Sindrom nemirnih nogu: redovita tjelovježba i tople kupke mogu ublažiti neugodne simptome
Može se pojaviti i tijekom trudnoće, najčešće u zadnjem tromjesečju
Prvi put u medicinskoj literaturi sindrom nemirnih nogu opisao je anatom i liječnik Thomas Willis 1685. godine, a definirao ga je liječnik Karl-Axel Ekbom 1945. godine. Zato se sindrom nemirnih nogu još naziva i Willis-Ekbomova bolest. Riječ je o neurološkom poremećaju koji uzrokuje neugodne osjete u nogama i snažnu potrebu za pomicanjem udova. Sindrom nemirnih nogu javlja se u 7 do 11 posto stanovništva u zapadnim zemljama, i to u osoba bilo koje dobi te podjednako u muškaraca i žena.
Iako se ponekad povezuje s drugim medicinskim stanjima, uzrok sindroma nemirnih nogu u većini slučajeva nije poznat. Kada se sindrom nemirnih nogu javlja bez poznatog uzroka tada govorimo o primarnom poremećaju koji je prisutan u dvije trećine pacijenata. Kada se javlja kao posljedica neke druge bolesti ili poremećaja tada govorimo o sekundarnom sindromu nemirnih nogu.
Sindrom nemirnih nogu javlja se i u djece i trudnica
Tako sindrom nemirnih nogu može nastati uslijed nedostatka željeza, tijekom trudnoće ili uslijed neuropatije. Naime, trudnoća ili hormonalne promjene mogu pogoršati simptome sindroma nemirnih nogu. Neke žene ovaj sindrom dobiju tijekom trudnoće, obično tijekom posljednjeg tromjesečja, međutim simptomi obično nestaju nakon poroda. Točnije, 1 od 5 trudnica iskusit će simptome sindroma nemirnih nogu u zadnja tri mjeseca trudnoće.
Sindrom nemirnih nogu može se pojaviti u djece, a vjerojatnost je veća ako imaju roditelja s ovim sindromom. Prema nekim studijama, sindrom nemirnih nogu ima skoro 6 posto djece mlađih od 18 godina. Druge studije su pokazale da je između 38 i 45 posto odraslih osoba s ovim sindromom doživjelo pojavu simptoma prije nego što su navršile 20 godina.
Sindrom nemirnih nogu može ozbiljno narušiti kvalitetu sna, otežavajući usnivanje ili povratak u san nakon buđenja jer se obično javlja ili pogoršava u mirovanju. Pomicanje nogu ili hodanje obično ublažava nelagodu, ali se osjećaj često vraća nakon što se osoba umiri. S vremenom, nedostatak sna može uzrokovati probleme na poslu ili kod kuće.
Simptomi sindroma nemirnih nogu
Glavni simptom sindroma nemirnih nogu je snažan nagon za pomicanjem nogu. Pacijenti navode da se neugodna napetost koja prati sindrom nemirnih nogu javlja u kostima potkoljenice, a opisuju je kao peckanje, mravinjanje, neugodnu utrnulost, a neki navode da imaju osjećaj kao da im crvi gmižu ispod kože.
Također, dio osoba koje imaju sindrom nemirnih nogu svjedoče da im smeta toplina pa čim neugodan osjećaj nastupi imaju potrebu skloniti posteljinu, dok drugi smatraju da im nošenje čarapa i vruće kupke ublažavaju neugodne simptome.
Simptomi se obično javljaju u kasnim poslijepodnevnim ili večernjim satima i često su najintenzivniji noću, no mogu varirati od dana do dana, u ozbiljnosti i učestalosti, te od osobe do osobe. Kod umjereno teškog sindroma nemirnih nogu simptomi se mogu pojaviti samo jednom ili dva puta tjedno dok se u teškim slučajevima simptomi javljaju više od dva puta tjedno.
Simptomi sindroma nemirnih nogu mogu uključivati:
- napetost koja počinje tijekom mirovanja; osjećaj se obično javlja nakon duljeg sjedenja ili ležanja. Taj osjećaj može nastupiti dok sjedite u automobilu, zrakoplovu ili kinu.
- napetost se smiruje pokretom: istezanje, pomicanje nogu ili hodanje mogu ublažiti neugodan osjećaj
- simptomi se uglavnom javljaju uvečer i noću
- trzanje nogu navečer i tijekom spavanja
Simptomi sindroma nemirnih nogu mogu utjecati na san, a to može uzrokovati:
- poremećaje spavanja, poteškoće s usnivanjem ili zadržavanjem sna
- poriv da ustanete iz kreveta kako biste protegnuli ili pomaknuli noge
- umor
- promjene ponašanja ili raspoloženja
- poteškoće s održavanjem pažnje, pamćenjem ili koncentracijom
- depresiju ili anksioznost
Ponekad može nastupiti remisija, razdoblje u kojima se simptomi smanjuju ili nisu prisutni tjednima ili mjesecima, što se najčešće događa tijekom ranih faza poremećaja. Međutim, općenito se simptomi često pojavljuju i s vremenom postaju sve teži.
Dijagnosticiranje sindroma nemirnih nogu
Budući da ne postoji poseban test za sindrom nemirnih nogu, stanje se dijagnosticira liječničkom procjenom, tijekom koje se u obzir uzimaju prisutni simptomi.
Pet osnovnih kriterija za kliničku dijagnozu uključuju:
- snažna i često neodoljiva potreba ili nagon za pomicanjem nogu koji je često povezan s abnormalnim, neugodnim osjećajem
- potreba za pomicanjem nogu počinje ili se pogoršava tijekom odmora ili neaktivnosti
- poriv za pomicanjem nogu se barem privremeno i djelomično ili potpuno oslobađa pokretima
- potreba za pomicanjem nogu počinje ili se pojačava navečer ili noću
- gornje četiri značajke nisu posljedica bilo kojeg drugog zdravstvenog stanja
Neurološki i fizički pregled, informacije o medicinskoj i obiteljskoj povijesti osobe te popis lijekova koje trenutno uzima, mogu biti od pomoći. Liječnik će s pacijentom razgovarati o učestalosti, trajanju i intenzitetu simptoma kao i o tome pomaže li kretanje u ublažavanju simptoma, koliko je vremena potrebno da osoba zaspi, je li bilo kakva bol povezana sa simptomima; jesu li prisutni bilo kakvi dodatni poremećaji i slično.
Testovima iz krvi mogu se isključiti druga stanja koja mogu uzrokovati simptome sindroma nemirnih nogu kao što su zatajenje bubrega, niske razine željeza i drugi uzroci poremećaja spavanja, kao što je apneja u snu ili trudnoća – oko 25 posto trudnica razvije ovaj sindrom, ali simptomi često nestaju nakon poroda.
Liječenje i ublažavanje simptoma sindroma nemirnih nogu
U nekim slučajevima, uzrok simptoma može se otkriti i terapija je onda fokusirana na temeljno stanje. Iako ne postoji lijek za sindrom nemirnih nogu, neki se simptomi mogu kontrolirati liječenjem povezanog medicinskog stanja, poput periferne neuropatije, dijabetesa ili anemije uzrokovane nedostatkom željeza. Liječenje sekundarnog sindroma nemirnih nogu uključuje liječenje temeljnog uzroka. Stoga se, primjerice, kada se utvrdi da je niska razina željeza u krvi uzrok sindroma nemirnih nogu, željezo se može uzimati u obliku tableta ili pomoću infuzije.
Lijekovi za sindrom nemirnih nogu uključuju:
- agonisti dopamina: djeluju poput neurotransmitera dopamina u mozgu
- dopaminomimetici: povećavaju razinu dopamina u mozgu
- benzodiazepini: olakšavaju probleme sa spavanjem
- antikonvulzivi: mogu pomoći u ublažavanju simptoma sindroma nemirnih nogu
Lijekovi se uzimaju uglavnom uvečer, prije početka simptoma.
Promjene u načinu života mogu olakšati simptome sindroma nemirnih nogu:
- izbjegavajte ili smanjite upotrebu alkohola, nikotina i kofeina
- održavajte redoviti obrazac spavanja; odlazite na spavanje i budite se uvijek u isto vrijeme
- tjelovježba može pomoći, budući da poboljšava kvalitetu sna
- masirajte noge ili se opustite u toploj kupki
- isprobajte tople ili hladne obloge; nekim ljudima simptome ublažavaju topli, a nekima hladni oblozi
- po mogućnosti izbjegavajte lijekove koji pogoršavaju simptome poput antihistaminika i određenih antidepresiva; o prekidu terapije najprije se posavjetujte s nadležnim liječnikom
Stručni izvori korišteni za ovaj članak: