Ako se ne liječi, periferna neuropatija može izazvati infekcije, ali i rezultirati amputacijom stopala
Sve počinje s trncima u rukama ili stopalima
Periferna neuropatija je kompleksna neurološka bolest koja zahvaća periferni živčani sustav koji je zadužen za slanje informacija iz mozga u ostatak tijela, kao i za primanje povratnih informacija koje periferni živci šalju nazad središnjem živčanom sustavu.
Pojednostavljeno, periferna neuropatija je oštećenje perifernih živaca koje najčešće zahvaća živce u šakama i stopalima. S obzirom na to da postoji više od 100 vrsta periferne neuropatije, svaka ima svoj skup simptoma. Također, periferna neuropatija ima mnogo različitih uzroka, a jedan od najčešćih je šećerna bolest.
Najčešći tip periferne neuropatije je dijabetička neuropatija koju uzrokuju učestalo visoke razine glukoze u krvi, a kod koje dolazi do oštećenja perifernih živaca u nogama i stopalima. Prema nekim izvorima, oko 2,4 posto ljudi u svijetu ima neki oblik periferne neuropatije dok među osobama u dobi od 45 i više godina, taj postotak raste na između 5 i 7 posto.
Periferna neuropatija se dijeli na:
- mononeuropatiju; zahvaćen je jedan živac. Sindrom karpalnog tunela primjer je mononeuropatije
- višestruku mononeuropatiju; zahvaćena su dva ili više živaca u različitim područjima
- polineuropatiju; zahvaćeno je više živaca. Većina ljudi s perifernom neuropatijom ima polineuropatiju
Simptomi periferne neuropatije
S obzirom na to da su rano postavljanje dijagnoze i pravovremeno liječenje ključni za uspješnu kontrolu periferne neuropatije, važno je posjetiti liječnika obiteljske medicine ako osjetite rane simptome periferne neuropatije. Općenito, što se prije dijagnosticira, to su veće šanse za ograničavanje oštećenja i sprječavanje daljnjih komplikacija periferne neuropatije. S obzirom na to da svaki živac u perifernom sustavu ima specifičan zadatak, simptomi periferne neuropatije ovise o vrsti zahvaćenih živaca.
Živci se dijele na:
- osjetne živci; koji putem kože primaju informacije poput temperature, boli, vibracije ili dodira
- motorne živce; kontroliraju kretanje mišića
- autonomne živce; kontroliraju funkcije poput krvnog tlaka, znojenja, otkucaja srca, probave i rada mjehura.
Simptomi periferne neuropatije obično su stalno prisutni, ali se mogu pojaviti i nestati.
Simptomi periferne neuropatije mogu uključivati:
- postupni početak utrnulosti, peckanja ili trnjenja u stopalima ili rukama. Ti se osjećaji mogu širiti prema gore, u noge i ruke
- oštra, probadajuća, pulsirajuća bol
- ekstremna osjetljivost na dodir
- bol tijekom aktivnosti koje ne bi trebale uzrokovati bol, kao što je bol u stopalima kada su ispod deke
- nedostatak koordinacije
- sklonost padovima
- slabost mišića
- nemogućnost kretanja ako su zahvaćeni motorički živci
Ako su zahvaćeni autonomni živci, mogu se javiti sljedeći simptomi:
- netolerancija na toplinu
- pretjerano znojenje ili nemogućnost znojenja
- problemi s crijevima, mjehurom ili probavom
- padovi krvnog tlaka, što uzrokuje vrtoglavicu ili ošamućenost
Vrste periferne neuropatije
Postoji više od 100 vrsta periferne neuropatije, svaka sa svojim skupom simptoma i prognozom.
Periferne neuropatije često se dijele u sljedeće kategorije:
- motorne neuropatije: oštećenje živaca koji kontroliraju mišiće i pokrete u tijelu, poput pomicanja šaka i ruku ili govora.
- senzorne neuropatije: oštećenje osjetnih živaca koji kontroliraju osjete poput bola, temperature ili laganog dodira. Senzorna neuropatija utječe na ove skupine živaca
- autonomne neuropatije: autonomni živci kontroliraju funkcije kao što su disanje i otkucaji srca. Oštećenje ovih živaca može biti ozbiljno
- kombinirane neuropatije: stanje kod kojih su prisutne 2 ili 3 vrste neuropatija, kao što je senzorno-motorna neuropatija.
Uzroci periferne neuropatije
Periferna neuropatija je oštećenje živaca uzrokovano s nekoliko različitih stanja.
Zdravstvena stanja koja mogu uzrokovati perifernu neuropatiju su:
- autoimune bolesti; to uključuje Sjogrenov sindrom, lupus, reumatoidni artritis, Guillain-Barreov sindrom, kroničnu upalnu demijelinizirajuću polineuropatiju i vaskulitis
- dijabetes: ovo je najčešći uzrok. Među osobama s dijabetesom, više od polovice će razviti neku vrstu neuropatije
- infekcije: to uključuje određene virusne ili bakterijske infekcije, uključujući lajmsku bolest, herpes zoster, hepatitis B i C, lepru, difteriju i HIV.
- nasljedni poremećaji: Poremećaji kao što je Charcot-Marie-Toothova bolest nasljedne su vrste neuropatije koje se javljaju u obiteljima
- tumori: mogu rasti na živcima ili ih pritiskati
- poremećaji koštane srži: ponekad to mogu biti rijedak oblik mijeloma koji zahvaća kosti, limfom i rijetka bolest koja se naziva amiloidoza
- druge bolesti: to uključuje metabolička stanja kao što su bolesti bubrega ili jetre te usporen rad štitnjače, poznat i kao hipotireoza
U nekim slučajevima ne može se utvrditi uzrok, pa se to stanje naziva idiopatska periferna neuropatija.
Ostali uzroci neuropatija uključuju:
- prekomjeran unos alkohola: nezdravi izbori u prehrani ljudi s poremećajem upotrebe alkohola te loša apsorpcija vitamina mogu dovesti do niskih količina esencijalnih vitamina u tijelu
- izloženost toksinima i kemikalijama: otrovne tvari kao što su industrijske kemikalije i teški metali poput olova i žive
- lijekovi: određeni lijekovi, osobito kemoterapija koja se koristi za liječenje raka, mogu uzrokovati perifernu neuropatiju
- ozljede: ozljede, poput prometnih nesreća, padova ili sportskih ozljeda, mogu presjeći ili oštetiti periferne živce. Pritisak na živce može biti rezultat nošenja gipsa ili korištenja štaka ili ponavljajućih pokreta poput tipkanja
- niska razina vitamina: vitamini B skupine, uključujući B1, B6 i B12, kao i bakar te vitamin E ključni su za zdravlje živaca
Faktori rizika periferne neuropatije
Čimbenici rizika za perifernu neuropatiju uključuju:
- dijabetes, osobito ako razina šećera nije dobro kontrolirana
- prekomjeran unos alkohola
- niska razina vitamina u tijelu, posebno vitamina B12
- infekcije, poput lajmske bolesti, herpesa, hepatitisa B i C i HIV-a
- autoimune bolesti, poput reumatoidnog artritisa i lupusa, kod kojih imunološki sustav napada vlastita tkiva
- poremećaji bubrega, jetre ili štitnjače
- izloženost toksinima
- ponavljajući pokreti, poput onih koji se izvode za određene poslove
- obiteljska povijest neuropatije
Komplikacije periferne neuropatije
“Neki se slučajevi periferne neuropatije s vremenom mogu poboljšati ako se liječi temeljni uzrok, dok kod nekih ljudi oštećenje može biti trajno ili se s vremenom može postupno pogoršavati. Ako se temeljni uzrok periferne neuropatije ne liječi, osoba može biti izložena riziku od razvoja potencijalno ozbiljnih komplikacija, kao što je ulkus (čir) na stopalu koji se inficira, što pak može dovesti do gangrene ako se ne liječi, a u teškim slučajevima i do amputacije stopala”, navodi se na stranicama National Health Servicea.
Komplikacije periferne neuropatije mogu uključivati:
- opekline, ozljede kože i rane na stopalima koji su češći u osoba koje zbog oštećenja perifernih živaca ne osjećaju promjene temperature ili bol u dijelovima tijela koji su utrnuli
- infekcije; stopala i ostali dijelovi tijela u kojima nemate osjeta možete nesvjesno ozlijediti. Redovito provjeravajte ta područja, primjerice – nosite udobne i liječite manje ozljede prije nego što se inficiraju, osobito ako imate dijabetes
- sklonost padovima; slabost i gubitak osjeta mogu biti povezani s nedostatkom ravnoteže i češćim padovima koje možete spriječiti postavljanjem rukohvata u kupaonici ili pak korištenjem pomagala za hodanje
Dijagnosticiranje i liječenje periferne neuropatije
Dijagnoza neuropatije zahtijeva temeljito medicinsko ispitivanje, uključujući pregled simptoma, anamnezu pacijenta i laboratorijske testove. Liječnici često koriste elektromiografiju (EMG) i živčane biopsije za potvrdu dijagnoze.
Najčešće vrste testova koji se koriste u dijagnosticiranju periferne neuropatiju su:
- pretrage iz krvi; mogu otkriti mnoge probleme, od problema s imunološkim sustavom do prisutnosti toksina i otrova, osobito metala poput žive ili olova
- elektromioneurografija (EMNG)
- ultrazvuk živaca
- biopsija živaca ili kože
- kompjuterizirana tomografija
- magnetna rezonanca
Liječenje ovisi o uzroku polineuropatije i usmjereno je na liječenje temeljne bolesti. Primjerice, osobe koje imaju dijabetes trebale bi održavati povoljne razine šećera u krvi, ali i prestati pušiti te smanjiti unos alkohola. Ove tri mjere će povoljno utjecati na sam dijabetes, ali i na neuropatiju.
“U nekim slučajevima mogu pomoći lijekovi protiv bolova koji se izdaju bez recepta, dok su u drugim slučajevima potrebni lijekovi koji se dobivaju uz recept. U tom slučaju u liječenju periferne neuropatije koriste se lijekovi za liječenje nepravilnog srčanog ritma; ali i neke vrste antidepresiva”, navode stručnjaci Sveučilišne bolnice Johns Hopkins.
Prevencija periferne neuropatije
“Stil života može igrati veliku ulogu u sprječavanju periferne neuropatije. Rizik od mnogih od ovih stanja može se smanjiti izbjegavanjem alkohola, zdravom prehranom, održavanjem zdrave tjelesne mase, izbjegavanjem toksina i redovitom tjelovježbom. Ako imate bolest bubrega, dijabetes ili drugo kronično zdravstveno stanje, važno je surađivati sa svojim liječnikom kako biste kontrolirali svoje stanje, što može spriječiti ili odgoditi pojavu periferne neuropatije”, napominju iz Sveučilišne bolnice Johns Hopkins.
Najbolji način za prevenciju periferne neuropatije je upravljanje medicinskim stanjima koja su u podlozi. Uz navedeno, preporučuje se voditi zdrav stil života.
Ove navike podržavaju zdravlje perifernih živaca:
- prehrana bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i nemasnim proteinima; potrebno je paziti i na razine vitamina B12 kojim obiluju meso, riba, jaja, nemasni mliječni proizvodi i obogaćene žitarice. Vegetarijanci ili vegani ponekad vitamina B12 trebaju nadomjestiti dodacima prehrani
- redovita tjelesna aktivnost; vježbajte redovito, barem tri puta tjedno, najmanje 30 minuta do jednog sata
- izbjegavanje rizičnih čimbenika koji mogu uzrokovati oštećenje živaca kao što su izvođenje ponavljajućih pokreta, pušenje i prekomjeran unos alkohola
Stručni izvori korišten za ovaj članak: