Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Telegram osvrt

Recenzija filma Hustle, Netflixovog sportskog spektakla: Adam Sandler ponovno je dobar, ali scenarij opasno zapinje

Redatelj Jeremiah Zagar nije ni mogao izvući puno više iz scenarija koji u svom planu napada ima tek dvije, tri akcije

Hustle je prepun kadrova s aktualnim košarkašima i zvijezdama. Ponegdje to daje izvjesnu dozu realističnosti filmu, ali nerijetko ga i pomalo guši, i kako se zvijezde javljaju jedna za drugom, Hustle od sentimentalne posvete jednom gradu i jednom sportu sve više počinje nalikovati na visokoproduciranu reklamu NBA lige

Nakon što je prije tri godine u izuzetnom trileru Uncut Gems ulogom njujorškog draguljara podsjetio da može biti sjajan dramski glumac – za što mu je na Oskarima nepravedno uskraćena nominacija za najbolju mušku ulogu – Adam Sandler vratio se sa sportskom dramom Hustle i pokazao da uloga u filmu braće Safdie nije bila samo epizoda između snimanja goofy komedija kakve radi veći dio karijere.

Negdje sam pročitao duhovitu opasku da Sandler svoju producentsku kuću koristi uglavnom kako bi sa svojim prijateljima snimao besmislene komedije po Havajima, ali ovdje je radnja smještena u Philadelphiju – grad bratske ljubavi – gdje je prije par desetljeća i Rocky otrčao svoje tisuće kilometara i izbatinao hrpu svinjskih polovica, a gdje posljednje desetljeće traje zasad neokrunjeni Proces košarkaške momčadi 76ersa.

Upravo za njih radi Stanley Sugarman (Sandler), sredovječni košarkaški skaut koji je i sam imao solidan potencijal prije nego je u mladosti doživio prometnu nesreću koja mu je upropastila šaku. Film otvara duhovitom scenom gdje Sugarman stiže u Srbiju pogledati mladog talenta, neimenovanog Srbina, kojeg igra simpatični NBA div Boban Marjanović.

NBA košarkaš Hernangómez čini tandem sa Sandlerom

Kad ga Sugarman pita može li nekako potvrditi svoje godine – navodno ih je naredao tek dvadeset dvije – Boban mu, dakako, odgovara da mu je rodni list izgorio u požaru, a potom upoznaje i sa svojim sinom koji je već dosegnuo neka dva metra visine. Vraća se bez svoje zvijezde, ali nazad u Sjedinjenim Državama čeka ga lijepo iznenađenje – vlasnik kluba Rex (uvjerljivi Robert Duvall) promovira ga u pomoćnog trenera, za što je Stanley mislio da se nikad neće dogoditi.

Međutim, neočekivana situacija zakomplicira njegovu priču i nekoliko mjeseci kasnije ponovno je na putu, odvojen od voljene supruge Terese (Queen Latifah u svom uobičajenom izdanju) i kćeri Alex (Jordan Hull), za što je prvenstveno odgovaran Rexov iritantni sin Vince (jednodimenzionalni Ben Foster), čija uloga prema kraju sve više blijedi.

Prekriživši sva imena sa svoje liste, Sugarman već pomisli da je i to europsko putovanje bilo uzaludno, kad slučajno na Mallorci na uličnom košarkaškom terenu upozna sirovo nadarenog Bo Cruza (stvarni NBA igrač Juan Hernangómez). Cruzu treba nešto nagovaranja da privremeno napusti svoju malenu kćer i majku koja ga je samostalno odgojila, ali Stanley ga uvjeri da će se klub pobrinuti za njega i njegovu obitelj dok ne bude službeno potpisao ugovor.

Mnogo toga u filmu odrađeno je predvidljivo i ziheraški

Treba reći da se radnja filma već u ovoj ranoj fazi pokazuje prilično predvidljivom i formulaičnom, što se neće previše promijeniti do kraja – u tom smislu može se reći da Hustle ne odstupa previše od već tisuću puta viđene putanje sportskih filmova. Sugarman i njegov učenik Bo zajedno prolaze kroz iscrpljujuće pripreme i nepredviđene komplikacije s klubom, a na vidjelo izađe i mladićeva mrlja iz prošlosti, što će dodatno otežati njegovu poziciju.

Dok je u Uncut Gemu Sandler za glumačkog kolegu imao legendarnog Kevina Garnetta (u iznenađujuće dobroj ulozi), ovdje je celebrity prisutnost dovedena na rijetko viđenu razinu. Osim što se u filmu usputnim ulogama javljaju Dirk Nowitzky, Allen Iverson, Julius Erving i drugi umirovljeni košarkaši, u igračkim scenama nastupaju i brojne aktualne NBA zvijezde, a središnje mjesto ima Cruzov rival na draftu kojeg sasvim solidno igra Anthony Edwards, krilo Timberwolvesa.

U realiziciji takvih projekata svakako pomaže kad je Lebron James koproducent. Ponegdje to daje izvjesnu dozu realističnosti filmu, ali nerijetko ga i pomalo guši, i kako se zvijezde javljaju jedna za drugom, Hustle od sentimentalne posvete jednom gradu i jednom sportu sve više počinje nalikovati na visokoproduciranu reklamu NBA lige.

Sandlerova uvjerljiva gluma daleko najveći adut

Akcijske igračke scene su atraktivne i dojmljivo snimljene, no i tu je kreatorska ekipa upala u zamku već viđenog, s gomilom hero balla i izolacija jedan na jedan pri čemu timski aspekt sporta ostaje poput izvan fokusa. U predvidljivom smjeru otišao je i Dan Deacon, skladatelj poznat po neobičnim elektroničkim kompozicijama – poput onih u nedavno realiziranom dokumentarcu Ascension – a koji se ovdje uglavnom oslonio na nabrijane hip hop trake. Rezultat je u konačnici solidan, ali ništa više od toga.

Hernangómez i Sandler imaju finu kemiju kao učenik i mentor, pri čemu potonji neizbježno postaje očinska figura temperamentnom Španjolcu, a u sve se to adekvatno uklapa i ostatak Amerikančeve, iznenađujuće stabilne i funkcionalne obitelji. S druge strane, španjolski dio priče ostaje nedovoljno razrađen, no redatelj Jeremiah Zagar nije ni mogao izvući puno više iz scenarija koji u svom planu napada ima tek dvije, tri akcije, u kojima glavni teret neosporno uspješno nosi kapetan Sandler.

Ispucao je taman dovoljno tipično sandlerovskih duhovitih provokacija da se ovaj film ne utopi u znoju pretjerane ozbiljnosti, a istovremeno je kao pomalo umorni, ali još uvijek gladni veteran unio dovoljno strasti da ublaži deficite ziheraške priče – priče koju bi teško izvukla i trica u posljednjoj sekundi – a ovdje je i ona ipak zapela na obruču.