HDZ ne želi da Sabor hitno raspravlja o Ini. A zbog ovih su ludosti ranije sazivali izvanredne sjednice
Vladajući nisu dozvolili ni formiranje cijelog niza istražnih povjerenstava o velikim aferama posljednjih godina
S jedne strane, radi se o vitalnom državnom pitanju: kako se upravlja naftnom kompanijom, u kojoj je država jedan od suvlasnika? U neizvjesnim geopolitičkim okolnostima u kojima živimo – kada energetika više nego ikad postaje ključna za nacionalnu sigurnost, ekonomsku otpornost i socijalnu stabilnost – radi se, bez sumnje, o bitnom državnom pitanju.
S druge strane, radi se o ljudima koji zastupaju javnost. Koje su za to birali građani. O saborskim zastupnicima koji su, međutim – u jeku jedne od najvećih afera, u trenutno najosjetljivijem sektoru za državu – i dalje službeno na odmoru. Još naredna dva tjedna.
Izvanredna sjednica ‘nije u planu’
Hrvatski sabor s redovitim radom počinje 15. rujna, kako mu to propisuje i Ustav, potvrdili su za Hinu iz parlamenta. Unatoč pozivima oporbe da se zbog afere u Ini Sabor sastane ranije, „sazivanje izvanredne sjednice nije u planu“, objavila je novinarska agencija, nego samo redovita sjednica koja počinje sredinom rujna.
HDZ, dakle, očito ne smatra da je milijardu kuna štete za nacionalnu naftnu kompaniju – kako sumnjaju istražitelji – usred najozbiljnije geopolitičke krize na europskom kontinentu i pred (energetski) neizvjesnu zimu, razlog da se saborske zastupnike pozove ranije na Markov trg. Mada su u ranijim prigodama zastupnici znali izvanredno sastančiti i zbog manje bitnih tema.
Dosad tri izvanredna zasjedanja
U mandatu dviju vlada (i saborskih većina) Andreja Plenkovića, Sabor je održao tri izvanredne sjednice. U srpnju 2019., četiri dana nakon službenog početka ljetne stanke, zastupnici su se vratili na Markov trg kako bi raspravili tadašnju veliku rekonstrukciju prve Plenkovićeve vlade. U ovom mandatu bile su, pak, prema službenoj evidenciji Sabora, dvije izvanredne sjednice.
Prvu je Vlada tražila početkom rujna 2020. godine. Razlog je bilo donošenje zakona o obnovi nakon zagrebačkog potresa, koji se desio u ožujku iste godine. Donošenje tako bitnog propisa, bez kojeg obnova glavnog grada i okolice nije mogla početi, doista je dobro opravdanje za sazivanje izvanredne sjednice parlamenta.
Bolje da su si uzeli vremena
Ali to što je HDZ-ova Vlada tražila prijevremeni dolazak zastupnika u sabornicu nije bilo od prevelike koristi: propis bez kojeg obnova glavnog grada i okolice nije mogla početi, pretvorio se u propis zbog kojeg obnova glavnog grada i okolice nije mogla početi. Nakon godine dana, zakon su morali mijenjati. Možda bi bilo mudrije da su ga u rujnu 2020. pisali još par tjedana i s njime otišli na redovitu sjednicu parlamenta.
Treći put Sabor je izvanredno radio u prosincu iste godine. Saborski zastupnici tada, doduše, još nisu niti napustili Zagreb, kada je stigao zahtjev Vlade za izvanrednu sjednicu. Iako je to de facto bio trodnevni nastavak redovne sjednice, formalno se radilo o izvanrednom zasjedanju parlamenta, nakon 15. prosinca.
Odluka o gospodarskom pojasu
Što je bilo tako hitno da su zastupnici, na zahtjev Plenkovićeve Vlade, ostali raditi tri dana duže, u izvanrednom roku? Trebalo je raspraviti konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja. U drugom čitanju. Ne samo to, naravno: i proglasiti gospodarski pojas na Jadranu, što i jest bio glavni povod te sjednice.
Ali to što je HDZ-ova Vlada tražila da zastupnici ostanu na trodnevnom izvanrednom zasjedanju nije uopće zvučalo kao vitalno državno pitanje: o gospodarskom pojasu raspravljalo se doslovno godinama prije toga, pa što bi uopće promijenilo nekoliko tjedana do redovite sjednice Sabora u siječnju?
Uostalom, samo koji tjedan ranije, ta je ista Vlada u službenom dokumentu tvrdila da od proglašenja isključivog pojasa neće biti neke velike koristi. Pa ipak im je to bio dovoljan razlog da saborski zastupnici zasjedaju izvan ustavnog roka. Kako je onda moguće da Ina nije?
Ne radi se samo o jednoj sjednici
Teško je na to pitanje dati ikakav logičan odgovor osim da se radi o sad već višegodišnjem kontinuitetu ponižavanja Sabora od strane izvršne vlasti, zapravo vladajućeg HDZ-a i ključnog čovjeka te stranke, premijera Andreja Plenkovića.
Sabor se tako, zapravo doživljava tek kao nužno zlo, tijelo kroz koje se, eto, neke odluke moraju formalno izglasati. I kojem se, uporno, s vrha Vlade i stranke, nastoje ukinuti i neka ključna obilježja foruma za demokratsku raspravu. Jer, ne radi se samo o jednoj izvanrednoj sjednici koja se neće dogoditi.
Rutinsko odbijanje zahtjeva oporbe
HDZ u ovoj Plenkovićevoj inkarnaciji već rutinski odbija svaki oporbeni zahtjev za formiranjem istražnih saborskih povjerenstava. Počelo je s Povjerenstvom za Agrokor koje je prije pet godina, nakon cijelog niza otezanja od strane vladajućih, krenulo s radom. Samo da bi, kad je krenula istraga DORH-a, bilo ugašeno – iako je tadašnji šef DORH-a uporno tvrdio da im saborsko povjerenstvo ne smeta u radu.
Zatim se, u jeku afere Janaf, tražilo formiranje istražnog povjerenstva o političkim pritiscima na istražna tijela i curenju informacija iz istraga. Iz HDZ-a su rekli “ne može” – istina ne zato što bi se preklapalo s aktualnim istragama, nego zato što su teme kojim bi se to povjerenstvo bavilo bilo navodno postavljene – preširoko.
Odugovlačenja i bizarni argumenti
Slično opravdanja su vladajući izvukli i kad je nakon afere “Softver” (Gabrijela Žalac) oporba tražila istražno povjerenstvo o korištenju novca iz EU fondova – zahtjev im je bio postavljen preširoko. Kod istražnog povjerenstva o poslijeratnoj obnovi kuća, koji je oporba zatražila u siječnju prošle godine, nakon potresa na Baniji, HDZ je prvo šest punih mjeseci odugovlačio.
U međuvremenu je na sastanku vodstva HDZ-a Vladimir Šeks konstatirao da se kriminalizacijom obnove želi kriminalizirati hrvatsku državnost, a Branko Bačić u Saboru ustvrdio da neće dopustiti da se baca ljaga na najveći graditeljski pothvat u povijesti Hrvatske. Naravno, i ovaj oporbeni zahtjev je odbijen.
Mjesto legitimne političke borbe
Jasno, opozicija u svakoj demokratskoj zemlji želi iskoristiti istražna parlamentarna tijela da u javnosti promovira svoje gledanje na problem o kojem se raspravlja. U tome nema ničeg spornog, tako jednostavno funkcioniraju stvari u demokracijama, u kojima je Sabor mjesto legalne i legitimne političke borbe.
Koliko je, pak, Hrvatska daleko od takve države, pokazuje i priča o Saboru i još jednom Povjerenstvu, onom za odlučivanje o sukobu interesa. Danas je evo već druga polovica 2022. godine.
‘Stjegonoše borbe protiv korupcije’
Sabor još nije raspravio godišnja izvješća tog Povjerenstva još od 2018. naovamo. Sigurno razlog tome nije što u izvješću je Povjerenstvo te godine raspravljalo o ulozi premijera u aferi Borg i preuzimanju Agrokora, koristeći formulacije poput mogućnosti “netransparentnog, nevjerodostojnog, neodgovornog i nesavjesnog postupanja dužnosnika”.
Kad se, stoga, sažeto pogleda ovih nekoliko primjera iz kojih je očito kako se, i koliko besramno uporno, Sabor onemogućavalo da obavlja svoj osnovni posao, sasvim je razvidno da izvanredna sjednica o Ini u niti jednom trenutku nije ni bila ozbiljna opcija. Uostalom, zar bi javnosti i trebalo išta više od garancije predsjednika kluba zastupnika HDZ-a Branka Bačića da su Vlada i HDZ “stjegonoše borbe protiv korupcije”?