“U obitelji nemam slučajeva dijabetesa, no na posljednjem sistematskom pregledu liječnica mi je skrenula pažnju da možda imam inzulinsku rezistenciju koja je najčešći uzrok policističnih jajnika kod žena. Baš zato sam se priključila eksperimentu ne bih li doznala kako mi se ponaša šećer u krvi te ima li kakvih popratnih znakova inzulinske rezistencije”, priča naša novinarka Mateja Ježovita.

U sklopu kampanje Sve je u tvojim rukama, koju je pokrenuo Telegram u suradnji s tvrtkom MEDILAB ONE, kojom se nastoji podići svijest o šećernoj bolesti te poboljšati kvaliteta života s dijabetesom u Hrvatskoj, Mateja i još troje kolega šest dana su mjerili razinu šećera u krvi i pomoću aplikacije vodili dnevnik glikemije. Pazili su na vrijeme mjerenja pa su glukozu mjerili svaki dan natašte, ali i prije obroka te ponekad dva sata nakon obroka.

Krenuli su usred tjedna, nisu mijenjali svoje uobičajene životne navike pa su, kako bi dobili što točniji uvid u svoje zdravstveno stanje, jeli hranu koja se inače nalazi na njihovom jelovniku u ovo doba godine i pritom se nisu odricali grickalica i slatkiša.

Aplikacija me podsjećala da je vrijeme za mjerenje

Mateja je, zbog preporuke koju je dobila na nedavnom sistematskom pregledu, zadatak shvatila poprilično ozbiljno pa je šećer mjerila pet puta dnevno. “Obavezno ujutro natašte, dva sata nakon doručka, dva sata nakon ručka, dva sata nakon večere i jednom tik prije spavanja”, govori.

Na to naša Dina Hrastović, voditeljica native odjela, kaže da je često zaboravljala da treba izmjeriti šećer. “Na sreću, Mateja je brzo skužila da nas aplikacija može podsjetiti i da ima alarm”, priča dodajući da ju je “najviše iznenadilo to što u principu nije imala bogznakakve oscilacije.”

Rezultati su mi bili ujednačeni

“Sve je to stalno bilo u granicama normale, a vrijednosti su bile koliko-toliko ujednačene. Nadala sam se nekom konkretnom pomaku – da će mi nakon ručka stvarno porasti šećer. Da ću onda nakon više sati vidjeti kako je pao. Nešto, bilo što”, dodaje Dina priznajući: “Tijekom tog tjedna nisam gotovo uopće doručkovala, prvi bi mi obrok bio rani ručak u uredu.”

Već pola godine Dina se bori s refluksom. “Trudim se paziti na prehranu, iako je to osobito teško tijekom ovog dijela godine kada imamo najviše posla. Treniram dva puta tjedno na grupnim treninzima nakon posla. Svaki dan popijem dvije kave, jednu ujutro i jednu popodne. Trudim se ujutro popiti i barem jednu šalicu čaja”, priča i ističe da je zadovoljna što vrijednosti na glukometru nisu divljale.

Sigurno idem na kontrolu

No, novinarka Mateja Ježovita kaže da ima razloga za sumnju. “Gledam da sve što jedem sama pripremim, odnosno kuham, pa smatram da i kvaliteta hrane koju jedemo utječe na stanje našeg organizma. U srijedu ništa stigla kuhati pa sam ručala sendvič s tunom i povrćem, kroasan i jogurt. Dva sata nakon tog obroka na glukometru je pisalo 8,8 mmol/l. Iako sam si u četvrtak ponijela tjesteninu s piletinom vrijednosti nisu bile u granicama normale, izmjerila sam si 8,0 mmol/l”, dodaje zabrinuto.

“Iako se puno krećem i pazim da svakodnevno unosim dovoljno vode, povrća, voća i proteina te prema savjetu liječnice svakodnevno uzimam suplemente – magnezij, folnu kiselinu, vitamin B9, inozitol, macu i ashwagandhu, ipak ću otići na kontrolu i provjeriti imam li inzulinsku rezistenciju.

Slučajevi iz obitelji su mi motiv

Kolegu Mariju Barunovića, junior accounta na sudjelovanje u eksperimentu motivirali su nedavni slučajevi u obitelji. “Bližem rođaku prije dvije godine dijagnosticiran je dijabetes tipa 1 i od tada se u obitelji malo više pridržavamo zdravijeg načina prehrane. Također, brat mi je nedavno saznao da ima inzulinsku rezistenciju pa se i on počeo kvalitetnije hraniti”, kaže.

Iako je kroz život uvijek imao uredne nalaze, već dugo nije mjerio šećer u krvi kod liječnika pa ga je eksperiment zaintrigirao. “Odlučio sam se pridružiti zato što sam htio pratiti razinu šećera u krvi i vidjeti kako se mijenja kroz dan i s obzirom na obroke koje sam jeo”, kazao je Mario.

Kod kuće pazim što jedem, na poslu malo teže

“Doma prakticiramo da je salata dio svakog obroka i prednost dajemo zdravim domaćim namirnicama koje uglavnom dobivamo od rodbine sa sela. Navečer, ali i tijekom dana često pijemo limunadu i jedemo sezonsko voće te maksimalno izbjegavamo gazirana pića, posebice u zadnjih godinu dana”, priča priznajući da ove prehrambene navike teško usklađuje kad je na poslu.

“Kroz šest dana sam od četiri do pet puta dnevno provjeravao razinu šećera, uglavnom dva sata nakon obroka. Ujutro sam uglavnom jeo mandarine, banane i pokoju čokoladu uz par čaša vode. Za ručak sam redom jeo sarmu s pire krumpirom i kruhom, miješanu pizzu, sendvič od pršuta i krem sira, lignje s grilla i blitvu s krumpirom, ćufte s pire krumpirom i salatom od rajčica, špek i rajčice, fritule s čokoladnim preljevom”, kaže dodajući je da par večeri zaredom jeo slane štapiće.

Nakon pizze sam se osjećao tromo

Rezultati razine šećera su mu bili u razini dozvoljenog. “U zadnje vrijeme nisam nešto posebno sportski aktivan, ali sam do prije nekoliko mjeseci češće išao na padel, sport sličan tenisu, pa bih se tu istrčao i održavao koliku-toliku kondiciju”, iskren je.

S obzirom na to da je cijelo vrijeme zapisivao što jede i kako se osjeća, uvjerio se da brzu hranu treba smanjiti na najmanju moguću mjeru. “Nakon pizze sam se osjećao tromo i naduto dok sam nakon liganja i blitve bio pun energije. Definitivno ću si početi planirati zdravije obroke za posao”, kaže podsjećajući na onu – bolje spriječiti nego liječiti.

Test sam stavio na test

“Ja sam do sada povremeno mjerio šećer, par puta godišnje kad mi se netko od bližnjih našao s uređajem za mjerenje, više iz neke fore da vidim kako stojim s brojkama”, dodaje kolega Zoran Lončar, voditelj odjela prodaje, govoreći da mu u srodstvu nikada nitko nije imao problema s dijabetesom. “U ovom slučaju se nadam da će tako i ostati”, optimističan je.

Kako bi provjerio svoje rezultate pod opterećenjem, Zoran je odlučio sva mjerenja raditi nakon težih i obilnih jela. “Nijedan dan nisam šećer mjerio natašte nego otprilike pola sata do sat nakon obroka”, govori dodajući da zna da to nije prema pravilima, ali da je htio provjeriti hoće li biti značajnijih oscilacija u razinama glukoze.

“Ujutro sam jeo piroške, burek od sira, čokoladice, sendviče, hrenovke u lisnatom, uvijek popio barem dvije kave uz koje su, priznajem, išle i minimalno četiri cigarete. Ručak mi se svodio na burek od mesa, pizzu, sarmu, a nakon svakog ručka sam popio kavu i zapalio barem jednu cigaretu. Ujedno sam se počastio desertom koji je uključivao tortu, kolače, čokoladu i slično”, nabraja Zoran.

Uvjerio sam se da moram mijenjati navike

Priznaje da ne živi zdravo, a u tih pet dana mjerenja imao je dana kada je jeo izrazito nezdravo, tako mu se ‘zalomilo’, kaže. “Pitanje je koliko su moji rezultati relevantni zato što nisam čekao da prođe dva sata od obroka. No, svejedno mi nije bilo drago na glukometru vidjeti vrijednosti koje skaču iznad 7 mmol/l. Naime, nakon što sam jedan dan nakon ručka pojeo komad torte i 4 čokoladne bananice te popio 3 decilitra pjenušca pokazao mi je 8,6 mmol/l”, priča.

“Imam malo dijete koje mi ne dopušta previše sna pa bih rekao da u prosjeku spavam od 5 do 6 sati i uglavnom živim užurbanim životom koji mi ne dopušta pravilnu ishranu i veće sportske aktivnosti. Ovi su mi rezultati ipak ukazali da bih trebao promijeniti svoje navike, a prije toga ću otići na kontrolu i provjeriti svoje zdravstveno stanje”, rekao je Zoran za kraj.

Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom MEDILAB ONE.