Ne treba, doista, bilježiti rekordne rezultate na testovima inteligencije da se odmah, isprve, uspije skužiti o čemu se ovdje doista radi. Hrvatska demokratska zajednica ne želi prihvatiti oporbeni zahtjev za osnivanjem saborskog istražnog povjerenstva o poslijeratnoj obnovi jer se boji – ili zna – da bi iz tmine devedesetih mogli izroniti sočni detalji o povezanosti kriminala u obnovi i njihove stranke.
Nema ama baš nikakvog drugog uvjerljivog objašnjenja za još jedan tužni igrokaz u sabornici kojim su se zastupnici vladajuće stranke uprli objasniti zbog čega neće glasati za povjerenstvo koje bi trebalo ispitati cijeli niz zabrinjavajućih navoda o mega kriminalu u poslijeratnoj obnovi.
Nema obnove zbog – obnove
Ono što se tad događalo, ili nije, nećemo nikad doznati jer je partijska direktiva da povjerenstvo mora pasti – ima itekakvog utjecaja na današnja zbivanja s poslijepotresnom obnovom.
Naime, kuće koje nisu legalizirane, a na Baniji ih je gomila, čak do 80 posto, kako su u nedavnom otvorenom pismu istaknuli predstavnici niza lokalnih civilnih udruga – ne mogu biti obnovljene po važećem Zakonu o obnovi.
Dio tih nelegaliziranih kuća svoj status, tvrdi pak oporba, duguje obnovi iz devedesetih – kuće su obnavljane tako kvalitetno da njihovi vlasnici nisu htjeli potpisati zapisnik o primopredaji, a bez tog papira im nekretnina nije mogla biti provedena u zemljišnim knjigama, odnosno sad ne može biti obnovljena.
Mrak demokrature
To kako se, pak, vladajući ponašaju u odbijanju osnivanja povjerenstva za obnovu posebna je i nažalost sve klasičnija priča jedne zemlje već debelo uronjene u mrak demokrature. Niti šest mjeseci nakon što je oporba podnijela prijedlog o osnivanju Povjerenstva, Vlada o njemu nije dostavila svoje očitovanje, niti je na jučerašnju saborsku raspravu poslala svog predstavnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brutalno i, zapravo, elementarno nepristojno ignoriranje procedure i dobrog političkog odgoja, postaje očito jedno od ključnih obilježja trenutne vlasti.
Sigurni u dugoročnu (tri godine u politici su jako mnogo vremena) nedodirljivost, posvemašnju političku stabilnost i rezervoar žetončića koji se mogu aktivirati po potrebi, vladajući bez pardona spuštaju ionako nisko postavljenu letvicu kvalitete domaćeg demokratskog sustava (usput, čestitke, Hrvatska je najgora u EU po povjerenju građana u neovisnost sudstva).
Skidanje ljage
No, ovdje se ne radi samo o nadmenoj aroganciji Banskih dvora – u priči o poslijeratnoj obnovi očito za HDZ postoje goleme naslage nečiste savjesti. A kad je tako, onda se u siječnju, kad se ta priča krenula problematizirati, na sastanku vodstva HDZ-a za riječ javi Vladimir Šeks i, ukratko, zaključi kako se kriminalizacijom obnove želi kriminalizirati hrvatsku državnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili se za riječ jučer u Saboru javi Branko Bačić deklamirajući kako neće dopustiti da se baca ljaga na najveći graditeljski pothvat u povijesti Hrvatske.
Pravila pučkoškolske logike, dakako, ovdje ne važe, jer ono što bi doista bilo sprječavanje bacanja ljage bio bi ozbiljan rad povjerenstva koje bi pokazalo da kriminala nije bilo, ili da je bio posve sporedan. Međutim, Bačić i HDZ će spriječiti da se baca ljaga na obnovu tako što o tome – neće dozvoliti nikakvu raspravu. Eh, da se bar tako može zabraniti i bilo kakvo ozbiljno spominjanje Fimi medije…
Predizborna svrha
Kolika je količina pritiska nečiste savjesti na cijelu jednu stranku u pitanju, pokazuje i potpuno iščašena objekcija Bačića oko razloga zbog kojeg oporba želi “baciti ljagu”. Naime, čovjek je stvarno jučer rekao da opozicija to radi u – “predizborne svrhe”. Jučer. Prvi sljedeći izbori su u svibnju 2024. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovdje valja spomenuti i posve nepotrebnu količinu oporbenog zazora od toga da ih se doživi nekim tko radi svoj posao. Naime, kako je jučer rekao lider najjače opozicijske stranke Peđa Grbin, oni nisu inzistirali na ranijoj raspravi o ovoj temi baš zato da ih se ne bi optužilo da je žele iskoristiti u – predizborne svrhe.
Koliko se isplatila ta vrsta konstruktivnosti vjerojatno je svima sad itekako jasno, ali teško da je bistro zbog čega se opozicija boji udaranja iz svih oružja u predizborne svrhe – to je, naime, također uobičajeni dio posla oporbe u demokratskim društvima. U društvima koja opasno isklizavaju iz te definicije – pogotovo.
Pitanje Hrebaka i SDSS-a
Uglavnom, očito je da HDZ neće dozvoliti da se u Saboru osnuje istražno povjerenstvo za poslijeratnu obnovu, a prilično je izvjesno da je razlog tome nečista savjest i duhovi prošlosti koji leže negdje u dokumentima i sjećanjima svjedoka iz tog vremena (slično je bilo i s ukidanjem povjerenstva oko Agrokora).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zanimljivo će, doduše, biti vidjeti kako će se na glasanju postaviti oni koji su dio vladajuće koalicije, a čija se politička egzistencija vrti uglavnom oko inzistiranja na transparentnosti ili boljitka srpske nacionalne manjine.
Hoće li, ukratko, Dario Hrebak (HSLS) i zastupnici SDSS-a dići ruku za oporbeni prijedlog osnivanja povjerenstva koje bi sigurno doprinijelo transparentnosti poslijeratne obnove i ukazalo na probleme na području na kojem živi dosta pripadnika srpske nacionalne manjine?
Tko se usudi razjariti premijera?
Ništa se njihovim glasom vjerojatno neće promijeniti, jer oporba dosad niti jednom nije uspjela okupiti sve svoje zastupnike kako bi barem došli na prag prolaska nekog svog prijedloga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, s jedne strane Hrebak i SDSS-ovci imaju praktički besplatno odigravanje na vlastitu političku principijelnost, a s druge pokunjeno pomaganje HDZ-u da što dublje zakopa vlastitu nečistu savjest oko poslijeratne obnove.
Kako opcija jedan, doduše, sadrži u sebi ozbiljnu opasnost da razjari premijera, teško je vjerovati da će principijelnost prevladati, pa čak i sad, kad je besplatna. Jer, sva objašnjenja aktualne hrvatske političke demokrature su itekako, do izlizanosti poznata: “politička stabilnost” koja “nema alternative”, “odgovornost”, “projekti” i, dakako, “dobrobit birača”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Skandalozno, čak i za Hrvatsku. Vrh HDZ-a odlučio je zataškati istinu o kriminalu u poslijeratnoj obnovi
Zašto HDZ doista ne želi dozvoliti formiranje saborskog istražnog povjerenstva
Ovdje se ne radi samo o aroganciji Banskih dvora - u priči o poslijeratnoj obnovi očito za HDZ postoje goleme naslage nečiste savjesti. Kad se ta priča krenula problematizirati, na sastanku vodstva HDZ-a za riječ se javio Vladimir Šeks i zaključio kako se kriminalizacijom obnove želi kriminalizirati hrvatsku državnost
Ne treba, doista, bilježiti rekordne rezultate na testovima inteligencije da se odmah, isprve, uspije skužiti o čemu se ovdje doista radi. Hrvatska demokratska zajednica ne želi prihvatiti oporbeni zahtjev za osnivanjem saborskog istražnog povjerenstva o poslijeratnoj obnovi jer se boji – ili zna – da bi iz tmine devedesetih mogli izroniti sočni detalji o povezanosti kriminala u obnovi i njihove stranke.
Nema ama baš nikakvog drugog uvjerljivog objašnjenja za još jedan tužni igrokaz u sabornici kojim su se zastupnici vladajuće stranke uprli objasniti zbog čega neće glasati za povjerenstvo koje bi trebalo ispitati cijeli niz zabrinjavajućih navoda o mega kriminalu u poslijeratnoj obnovi.
Nema obnove zbog – obnove
Ono što se tad događalo, ili nije, nećemo nikad doznati jer je partijska direktiva da povjerenstvo mora pasti – ima itekakvog utjecaja na današnja zbivanja s poslijepotresnom obnovom.
Naime, kuće koje nisu legalizirane, a na Baniji ih je gomila, čak do 80 posto, kako su u nedavnom otvorenom pismu istaknuli predstavnici niza lokalnih civilnih udruga – ne mogu biti obnovljene po važećem Zakonu o obnovi.
Dio tih nelegaliziranih kuća svoj status, tvrdi pak oporba, duguje obnovi iz devedesetih – kuće su obnavljane tako kvalitetno da njihovi vlasnici nisu htjeli potpisati zapisnik o primopredaji, a bez tog papira im nekretnina nije mogla biti provedena u zemljišnim knjigama, odnosno sad ne može biti obnovljena.
Mrak demokrature
To kako se, pak, vladajući ponašaju u odbijanju osnivanja povjerenstva za obnovu posebna je i nažalost sve klasičnija priča jedne zemlje već debelo uronjene u mrak demokrature. Niti šest mjeseci nakon što je oporba podnijela prijedlog o osnivanju Povjerenstva, Vlada o njemu nije dostavila svoje očitovanje, niti je na jučerašnju saborsku raspravu poslala svog predstavnika.
Brutalno i, zapravo, elementarno nepristojno ignoriranje procedure i dobrog političkog odgoja, postaje očito jedno od ključnih obilježja trenutne vlasti.
Sigurni u dugoročnu (tri godine u politici su jako mnogo vremena) nedodirljivost, posvemašnju političku stabilnost i rezervoar žetončića koji se mogu aktivirati po potrebi, vladajući bez pardona spuštaju ionako nisko postavljenu letvicu kvalitete domaćeg demokratskog sustava (usput, čestitke, Hrvatska je najgora u EU po povjerenju građana u neovisnost sudstva).
Skidanje ljage
No, ovdje se ne radi samo o nadmenoj aroganciji Banskih dvora – u priči o poslijeratnoj obnovi očito za HDZ postoje goleme naslage nečiste savjesti. A kad je tako, onda se u siječnju, kad se ta priča krenula problematizirati, na sastanku vodstva HDZ-a za riječ javi Vladimir Šeks i, ukratko, zaključi kako se kriminalizacijom obnove želi kriminalizirati hrvatsku državnost.
Ili se za riječ jučer u Saboru javi Branko Bačić deklamirajući kako neće dopustiti da se baca ljaga na najveći graditeljski pothvat u povijesti Hrvatske.
Pravila pučkoškolske logike, dakako, ovdje ne važe, jer ono što bi doista bilo sprječavanje bacanja ljage bio bi ozbiljan rad povjerenstva koje bi pokazalo da kriminala nije bilo, ili da je bio posve sporedan. Međutim, Bačić i HDZ će spriječiti da se baca ljaga na obnovu tako što o tome – neće dozvoliti nikakvu raspravu. Eh, da se bar tako može zabraniti i bilo kakvo ozbiljno spominjanje Fimi medije…
Predizborna svrha
Kolika je količina pritiska nečiste savjesti na cijelu jednu stranku u pitanju, pokazuje i potpuno iščašena objekcija Bačića oko razloga zbog kojeg oporba želi “baciti ljagu”. Naime, čovjek je stvarno jučer rekao da opozicija to radi u – “predizborne svrhe”. Jučer. Prvi sljedeći izbori su u svibnju 2024. godine.
Ovdje valja spomenuti i posve nepotrebnu količinu oporbenog zazora od toga da ih se doživi nekim tko radi svoj posao. Naime, kako je jučer rekao lider najjače opozicijske stranke Peđa Grbin, oni nisu inzistirali na ranijoj raspravi o ovoj temi baš zato da ih se ne bi optužilo da je žele iskoristiti u – predizborne svrhe.
Koliko se isplatila ta vrsta konstruktivnosti vjerojatno je svima sad itekako jasno, ali teško da je bistro zbog čega se opozicija boji udaranja iz svih oružja u predizborne svrhe – to je, naime, također uobičajeni dio posla oporbe u demokratskim društvima. U društvima koja opasno isklizavaju iz te definicije – pogotovo.
Pitanje Hrebaka i SDSS-a
Uglavnom, očito je da HDZ neće dozvoliti da se u Saboru osnuje istražno povjerenstvo za poslijeratnu obnovu, a prilično je izvjesno da je razlog tome nečista savjest i duhovi prošlosti koji leže negdje u dokumentima i sjećanjima svjedoka iz tog vremena (slično je bilo i s ukidanjem povjerenstva oko Agrokora).
Zanimljivo će, doduše, biti vidjeti kako će se na glasanju postaviti oni koji su dio vladajuće koalicije, a čija se politička egzistencija vrti uglavnom oko inzistiranja na transparentnosti ili boljitka srpske nacionalne manjine.
Hoće li, ukratko, Dario Hrebak (HSLS) i zastupnici SDSS-a dići ruku za oporbeni prijedlog osnivanja povjerenstva koje bi sigurno doprinijelo transparentnosti poslijeratne obnove i ukazalo na probleme na području na kojem živi dosta pripadnika srpske nacionalne manjine?
Tko se usudi razjariti premijera?
Ništa se njihovim glasom vjerojatno neće promijeniti, jer oporba dosad niti jednom nije uspjela okupiti sve svoje zastupnike kako bi barem došli na prag prolaska nekog svog prijedloga.
Dakle, s jedne strane Hrebak i SDSS-ovci imaju praktički besplatno odigravanje na vlastitu političku principijelnost, a s druge pokunjeno pomaganje HDZ-u da što dublje zakopa vlastitu nečistu savjest oko poslijeratne obnove.
Kako opcija jedan, doduše, sadrži u sebi ozbiljnu opasnost da razjari premijera, teško je vjerovati da će principijelnost prevladati, pa čak i sad, kad je besplatna. Jer, sva objašnjenja aktualne hrvatske političke demokrature su itekako, do izlizanosti poznata: “politička stabilnost” koja “nema alternative”, “odgovornost”, “projekti” i, dakako, “dobrobit birača”.