Simptomi kemijskog trovanja pićem i kako postupiti s osobom koja pokazuje znakove trovanja?

Kemijsko trovanje koje nastaje uslijed konzumacije štetnih kemikalija predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi. Svježi primjer, koji je potaknuo mnoštvo reakcija javnosti, je nedavno trovanje u Hrvatskoj u kojem je jedna osoba završila u bolnici zbog kemijskog oštećenja jednjaka nakon što je konzumirala mineralnu vodu u lokalnom kafiću u Rijeci.

Kroz ovu ćemo temu objasniti što je točno kemijsko trovanje pićem, koji su najčešći simptomi i postupanje u slučaju trovanja te koji su najčešći uzroci kemijskog trovanja.

Kiseline mogu snažno oštetiti jednjak

Jednjak je jedan od ključnih dijelova probavnog sustava. Radi se o cijevi dugoj oko 30 centimetara čija je uloga premjestiti hranu iz stražnjeg dijela grla u želudac. Budući da je direktno uključen u proces probave, jednjak je posebno podložan oštećenjima, a posebice kada dođe do unošenja štetnih tvari, bilo namjerno ili slučajno.

“Unos toksičnih lužina, na što se sumnja u aktualnom slučaju, može imati ozbiljne i potencijalno opasne posljedice za ljudski organizam. Naime, lužine u kontaktu sa sluznicom gornjeg dijela probavne cijevi u koju spadaju usna šupljina, jednjak i želudac, uzrokuju upalu, odnosno opekotine i nekrozu, odnosno propadanje, smrt sluznice”, govori prim. dr. sc. Hrvoje Iveković, specijalist interne medicine, subspecijalist gastroenterolog i hepatolog iz Centra za ekspertnu medicinu te dodaje:

“Za razliku od kiselina, koje uzrokuju takozvanu koagulacijsku nekrozu, odnosno stvaranje kore koja ograničava prodor u dublje slojeve stjenke probavne cijevi, lužine uzrokuju kolikvacijsku nekrozu koja omogućuje prodor kemikalije dublje u tkiva. Ovisno o količini progutane tvari, lužine mogu akutno uzrokovati ozbiljne opekline u usnoj šupljini, grlu, jednjaku i želucu. To može rezultirati bolom, otežanim gutanjem, povraćanjem ponekad i s krvlju te šokom. Dugoročne posljedice mogu uključivati stvaranje ožiljaka i suženja u jednjaku i želucu, što pak može otežavati gutanje hrane i tekućine.”

Pored probavnih tegoba, unos lužina može oštetiti dišni sustav. “Inhalacija isparenja lužina može oštetiti dišne puteve i pluća uzrokujući kašalj, otežano disanje, bol u prsima i u teškim slučajevima edem pluća. Kontakt s očima može rezultirati teškim opeklinama rožnice i konjunktive, što može dovesti do trajnog oštećenja vida. Konačno, u težim slučajevima, apsorpcija lužina u krvotok može dovesti do sistemskih učinaka kao što su metabolička alkaloza, hipotenzija i u krajnjim slučajevima multiorgansko zatajenje, odnosno disfunkciju više organskih sustava”, pojasnio je gastroeneterolog.

Simptomi kemijskog trovanja

“Trovanje kemikalijama u probavnom sustavu čovjeka može se manifestirati na različite načine, ovisno o vrsti i količini kemikalije koja je progutana, kao i o individualnim karakteristikama osobe koja je izložena”, napominje prim.dr.sc. Hrvoje Iveković.

Uobičajeni simptomi trovanja mogu uključivati:

• mučninu
• povraćanje
• bol u trbuhu
• proljev

“Mučnina i povraćanje su česti prvi znakovi trovanja. Radi se o refleksima probavne cijevi, čiji je cilj pomoći tijelu da se riješi toksičnih tvari. Bol u trbuhu može varirati od blage do jake, ovisno o toksičnoj supstanci. Konačno, neke kemikalije uzrokuju iritaciju ili oštećenje sluznice crijeva, što dovodi do proljeva”, pojašnjava prof. Iveković.

Pored ovog, dodaje, unos kiselina ili lužina može uzrokovati oštećenja i opekline usta, grla i probavnog trakta, koja mogu varirati u simptomima, što ovisi i o količini unesene kemikalije.

Kako postupiti s osobom koja ima simptome kemijskog trovanja?

U ozbiljnijim slučajevima trovanja, mogu se javiti gubitak svijesti, praćen prestankom disanja. Prepoznavanje ovih simptoma ključno je za hitnu medicinsku intervenciju radi minimiziranja ozbiljnih posljedica otrovnog djelovanja.

• Ako je osoba bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja pazeći da i sami ne dođete u dodir s otrovom (koristite gazu pri umjetnom disanju)
• Onesviještenu osobu koja diše okrenite u bočni položaj.
• NE smije se izazivati povraćanje pri otrovanju kiselinama, lužinama, benzinom, petrolejem, otapalima za boje i sredstvima koja stvaraju pjenu.
• NE smije se izazivati povraćanje kod osobe koja nije pri punoj svijesti ili koja se opire.
• NE smije se izazivati povraćanje pri otrovanju kiselinama, lužinama, benzinom, petrolejem, otapalima za boje i sredstvima koja stvaraju pjenu.
• Otrovana osoba treba popiti 2 – 3 žlice medicinskog ugljena (aktivni ugljen, carbo medicinalis) razrijeđene u čaši vode. Med. ugljen veže na sebe puno vrsta otrova i tako spriječava njihovu resorpciju u crijevima. Trebao bi biti sastavni dio kućne ljekarne. Ne smije se davati kod trovanja kiselinama i lužinama.

Kako si pomoći do dolaska hitne pomoći?

“U slučaju sumnje na trovanje kemikalijama, hitno je potrebno medicinsko zbrinjavanje. Brzo djelovanje može biti ključno u sprječavanju ozbiljnijih posljedica. Važno je ne pokušavati liječiti trovanje kod kuće bez savjeta stručnjaka, posebno kada je riječ o izazivanju povraćanja, što može biti kontraproduktivno ili čak opasno ovisno o vrsti toksina”, upozorava naš sugovornik.

Ispiranje usta vodom, kao postupak prve pomoći, može pomoći kod slučajeva ili sumnje na unos nekorozivnih kemikalija, poput alkohola (etanol, metanol), acetona, benzena i ksilena. “Ova otapala mogu biti toksična ako se progutaju, ali obično ne uzrokuju kemijske opekline. Također, neki proizvodi poput deterdženata i čistača mogu biti toksični ako se ne koriste kako je predviđeno, ali nisu nužno korozivni”, ističe prim. Iveković.

Međutim, dodaje, postoje situacije kada ispiranje usta vodom nije preporučljivo – ako osoba proguta korozivnu kemikaliju, kao što su jake kiseline ili lužine, ispiranje usta može pogoršati opekline usta i jednjaka. “Također, ako kemikalija reagira s vodom stvarajući pjenu, ispiranje može povećati rizik od ulaska materijala u dišni sustav. Konačno, nikada ne treba pokušavati ispirati usta osobi koja je bez svijesti, zbog rizika od gušenja ili aspiracije”, upozorava.

Zašto je važno sa sobom ponijeti bočicu onoga što se popilo?

“U slučaju trovanja kemikalijama, dijagnostički i terapijski plan ovisi o količini unesene tvari, te o kojoj se supstanci radi. Zato je bitno, u slučajevima kada je to moguće, ponijeti sa sobom ambalažu kako bi se olakšala identifikacija mogućeg štetnog sredstva i shodno tomu planiralo daljnji dijagnostički postupak te liječenje”, savjetuje liječnik.

Što može uzrokovati kemijsko trovanje

Do kemijskog trovanja može doći konzumacijom hrane ili pića, a izvori mogu biti različiti. Najčešće to su:

Sredstva za čišćenje i kemikalije

Prosječno kućanstvo sadrži oko 62 otrovne kemikalije, kažu stručnjaci za zaštitu okoliša, a izloženi smo im svakodnevno – od ftalata, sintetskih mirisa pa do štetnih plinova iz sredstava za čišćenje pećnice. Neprikladno čišćenje površina za pripremu hrane ili upotreba industrijskih kemikalija može rezultirati kemijskom kontaminacijom. Istovremeno, prolijevanje ili pogrešno označavanje sredstava za čišćenje može dovesti do kontaminacije hrane i pića.

Povećana razina pesticida i herbicida u namirnicama

Pesticidi i herbicidi su aktivne kemikalije koje se široko primjenjuju u poljoprivredi kako bi se suzbile štetočine i korovi. Kada tragovi ovih kemikalija ostanu prisutni na voću i povrću nakon berbe, konzumacija ovih namirnica bez detaljnog pranja ili kuhanja može ozbiljno ugroziti zdravlje. Upravo zbog toga je važno voditi brigu o pravilnoj pripremi i obradi svježeg voća i povrća kako bi se minimalizirao potencijalni rizik od unošenja pesticida i herbicida.

Konzervansi i dodaci prehrani

Određeni dodaci hrani i konzervansi, ako se konzumiraju u povećanim količinama, mogu rezultirati trovanjem organizma. Među najčešćim primjerima spadaju umjetna sladila, bojila i sulfiti koji se često koriste za konzerviranje sušenog voća. Važno je biti svjestan potencijalnih rizika koji proizlaze iz pretjerane konzumacije ovih aditiva te pridavati pažnju ravnoteži i umjerenosti prehrane.

Teški metali u hrani

Vjeruje se da oko 90% teških metala u naše tijelo ulazi putem hrane biljnog podrijetla, dok preostali postotak dolazi od kontaminacije koja se odvija putem kože i udisanjem zraka zagađenog tim metalima. Utjecaj tih metala na naše zdravlje ovisi o različitim faktorima.

Kada teški metali premaše dopuštene vrijednosti u hrani, zraku ili vodi koju konzumiramo, mogu izazvati različite fiziološke, morfološke i genetske poteškoće te anomalije.