"Od HIV-a se 80-ih umiralo. Sada imamo lijekove koji sprečavaju širenje zaraze tijekom spolnog odnosa bez zaštite"

Sindrom stečene imunodeficijencije, poznatiji pod skraćenicom AIDS, prvi je put prepoznat kao nova bolest 1981. godine, kada je sve veći broj mladih homoseksualaca podlegao neobičnim infekcijama i rijetkim zloćudnim bolestima. Tri godine kasnije otkriven je njegov uzročnik – HIV; odnosno virus humane imunodeficijencije koji je naziv dobio od skraćenice engleskog naziva Human Immunodeficiency Virus.

“Prve slučajeve HIV-a u Hrvatskoj imali smo krajem 1985. godine, kao i prvog pacijenta. Riječ je bila o povratniku iz jedne zapadnoeuropske države koji je bio u uznapredovaloj fazi bolesti i koji je već započeo liječenje u inozemstvu”, priča prof. dr. Josip Begovac iz Klinike za infektivne bolesti “dr. Fran Mihaljević”.

U početku su pacijenti uz HIV imali niz bolesti

S uglednim infektologom, koji već 30 godina vodi Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om, uoči Svjetskog dana borbe protiv HIV-a osvrnuli smo se na prve slučajeve s kojima se susreo, kao i na metode liječenja koje su bile dostupne 80-ih, te onima koje su dostupne danas.

“U počecima se radilo o novoj bolesti koja se mogla očitovati različitim kliničkim manifestacijama, različitim simptomima, kao i bolestima različitih organa. No, sve osobe su imale zajedničko to što su imale značajno smanjenu imunost, koja je onda dovela do pojave neuobičajenih bolesti i tumora. Osobe koje su tada bile ozbiljno bolesne, nama kliničarima su bile izazov, da postavimo točno dijagnozu, da se upoznamo s novom bolešću i da pokušamo liječiti bolest koju osoba ima”, prisjeća se.

Kaskade oportunističkih bolesti

No, kako profesor kaže, struka tada nije bila posve bespomoćna. Kliničari su imali lijekove s kojima su se mogle liječiti takozvane oportunističke bolesti. “Nažalost, ljudi su upadali u kaskadu tih oportunističkih bolesti. Dogodilo bi se da biste jednu bolest izliječili, ali onda je osoba dobila drugu, pa treću. Tako je jedna osoba mogla imati različite bolesti, ili u isto vrijeme ili uzastopno”, govori.

Stručnjak iza kojeg je iznimna karijera, kaže da, iako imamo jedan malo broj ljudi koji su takozvani elitni kontrolori, koji se mogu dugo i uspješno nositi s virusom, neliječena bolest u pravilu u sto postotnom broju slučajeva dovodi do smrtnog ishoda.

U akutnoj fazi HIV liči na virozu

“Ako govorimo o prirodnom tijeku bolesti, dakle kada se ne uplićemo s terapijom koja je danas iznimno uspješna, prva bolest se obično pojavljuje 2 do 3 tjedna od trenutka od zaraze”, govori prof. Begovac.

U akutnoj fazi javljaju se simptomi kao što su:

• vrućica
• povećani limfni čvorovi
• grlobolja
• dijareja
• bol u mišićima i zglobovima
• ponekad i nekarakterističan osip, osip koji se može vidjeti kod niza drugih virusnih bolesti

“Ta prva bolest koja se pojavljuje je u biti kao neka viroza. Mi kažemo da se radi o sindromu infektivne mononukleoze, zato što u toj fazi bolest sliči mononukleozi, zato što se manifestira povećanim limfnim čvorovima i grloboljom”, pojašnjava liječnik dodajući da kod nekih ljudi ta prva bolest može i posve izostati.

U drugoj fazi bolest tinja

“Ljudski organizam reagira na virus i u fazi takozvane akutne HIV bolesti imamo relativno puno virusa u krvi, koji uglavnom naseljava limfne čvorove po cijelom tijelu. No, ljudski organizam reagira na nazočnost virusa i potiskuje viremiju, nakon čega slijedi razdoblje koje se stručno naziva razdobljem kliničke latencije. To znači da osoba nije bolesna i nema simptoma, ali osoba nosi virus”, pojašnjava prof. Begovac.

U toj fazi bolesti, nastavlja naš sugovornik, možda se mogu naći samo povećani limfni čvorovi i ništa drugo. “No, mi od 1995. godine znamo da virus ne miruje, da se on stalno, intenzivno umnožava i svaki dan se stvara deset milijardi novih virusnih čestica, a isto toliko i odumre. Dakle, u tijeku je stalna borbu između virusa i ljudskog organizma koju, nažalost, ljudski organizam gubi ako se bolest ne prepozna i ne liječi”, napominje.

Aktiviraju se oportunističke bolesti

Uzmemo li opet za primjer bolest koja se ne liječi, znamo da se tijekom vremena količina virusa u krvi povećava, pri čemu imunost postupno slabi i ljudi postaju osjetljivi i prijemčivi na različite, takozvane oportunističke bolesti.

“To su uglavnom uzročnici s kojima se osoba susrela u životu i koji su u nekom pritajenom obliku u tijelu, a koji se onda aktiviraju pa onda imamo pojavu različitih bolesti. Osamdesetih smo u Hrvatskoj relativno često imali tuberkulozu kao prvu manifestaciju oportunističkih bolesti, ali najčešće se javljala upala pluća uzrokovana gljivom Pneumocystis jirovecii. Danas je ta upala pluća, koja izgleda kao atipična upala pluća, najčešća oportunistička bolest koja se javlja kod oslabljene imunosti kod osoba s HIV-om”, otkriva naš sugovornik.

Oportunističke bolesti koji se mogu javiti su:

• atipična upala plića
• upale mozga i moždanih ovojnica
• tumori, osobito Kapošijev sarkom koji je češći na početku
• Ne-Hodgkinov limfom; koji je druga maligna bolest koja se relativno često pojavljuje

“Katkad imamo i bolesti koje su odraz upale probavnog sustava, pa ljudi imaju neuobičajene uzročnike dijarejalnih bolesti. Sam virus napada i središnji živčani sustav tako da se mogu razviti i takozvani neurokognitivni poremećaji u smislu pamćenja i koncentracije”, dodaje prof. Josip Begovac napominjući da su danas dostupne uspješne metode liječenja i da se sve spomenute bolesti mogu spriječiti. “Uvjet je otkriti da osoba ima HIV i da počne redovito uzimati terapiju. Danas puno rjeđe viđamo ove infekcije nego prije, zato što osobe koje uzimaju terapiju ne obolijevaju od spomenutih bolesti”, ističe infektolog.

Liječenje HIV-a prije i sada

S obzirom na to da se u ovih 40-ak godina otkako je identificiran HIV, dogodio ogroman napredak u medicini, HIV je od neizlječive infekcije, koja je dovodila do stopostotnog smrtnog ishoda, postala kronična infekcija koja se iznimno uspješno liječi.

“Antiretrovirusni lijekovi su se počeli primjenjivati 1996. godine. U početku su ti lijekovi imali dosta značajnih nuspojava. Također, u to vrijeme osobe su trebale uzimati po 6 i više tableta na dan, a danas više od 80 posto osoba s HIV-om uzima jednu tabletu, jednom u 24 sata”, ističe liječnik dodajući da ne samo da je liječenje postalo jednostavnije, nego ono ima i značajno manje nuspojava nego prije.

Stigma je još prisutna

“U počecima se malo znalo o bolesti i bilo jedosta nepoznanica. Tada se, ako promatramo s današnjeg aspekta, pretjerivalo s mjerama zaštite. Ljudi su se bojali i provodio se svojevrstan karantenski odnos prema osobama s HIV-om, što je, danas znamo, bilo nepotrebno i stigmatizirajuće. No, iako je u ova četiri desetljeća medicina puno napredovala, stigmatizacija osoba s HIV-om je još prisutna u društvu”, smatra prof. Begovac.

Otkriva nam da je jedna nedavna anketa, koja je provedena u Europi, pokazala da još imamo značajan postotak stigmatizacije, koji je katkad prisutan i u zdravstvenom sustavu, kao i izvan njega. “Ta se stigmatizacija ponajviše manifestira nepoštivanjem privatnosti te upozoravanjem drugih ljudi da netko ima HIV, što je posve nepotrebno. Ne moraju svi znati za to, a to se katkad radi bez znanja osobe s HIV-om. No, gledamo li širu sliku, danas je ipak situacija puno bolja nego prije.”

Struktura oboljelih

Virus se prenosi spolnim putem, a ako gledamo cijeli svijet, onda dominira heteroseksualni put prijenosa, ali prvenstveno zbog velikog broja zaraženih i oboljelih u subsaharskoj Africi, pojašnjava naš sugovornik.

“Ako gledamo podatke iz Hrvatske, kod nas je to još infekcija koja je vezana uz muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima. Tako da nismo imali opću epidemiju i Hrvatska je uspjela zadržati nisku stopu zaraženosti ljudi s HIV-om, ostali smo zemlja s niskom prevalencijom”, napominje stručnjak dodajući da su za takve rezultate zaslužne preventivne aktivnosti koje se provode.

“Od 2015. godine, kada smo imali najveći broj novodijagnosticiranih, koji se tada kretao oko 120, danas imamo oko 70 novih slučajeva”, otkriva dodajući:

“Posljednjih godina u Hrvatsku dolaze osobe koje od prije znaju da imaju HIV, pa se počinju kod nas liječiti. Ako njih pribrojimo u nove slučajeve, onda će ta brojka biti malo veća. No, imamo i fenomen migracije iz Hrvatske, tako da je zadnjih godina, po mojoj procjeni, više od stotinjak osoba s HIV-om odselilo u Irsku, Englesku ili neke druge zapadno europske zemlje.”

Liječenje HIV-a

Koliko je važno otkrivanje infekcije HIV-om, kao i liječenje, pokazuje činjenica da “dandanas imamo ljude koji žive s HIV-om, a dijagnosticirani su 1985. godine”, s ponosom napominje profesor Begovac.

“Virus se ne može iskorijeniti, ali kod većine ljudi koji žive s HIV-om, liječenjem se postiže takozvana nemjerljiva količina virusa u krvi i taj učinak terapije je dugoročan. To znači da će osoba, ako uzima terapiju, trajno imati takozvanu nemjerljivu količinu virusa u krvi”, pojašnjava stručnjak ističući da se to se događa kod svake osobe koja redovito uzima terapiju.

Osim redovite terapije, osobe s HIV-om trebaju provoditi i godišnje kontrole, u većini slučajeva dva puta godišnje, ali i sistematske preglede, te aktivno brinuti o svome zdravlju zato što se HIV povezuje s nizom kroničkih bolesti, primjerice kardiovaskualrnih bolesti (infarkta miokarda ili moždanog udara).

“Također, danas je izazov provoditi primarnu zdravstvenu zaštitu, jer bi osobe s HIV-om trebale redovito obavljati sistematske preglede i liječiti povišeni krvni tlak, glukozu u krvi ili pak hiperlipidemiju, te raditi skrininge na maligne bolesti”, napominje infektolog podsjećajući da pacijenti moraju preuzeti aktivnu brigu o svome zdravlju.

“Više nemamo situaciju da se kod osoba s HIV-om pojavljuju neke neobične bolesti, nego se pojavljuju uobičajena kronična oboljenja koja se pojavljuju i kod osoba koja nemaju HIV”, kaže poručujući da bi osobe s HIV-om trebale održavati zdravu tjelesnu težinu, prestati pušiti, ali i uzimati lijekove za kronične bolesti ako su one prisutne.

Prijenos HIV-a

“Važno je naglasiti da osobe koje redovito koriste terapiju i imaju nemjerljivu razinu virusa u krvi, ne prenose HIV kod spolnog odnosa bez zaštite. To konkretno znači da, kada bismo u Hrvatskoj otkrili svaku osobu koja ima HIV i liječili je, te kad bi ona imala nemjerljivu razinu virusa u krvi, mi bismo praktično prekinuli širenje virusa”, ističe prof. Begovac.

Sprečavanje širenja je omogućeno i pristupom koji se naziva PreP, predekspozicijska profilaksa. “Naime, osobe koje imaju visokorizična ponašanju uzimaju antiretrovirusnu terapiju za vrijeme tog visokorizičnog ponašanja i onda se ne mogu zaraziti HIV-om”, pojašnjava naš sugovornik dodajući da uz navedeno treba govoriti i o drugim mjerama zaštite kao što su uzajamna vjernost, apstinencija, korištenje kondoma, odgovarajuća testiranja i slično.

“Danas imamo alate s kojima uspijevamo suzbiti širenje HIV-a. Prema najnovijim podacima u Zagrebu, u populaciji muškaraca koji imaju seks s muškarcima, čini se da ćemo ove godine imati 70-posto manje novih HIV infekcija u odnosu na 2016. godinu, što znači da naše intervencije trebaju biti ciljane, ako želimo biti uspješni”, ističe infektolog.

U tim ciljanim intervencijama, dodaje, iznimno je važna i suradnja s nevladinim udrugama, i “mi imamo nekoliko udruga koje izvrsno rade i imaju organizirana testiranja.” No, testiranje je još uvijek nedovoljno.

“Ne treba provoditi masovna testiranja niskorizičnih populacija, jer se tako samo širi anksioznost, a nema rezultata. Potrebni su programi ciljanih testiranja, jer oni dokazano mogu imati značajne rezultate. Danas znamo da je, primejrice, dobro imati takozvana integrirana testiranja kod kojih se nudi besplatno i anonimno testiranje na sifilis, gonoreju, hepatitis pa i na HIV. Tada imamo puno bolje rezultate u pronalaženju osoba koje bi možda bile zaražene HIV-om, osobito ako je sve bez čekanja, naručivanja i uputnica. Ali i ako se testiranje provodi u zajednici”, otkriva naš sugovornik.

HIV se ne prenosi:

• kašljanjem
• kihanjem
• rukovanjem
• preko hrane ili posuđa
• komarcima

HIV se prenosi:

• nezaštićenim spolnim odnosom (vaginalno, oralno, analno)
• putem krvi (korisnici droga putem igli)
• s majke na dijete; tijekom trudnoće, poroda i dojenj

Lijekovi sprečavaju prijenos HIV-a s majke na dijete

“Slučajevi prijenosa HIV-a s majki na dijete su rijetki u Hrvatskoj. Imamo jedan slučaj u pet, šest godina, i to kod žena koje nisu znale da nose virus. No, antiretrovirusno liječenje je dovelo do toga da trudnice, buduće majke, koje uzimaju terapiju i imaju nemjerljivu razinu virusa u krvi, ne prenose virus na djecu. Također, imamo primjera žena s HIV-om koje su rodile dvoje, troje djece i sva su ta djeca ostala negativna, a ni partner se nije zarazio”, otkriva liječnik poručujući da to potvrđuje da je nemjerljivost jednaka nezaraznosti.

“Sretan sam što sam sve to doživio i da sam dio ovako uspješne ere u kojoj je jedna bolest, od koje se umiralo, postala bolest koja se može vrlo jednostavno liječiti. Također, sada živim u eri onoga što zovemo završetak HIV/AIDS epidemije, jer vidimo da se u mnogim državama smanjuje broj zaraženih osoba. Vidimo da se osobe uspješno liječe, a infekcija se manje širi i uspješno suzbija!”, kazao je prof. Begovac.

“I dalje bismo trebali provoditi ciljane programe prevencije u zajednici i trebamo proširiti predekspozicijsku profilaksu, odnosno takozvanu PrEP terapiju koja se provodi uglavnom u Zagrebu, a započela se provoditi i u Splitu. Naime, ta se profilaksa provodi ciljano, među muškarcima koji imaju seks s muškarcima. Funkcionira tako da oni, ako prije svakog spolnog odnosa uzmu tabletu, ne mogu dobiti HIV ako imaju spolne odnose bez zaštite. Ta terapija, iako te usporedbe u medicini nisu zahvalne, najviše sliči na kontracepciju. Uzimate kontracepciju da ne biste ostali trudni, a u ovom slučaju uzimate lijek da ne biste dobili HIV”, pojasnio je stručnjak i dodao da je PrEP terapija dodatna korist za zajednicu jer se tako dodatno sprečava širenje virusa.

Gdje se može testirati na HIV?

Važna je uloga centara za testiranje zato što dokazano pridonose ranoj detekciji HIV infekcije, što je preduvjet uspješnog liječenja i prevencije daljnjeg širenja virusa u zajednici. U centrima za HIV savjetovanje i testiranje možete se anonimno i besplatno testirati na HIV i dobiti savjet stručnjaka. U Klinici za infektivne bolesti “dr. Fran Mihaljević” postoji i ambulanta za PrEP terapiju. Takva ambulanta radi i u Splitu, a planu su i centri u Rijeci i Osijeku.

DUBROVNIK
Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije
Odjel za epidemiologiju
Dr. Ante Šercera 4a
T: 020/341 000 i 020/341 001
Radno vrijeme: pon/sri 16.00– 18.00 h (tel. 020/341 085)
Moguće je testirati se na: HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis

KARLOVAC
Zavod za javno zdravstvo Karlovačke županije
Služba za epidemiologiju
dr. Včadka Mačeka 48
Radno vrijeme: petkom 12.00– 14.00 h
Posjet je potrebno najaviti telefonom na broj 047/411- 265 radnim danom od 7.30 do 14.30
ili putem e-maila kristina.sekulic@zjzka.hr i dogovoriti termin s liječnicom.

OSIJEK
Zavod za javno zdravstvo Osiječko-baranjske županije
Franje Krežme 1
T: 031/225-711
Radno vrijeme: uto/čet 15.00– 18.00 h

PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije
Nazorova 23
T: 052/529-017 i 052/529-046
Radno vrijeme: pon/sri 15.00–17.00 h i prva sub u mjesecu 7.00– 11.00 h

RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije
Krešimirova 52a
T:051/358-798
Radno vrijeme: Pon/Sri 13.00– 15.00 h

Udruga Hepatos Rijeka, u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo PGZ
Blaža Polića 2/III
T: 051/311-190; 091/4008-111
Radno vrijeme: čet 13.00-15.00 h

SLAVONSKI BROD
Zavod za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije
V. Nazora 2A
T: 035/447-228
Radno vrijeme: pon/sri/pet 07.00– 15.00 h

SPLIT
Zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije
Vukovarska 46
T: 021/401-114; 021/ 401-154
Radno vrijeme: pon-pet 8.00– 15.00 h

Udruga HELP, u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo SDŽ
Šetalište Bačvice 10
T: 021/ 346-664
Radno vrijeme: pon i čet 14.00– 18.00 h

Hrvatsko društvo za bolesti jetre Hepatos – InfoHep Centar, u suradnji s Zavodom za javno zdravstvo SDŽ
Ulica Fra Bone Razmilovića 11
T: 0800 400 405
Radno vrijeme: 9.00 – 14.00 h, ponedjeljkom 18-20 h (Mobilni InfoHep Centar izlazi na teren po dogovoru)
Moguće je testirati se na HIV i hepatitis C

ZADAR
Zavod za javno zdravstvo Zadarske županije
Ljudevita Posavskog 7a
T: 023/300-841
Radno vrijeme: pon-pet 9.00– 11.00 h
Ulica Don Ive Prodana 12 (prostor Crvenog križa)
T: 023/318-152
Radno vrijeme: pon/sri 16.00– 18.00 h

ZAGREB
Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Rockefellerova 12
T: 01/48 63 345
Radno vrijeme: uto 11.00– 15.00 i čet 15.00– 18.00 h
Moguće je testirati se na: HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis

Kako doći do HZJZ savjetovalište u Zagrebu?
Savjetovalište se nalazi oko 1,5 km od centra grada, prema Sljemenu, blizu Gupčeve Zvijezde. Ako koristite javni prijevoz: od Trga Bana Jelačića tramvajem br. 14 (4 stanice), ili od Autobusnog kolodvora tramvajem br. 8 (8 stanica) u smjeru Mihaljevca, silazite na stanici „Gupčeva zvijezda“. Uputite se Mirogojskom cestom i skrenite u prvu ulicu desno – Rockfellerovu. Zgrada u kojoj je savjetovalište nalazi se u Rockefellerovoj ulici, 3 objekt s desne strane, nasuprot livade. Autom slijedite iste upute.

Udruga Iskorak, u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo
Šenoina 26
T: 091/2444-666
Radno vrijeme: pon/sri/pet 16.30 – 18.30 h
Moguće je testirati se na: HIV i sifilis (brzi testovi)

Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Referentni centar za AIDS
Mirogojska 8, Paviljon br. 6
T: 01/4678-243, 01/28 26 147
Radno vrijeme: pon do pet 15.30 – 18.30 h

Check Point Zagreb (Udruga HUHIV), u suradnji s Klinikom za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”
Ulica kneza Domagoja 10
T: 0800 448 767
Radno vrijeme; pon/sri/pet 16.00 – 19.30 h
Moguće je testirati se na: HIV i hepatitis C (brzi testovi)