Prvi dodir s računalima u djetinjstvu kod mnogih od nas je odmah izazvao fascinaciju. Možda zbog igara, možda zbog banalnih programa poput Painta, a ako ste mlađi, možda i zbog interneta.

Dječja radoznalost je kod nekih potaknula i razmišljanje o tome kako računalo zapravo radi, a Combisov Saša Burić, voditelj Odjela za proizvode za krajnje korisnike (End user computing), krenuo je korak dalje.

Novo računalo koje su mu kupili roditelji za poprilično veliku svotu, za koju se praktički trebalo u devedesetima dizati omanji kredit, rastavio je u potpunosti. Problem je bio u tome što ga nije znao ponovno složiti.

“Roditelji nisu baš bili sretni kada su skužili da ga ne znam ponovno sastaviti. Srećom, imao sam susjeda koji je bio ‘tata-mata’ za takve stvari, pa sam s njim ponovno sastavljao računalo. Bolje rečeno, on je sastavljao i šarafio po kućištu, a ja sam kao klinac sve zapisivao što radi”, priča Burić.

Karijeru je započeo popravljajući uređaje

Danas je Burić sa svojim timom zadužen za razvoj Combisovih proizvoda poput EMA (Enterprise mobility administration) – rješenja kojim se mogu upravljati svi uređaji koji se nalaze u tvrtki ili organizaciji, neovisno o tome je li riječ o računalima, laptopima ili mobitelima te jesu li oni privatni ili pak službeni uređaji.

Dakle, riječ je o MDM (Mobile Device Management) proizvodu kojem je ideja ukloniti svu brigu oko vođenja uređaja unutar tvrtke.

Fascinacija koju mu je taj Pentium 286 s DOS-om tada pobudio do danas mu nije zgasnula. Nakon osnovne škole gdje je išao na tada opcionalnu informatiku, nastavio je školovanje u Zagrebu na Ruđeru, smjer tehničara za računalstvo.

“Nakon toga sam dobio priliku raditi u jednom servisu računalne opreme. Tamo sam popravljao sve – od printera do kamera. Formalno sam bio upisan na fakultet, ali na njega nisam išao. Nakon šest mjeseci, dobio sam posao u IT odjelu jednog velikog maloprodajnog lanca gdje sam se zadržao devet godina”, priča nam.

Došao je totalno nespreman na razgovor

U maloprodajnom lancu Burić je radio s ljudima koji i nisu bili pismeni što se tiče IT-a, računala i tehnologije pa ga je to natjeralo da nauči kako kompleksnu tehnološku tematiku objasniti na najjednostavniji mogući način.

Držao je i neke bazične edukacije za zaposlenike poput toga kako koristiti miš.

S vremenom je shvatio da je počeo stagnirati, nedostajalo mu je ipak fakultetsko obrazovanje. Na faksu je tada upoznao svoga budućeg šefa koji ga je nagovorio da se prijavi za otvorenu poziciju unutar Combisovog Microsoft tima.

“Došao sam totalno nespreman na taj razgovor”, prisjeća se. “Bio sam totalni noob, junior, a to je bila seniorska pozicija. No, natječaj je bio otvoren pa sam pomislio zašto se ne bih javio”, dodaje.

Prvi razgovor za posao nije baš prošao bajno

Buriću taj prvi pokušaj, očekivano, nije pošao za rukom. Na razgovoru za Microsoft inženjera nije prošao, no nekoliko mjeseci nakon toga otvorila se pozicija za junior cloud inženjera, pa ga je tada potencijalni budući šef Igor Dužević motivirao da se prijavi. “Rekao sam si da je to savršena pozicija za mene i prijavio se”, priča Burić.

Na razgovoru za posao mu je tada uz Duževića bio i današnji predsjednik uprave Goran Car, koji je tada bio voditelj velikog sektora, inženjer koji je imao dugogodišnje iskustvo i koji je kao i Burić, krenuo od juniorske pozicije.

U početku je morao guglati kratice

Kao junior, Burić je pak krenuo raditi s VDI-jevima, odnosno Virtual Desktop Infrastructure sustavima. Prvo je radio najosnovnije zadatke poput zvanja klijenata i provjere što na tadašnjim Combisom rješenjima mogu unaprijediti.

Skupio je par problema i krenuo u potragu za rješenjima pa je razgovarao s kolegama, seniorima, ali i tražio internetom.

“Zaključio sam da ponegdje sustav nije bio dobro konfiguriran i da bi ga trebalo rekonfigurirati. Tih prvih godinu i pol dana shvaćao sam 20 do 30 posto od toga o čemu pričamo. Nakon sastanaka, guglao bih kratice i pojmove o kojima smo pričali”, priča Burić.

Preuzimao je sve više projekata na sebe

Burić je potom počeo sve više preuzimati projekte na sebe i dogurao do mid pozicije, a nakon par godina, došao je i do pozicije seniora. Radio je arhitekture, razna rješenja i vodio razgovore s korisnicima i klijentima.

“Zadnje četiri godine radim kao voditelj tima za tehnologije krajnjih korisnika, a taj tim se od mog dolaska znatno proširio. Nekada smo imali pet ljudi za hrpu stvari, a sada imamo pet ljudi samo u mojem timu”, kaže.

Dodaje i kada se pribroje kolege iz ostalih timova, u sektoru koji vodi potpredsjednik Dužević ima više od 65 ljudi. S Duževićem smo ranije ove godine pričali o cloud tehnologijama i raznim drugim temama.

Jedinstven sustav za upravljanje svim uređajima u tvrtki

Kroz razgovor o Burićevoj karijeri došli smo i do Combisove EMA, koja je, kako smo spomenuli, MDM proizvod s kojima se u Combisu bave više od osam godina. EMA rješenje nude u sklopu Cloud no9 i 30sec inicijativa.

Burić priča kako su s vremenom radili s nekoliko partnera i tehnoloških rješenja te da je riječ bila uglavnom o velikim projektima s par stotina ili tisuća ljudi, uglavnom s bankarskog tržišta ili državnih institucija.

“To ipak ne znači da druge tvrtke nemaju tu potrebu. Shvatili smo da je problem u tome da, ako netko želi implementirati takav MDM sustav, koji je prilično kompleksan, da to zahtijeva jako puno resursa, znanja i kapitalnu investiciju. Ako organizacija ima neko security rješenje, treba ih rekonfigurirati za potrebe MDM-a. Ako ima firewall, potrebno je složiti nekoliko stotina pravila pristupa kako bi MDM sustav mogao raditi”, kaže.

Pokušavaju biti maksimalno transparentni

Ideja je bila stvoriti proizvod koji nije toliko invazivan za data centar korisnika, a uz to je trebao biti financijski prihvatljiv.

Tada su krenuli s podizanjem jednog takvog velikog sustava u HT-ovom data centru, koji je napravljen po najvišim svjetskim standardima i koji danas može podržati 50.000 uređaja koji su maksimalno odvojeni jedni od drugih.

“Sustav je multitennant, što znači da svaki korisnik ima svoju konzolu na kojoj vidi samo sebe i svoje uređaje, te ne postoji nikakav način da vidi ikoga drugoga. Riječ je o hibridnom sustavu između clouda i klasičnog data centra. Ona glavna komponenta nalazi se kod nas u HT-ovom data centru”, tumači.

“Korisnik u svom data centru treba imati ono najosnovnije, naš cloud connector, koji zapravo omogućuje komunikaciju između korisnikovog data centra i EMA sustava. Podaci koji se pohranjuju na EMA ili s kojima mi upravljamo nemaju nikakve veze s dokumentima s kojima rade korisnici. Nemamo uvid u njihove podatke”, dodaje.

Maksimalna zaštita bez remećenja fleksibilnosti

Prvo pitanje koje Combis postavlja klijentima je to koriste li zaposlenici privatne ili službene uređaje.

“Uglavnom je riječ od BYOD-u (Bring Your Own Device), odnosno o tome da zaposlenici imaju privatne uređaje koje koriste i u poslovne svrhe, ali pod određenim pravilima. Ako je riječ o laptopu, EMA će na njega ‘spustiti’ agent koji će postaviti pravila tvrtke. Ako je mobitel, stvar je gotovo ista”, objašnjava Burić.

Osnovni dio EMA se fokusira na sigurnost, odnosno da se postave barem osnovna sigurnosna pravila koja bi zaposlenici trebali imati na svojim uređajima.

“Neki klijenti odluče da bi trebali kompletno zaštiti mail server tako da uopće nije dostupan internetom, već samo iz lokalne mreže. Ako je dostupan samo tako, onda mobitel koji je na internetu ne može do njega doći. Tada je potrebno dodati još jednu komponentu EMA sustava u korisnikovom data centaru koja stvara dodatnu sigurnosnu vezu od mobitela ili laptopa prema mail serveru. Ista komponenta onemogućuje pristup mail serveru čak niti u LAN mreži ukoliko uređaj nije prijavljen u EMA sustav. Na ovaj način je komunikacija između uređaja i mail servera dodatno zaštićena”, dodaje.

I sami koriste EMA-u

EMA sustav korisnicima omogućuje da koriste sve dijelove koji se nude ili pak samo ono što treba. Na klijentu je, nastavlja Burić, samo da kaže što mu je potrebno, a onda ekipa iz Combisa dolazi na razgovore i smišlja kako može napraviti to što im treba.

“Izuzev nekog fizičkog kvara uređaja, praktički sve brige oko zaštite podataka i jednostavne konfiguracije uređaja za rad koje klijent ima može riješiti EMA-om. Ideja je bila da se maksimalno pojednostavi kompleksni segment s krajnjim korisnicima koji su stalno u pokretu i koji se mogu nalaziti svugdje po svijetu. Time se IT sektor tvrtke može rasteretiti”, kaže.

Burić kaže da je najbolji dokaz kvalitete EMA sustava činjenica da ga oni i sami koriste. “Mi nemamo neki treći sustav koji koristimo za sebe, a klijentima prodajemo neku lošiju verziju. Više od 400 Combisovih zaposlenika, među kojima su inženjeri, IT-evci i stručnjaci, koriste EMA svaki dan. Mi smo pioniri toga.”

Kako bi korisnicima i klijentima objasnili kako sustav funkcionira, Burić i njegov tim organiziraju radionice i prezentacije, a podižu i testni sustav, proof of concept, kako bi klijenti mogli direktno vidjeti kako sve funkcionira.

Za najbolje rješenje nije potrebno ići na inozemna tržišta

Kroz razgovor s Burićem smo na par puta bili pomalo zbunjeni oko toga je li EMA hardverski ili softverski proizvod, budući da se sastoji od priličnog broja komponenti (hardverskih i softverskih), a ovisno o potrebama korisnika može biti potrebno dio sustava konfigurirati i u data centru korisnika. U stvari, radi se o jednom cjelokupnom i kompleksnom rješenju koje Combisov tim prilagođava prema željama i potrebama korisnika te nudi u obliku upravljane usluge.

Objašnjava kako EMA sadrži obje komponente, odnosno, da se sastoji od fizičkih servera, seta softvera, mrežnih uređaja i Combisovih usluga.

“Teško je tu povući neku granicu, budući da je to spoj softvera i hardvera. Nije samo jedno ili drugo. Njene komponente će se s vremenom moći mijenjati i unaprjeđivati, pa će možda imati neke dodatne mogućnosti”, kaže Burić.

Burić objašnjava kako je Combisu primarna zadaća da se tvrtke koje žele naprednije i sigurnije upravljati uređajima obrate njima, odnosno, da rješenja ne moraju tražiti od inozemnih kompanija.

Kako EMA izgleda u praksi?

Na kraju, Burića smo zamolili da nam u praksi pojasni kako izgleda kada se kompanija odluči za implementaciju EMA sustava. Odgovara nam da se u Combisu trude da se za korisnike apsolutno ništa ne mijenja.

“Mobitel koji oni koriste ostaje uglavnom kakav je. Ima neke postavke i aplikacije koje se koriste u privatne svrhe. Ono što prvo vide da se promijeni je da se pojavi privatni i poslovni dio. Primjerice, ako su imali WhatsApp ili neku drugu aplikaciju, ona ostaje u tom privatnom dijelu. U poslovnom dijelu korisnici imaju samo aplikacije koje im je organizacija dopustila. Poslovni dio je u potpunosti zaštićen i korisniku onemogućuje da izvuče bilo koji podatak ili datoteku i privatni dio. Može se postaviti i da se onemogućuje kamera ili uzimanje screenshotova. Moguće je imati i odvojene šifre za poslovni i privatni dio”, tumači Burić.

Iz perspektive korisnika, mobitel praktički izgleda kao svaki drugi mobitel. Na laptopima i računalima je stvar nešto drugačija, no i dalje prilično jednostavna. Potrebno je instalirati aplikaciju koja će nakon prijave korisnika u službeni account automatski postaviti pravila i instalirati potrebne aplikacije za rad.

Time se odterećuje IT odjel koji je nekoć sve te stvari morao raditi ručno ili sa skriptama, a korisnici dobivaju fleksibilnost da se lako i brzo mogu preseliti s jednog laptopa ili računala na drugo. Dobiva se sigurnost, no bez narušavanja fleksibilnosti. Upravo zbog te fleksibilnosti, zaključuje Burić, danas nakon gotovo 30 godina može koristiti MacBook.

---

Sadržaj nastao u suradnji s Combisom.