zanima nikakva međunarodna funkcija, bilo kakva daljnja priča o tome ne bi imala previše smisla. Međutim, Plenković dosad nikad nije dao takvu izjavu.
Što, zapravo, znači da je pitanje njegove međunarodne karijere jedna od stvari koje leže u temelju nesnosnog odugovlačenja vladajuće stranke da objavi datum parlamentarnih izbora. Jer, sasvim je moguće da će taj datum direktno ovisiti o tome hoće li se Plenković ovog ljeta uspjeti lansirati u Bruxelles.
Izbori na proljeće, problem za HDZ
A tu već dolazimo i do sasvim solidno velikog problema za – HDZ. Europski izbori, s posljedičnim pregovorima o sastavu novih europskih institucija, održat će se 9. lipnja. Manji problem, ali i dalje problem, za vladajuću stranku bi bio da se hrvatski parlamentarni izbori održe prije tog datuma.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Opozicija bi, naime, s punim pravom mogla sumnjičiti Plenkovića da je, zapravo, svojevrstan lažan kandidat u utrci za formiranjem nove vlasti. Da će odmah nakon europskih izbora odlepršati po ovo vrhnje koje je raspoloživim za Hrvate u europskoj raspodjeli fotelja ostavila Pejčinović Burić, a zemlju će voditi već netko tko je u kampanji čučao u prikrajku.
Naravno, taktika s parlamentarnim izborima prije europskih bi za Plenkovića bila dosta riskantna. Aktualni anketni rezultati stavljaju HDZ kao prvog favorita izbora, ali s tolikom podrškom da je veliko pitanje hoće li uopće, i s kim, moći formirati većinu u Saboru. A neka neHDZ-ova Vlada sigurno ne bi Plenkovića gurala na europske funkcije.
Izbori krajem ljeta, problemčina za HDZ
Druga opcija – da se parlamentarni izbori održe nakon europskih, vjerojatno krajem ljeta, bila bi za Plenkovića puno sigurnija. Naime, u vrijeme raspodjele europskih karata on bi i dalje bio ono što je i sad: neupitno najmoćniji hrvatski političar. Ukoliko bi se stvari poklopile tako da netko iz Hrvatske može pokupiti dio EU vrhnja, recimo upravo zgodno upražnjeno mjesto predsjednika Europskog vijeća, Plenkoviću bi put bio sasvim otvoren.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što bi, pak, stavilo HDZ u situaciju da tek nekoliko tjedana prije najvažnijih, parlamentarnih izbora, ostaje bez predsjednika stranke i čovjeka koji je posljednjih godina bio alfa i omega svake stranačke i državne priče. Na kaos koji bi prijetio u finalnoj etapi kampanje bi se, pak, fino nadovezala opozicija poentirajući da su upravo na to – da je Plenkoviću Hrvatska samo odskočna daska u karijeri – upozoravali sve ove godine.
U tom svjetlu, vijest o odlasku Marije Pejčinović Burić, plasirana danas bez medijskog hypea i velikog uzbuđenja publike, mogla bi se u kasnijim analizama tumačiti kao – početak. Nekima početak novog, ultimativnog karijernog uspona do najslađeg vrhnja. A nekima bi, kako to s vrhnjem inače biva, stvar brzo mogla postati znatno – kiselija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon najnovije vijesti iz Strasbourga otvara se ključno pitanje: hoće li Plenković nakon izbora uopće ostati u Hrvatskoj?
Prvo je Charles Michel objavio da će odstupiti s mjesta šefa Europskog vijeća, a danas je stigla i nova vijest
Ide li doista Plenković na EU fotelju, HDZ će se u kampanji za proljetne izbore optuživati da im je premijerski kandidat - lažan. Ali, budu li izbori krajem ljeta, a Plenković već odleprša po EU vrhnje, njegova stranka će se naći u mnogo ozbiljnijem problemu
Bilo je to vrijeme taman pred kraj “starog normalnog”, kad se u ljeto 2019. mislilo da burna vremena znače zahuktale pregovore oko čelnih funkcija u Europskoj uniji. Povlačilo se tad i ime Andreja Plenkovića kao jednog od mogućih kandidata Europske pučke stranke za šefa Europske komisije, no hrvatski premijer baš i nije letio u oblacima.
Iako nije demantirao tu mogućnost, podsjetio je da je Marija Pejčinović Burić nedavno izabrana za glavnu tajnicu Vijeća Europe. “Nije baš realno da poberemo sve vrhnje u Europi”, kazao je Plenković. Danas je objavljeno kako je Marija Pejčinović Burić odustala od kandidature za drugi mandat na mjestu glavne tajnice Vijeća Europe.
Izjava koje nema
“Vrhnja” za hrvatske kadrove će, dakle, u ljeto 2024. godine biti više na raspolaganju nego pet godina ranije. I to postaje vrlo važna, možda čak ključna odrednica hrvatske politike u superizbornoj godini, što znači i sve do pred sam kraj aktualnog desetljeća. A ona se svodi na to ostaje li uopće Andrej Plenković, premijer u zadnja dva puna mandata, u Hrvatskoj.
Sam Plenković bi krajnje jednostavno mogao ukloniti sve špekulacije koje su kružile svih ovih godina, a sad će se vjerojatno namnožiti do neviđenih razmjera. Ako bi premijer jasno kazao da ga – barem do kraja njegovog (potencijalnog) trećeg mandata na čelu Vlade ne zanima nikakva međunarodna funkcija, bilo kakva daljnja priča o tome ne bi imala previše smisla. Međutim, Plenković dosad nikad nije dao takvu izjavu.
Što, zapravo, znači da je pitanje njegove međunarodne karijere jedna od stvari koje leže u temelju nesnosnog odugovlačenja vladajuće stranke da objavi datum parlamentarnih izbora. Jer, sasvim je moguće da će taj datum direktno ovisiti o tome hoće li se Plenković ovog ljeta uspjeti lansirati u Bruxelles.
Izbori na proljeće, problem za HDZ
A tu već dolazimo i do sasvim solidno velikog problema za – HDZ. Europski izbori, s posljedičnim pregovorima o sastavu novih europskih institucija, održat će se 9. lipnja. Manji problem, ali i dalje problem, za vladajuću stranku bi bio da se hrvatski parlamentarni izbori održe prije tog datuma.
Opozicija bi, naime, s punim pravom mogla sumnjičiti Plenkovića da je, zapravo, svojevrstan lažan kandidat u utrci za formiranjem nove vlasti. Da će odmah nakon europskih izbora odlepršati po ovo vrhnje koje je raspoloživim za Hrvate u europskoj raspodjeli fotelja ostavila Pejčinović Burić, a zemlju će voditi već netko tko je u kampanji čučao u prikrajku.
Naravno, taktika s parlamentarnim izborima prije europskih bi za Plenkovića bila dosta riskantna. Aktualni anketni rezultati stavljaju HDZ kao prvog favorita izbora, ali s tolikom podrškom da je veliko pitanje hoće li uopće, i s kim, moći formirati većinu u Saboru. A neka neHDZ-ova Vlada sigurno ne bi Plenkovića gurala na europske funkcije.
Izbori krajem ljeta, problemčina za HDZ
Druga opcija – da se parlamentarni izbori održe nakon europskih, vjerojatno krajem ljeta, bila bi za Plenkovića puno sigurnija. Naime, u vrijeme raspodjele europskih karata on bi i dalje bio ono što je i sad: neupitno najmoćniji hrvatski političar. Ukoliko bi se stvari poklopile tako da netko iz Hrvatske može pokupiti dio EU vrhnja, recimo upravo zgodno upražnjeno mjesto predsjednika Europskog vijeća, Plenkoviću bi put bio sasvim otvoren.
Što bi, pak, stavilo HDZ u situaciju da tek nekoliko tjedana prije najvažnijih, parlamentarnih izbora, ostaje bez predsjednika stranke i čovjeka koji je posljednjih godina bio alfa i omega svake stranačke i državne priče. Na kaos koji bi prijetio u finalnoj etapi kampanje bi se, pak, fino nadovezala opozicija poentirajući da su upravo na to – da je Plenkoviću Hrvatska samo odskočna daska u karijeri – upozoravali sve ove godine.
U tom svjetlu, vijest o odlasku Marije Pejčinović Burić, plasirana danas bez medijskog hypea i velikog uzbuđenja publike, mogla bi se u kasnijim analizama tumačiti kao – početak. Nekima početak novog, ultimativnog karijernog uspona do najslađeg vrhnja. A nekima bi, kako to s vrhnjem inače biva, stvar brzo mogla postati znatno – kiselija.