Analiza Drage Hedla: Projekt Slavonija kojim se premijer toliko hvali krenuo je od uhićenog kompanjona Gabrijele Žalac

Taj ugovor, temeljem kojeg će Ministarstvo regionalnog razvoja Šimunčevoj tvrtki platiti više od 30.700 eura (231.500 nekadašnjih kuna) do kraja razgolićuje priču u Projektu Slavonija, Baranja i Srijem, o kojem premijer Andrej Plenković s ponosom priča već godinama. Zvuči nevjerojatno, ali Šimunčeva tvrtka za taj je ogroman novac ministarstvu Gabrijele Žalac isporučila, doslovno, pet praznih tablica u koje su potom stručne službe ministarstva popisale već postojeće projekte za prijavu na ograničene javne pozive za dodjelu bespovratnih sredstava na području pet slavonskih županija.

Projekte određivao Mladen Šimunac

A onda su, na temelju tako ispunjenih tablica, 20. srpnja 2018. ministrica Žalac i tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, Tomislav Tolušić, s petoricom slavonskih župana svečano potpisali Razvojni sporazum za područje Slavonije, Baranje i Srijema. Uz taj sporazum od 19 članaka priloženo je i onih pet skupo plaćenih tablica, od kojih posljednja navodi 29 projekata u ukupnoj vrijednosti od 92.866.149 eura (699.700.000 kuna).

Ti, kako su tada nazvani ”strateški projekti”, popunjavani su u Ministarstvu regionalnog razvoja i glavnu riječ o tome što će u tablicu ući vodio je Šimunac, koji će 10. studenoga 2021. zajedno s ministricom Žalac, šefom Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU), Tomislavom Petricem i vlasnikom tvrtke Ampelos Markom Jukićem biti uhićen u poznatoj aferi softver.

A od 2,5 milijardi eura obećanog novca, u tablici je završilo oko 90 milijuna eura, od čega dio nije bio ni ugovoren. Kad su u tablicu unošeni projekti, traženo je da ondje isključivo budu oni iznad 50 milijuna eura, jer po pravilima EU samo to mogu biti strateški projekti. Županije su kukale kako im trebaju sredstva za izradu velikih projekta, pa je onda, na jedvite jade, za izradu projektne dokumentacije odobreno 50 milijuna kuna i to za svih pet slavonskih županija zajedno.

To je bio embrij Projekta Slavonija

Tada je, zapravo, nastao Projekt Slavonija, Baranja i Srijem mada je Vlada na sjednici 8. ožujka 2017., dakle 15 mjeseci ranije, osnovala Savjet za Slavoniju, Baranju i Srijem i nakon mjesec dana, 11. travnja 2017., u Osijeku održala prvu sjednicu tog tijela. A onda je, kao što smo vidjeli na početku, 19. rujna 2017. tvrtka Micro projekt u vlasništvu Mladena Šimunca dobila ”opis posla”, svojevrsni ”projektni zadatak” na četiri stranice, izrađen u stručnim službama ministarstva Gabrijele Žalac. Pa su za masne pare napravili pet spomenutih tablica, embrij Projekta Slavonija.

Vratimo se tim basnoslovno skupim tablicama koje je tvrtka Micro projekt isporučila ministarstvu Gabrijele Žalac, a koje su nam, posljednjeg dana roka za dostavu podataka temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, zajedno s onim famoznim ugovorom na 231.500 nekadašnjih kuna, dostavili iz Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, na čijem je čelu odnedavno Šime Erlić.

Ona peta, kao što smo rekli, sadržavala je ”strateške projekte” za koje se u tom trenutku moglo osigurati financiranje. Požeško-slavonska županija tako je dobila četiri projekta: Centar kompetentnosti u poljoprivredi i prehrani, Požeška kuća i Muzej Požega, Svijet graševine (u što su bili uključeni Spahijski podrum, neki dan otvoreni Muzej bećarca i Terme Lipik).

Nedavno otvoren Muzej bećarca

Pet ”strateških projekata” dobila je Virovitičko-podravska županija: Centar za kulturu zdravlja u Suhopolju, Centar za istraživanje i razvoj u mljekarstvu u Virovitici (vrijedan 5,5 milijuna eura, završen početkom prošle godine ali još ne radi), Kuća čaja, oaza mira u Špišić Bukovici, Multifunkcionalna građevina za poljoprivredne i gospodarske manifestacije u Virovitici, te uređenje jezera Hercegovac i Ružice grada u Orahovici.

Brodsko-posavska županija u toj je tablici bila zastupljena s pet “strateških projekata”: nastavak izgradnje komunalne infrastrukture u poslovnoj zoni Vašarište u Vrpolju, općini koja je imala i projekt Kulturno-turističkog centra Eko-etno kuće, zatim u Dragaliću radna zona (odvodnja, javna rasvjeta i cesta u zoni), potom dva projekta u Novoj Gradiški – razvoj visokokvalitetnih usluga poslovne podrške za mala i srednja poduzeća te centar kompetencije za napredno inženjerstvo – a Općina Davor imala je projekt poslovno-gospodarske zone.

Vukovarsko srijemska županija imala je čak sedam ”strateških projekata”: Agrotehnološki centar za skladištenje i doradu povrtlarskih i voćarskih kultura, izgradnja prometnice i nogostupa do poslovne zone u Zagrađu, te izgradnja infrastrukturnog sustava u istoj poslovnoj zoni (sve u Općini Cerna), Drvno industrijski centar (Gradište), Zimovnik na Dunavu u Opatovcu (Općina Lovas), hladionička hala (Vinkovci) i rekonstrukcija zidina zgrade Žitnica i franjevačkog samostana (Ilok).

Nije izgledalo baš impresivno

Najveća, Osječko-baranjska županija, u tablici se spominje sa sedam projekata: Znanstveno istraživački centar za vinovu lozu i vino u Mandićevcu (Općina Drenje), tri projekta u Našicama – rekonstrukcija velikog i malog dvorca Pejačević, te izgradnja komunalne infrastrukture u industrijskoj zoni – a po jedan ”strateški projekt” u tablici se spominje onaj u Donjem Miholjcu (završetak komunalne infrastrukture u industrijskoj zoni Janjevo), potom u Jagodnjaku u Baranji (izgradnja i opremanje kulen inkubatora) i Podgoraču (izgradnja prilazne ceste ka poduzetničkoj zoni).

Nije izgledalo baš impresivno, a doda li se tome podatak da je, kada se zbroji iznos svih tih ”strateških projekta”, iz državnog proračuna u Slavoniju, Baranju i Srijem trebalo stići samo 105 milijuna kuna, a sve ostalo, 594,7 milijuna kuna iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija, dakle EU novca, vidljivo je kao se država uopće nije napregla da bi pomogla zapuštenom i demografski opustošenom istoku Hrvatske.

Što se sve upisivalo u tablice

Kako su se održavale sjednice Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem (nakon Osijeka, u Požegi, Slavonskom Brodu, Virovitici, Vinkovcima, Belom Manastiru, Pakracu, Novoj Gradiški, Orahovici, Vukovaru, Našicama, Pleternici, Okučanima i posljednja u Pitomači), tako su se popisivali projekti iz svih natječaja u državi i što god se odnosilo na područje Slavonije, a da je prošlo na bilo kojem natječaju, upisivano je u tablicu, kako bi iznos što prije dosegnuo onih obećavanih 10,7 milijardi kuna. Uglavnom EU novca, otprilike u sličnom omjeru kao i kod onih prvih 29 ”strateških projekata”.

Telegram je na jednom primjeru, još u srpnju 2019., pokazao kako je to izgledalo: u projekt Slavonija utrpana je i obnova hotela Arbiana Heritage s četiri zvjezdice na otoku Rabu, samo zato što je novac za obnovu (oko sedam milijuna nekadašnjih kuna) dobila tvrtka Arbiana iz Pleternice, u vlasništvu požeškog tajkuna Josipa Galića, bliskog HDZ-u.

Tek u listopadu 2020., kada je, valjda i u vrhu Vlade shvaćeno da je priča više nego šuplja, popisani su stvarni strateški projekt važni za Slavoniju, pa se pet ministarstva (s potpisima Olega Butkovića, Radovana Fuchsa, Nine Obuljen Koržinek, Tomislava Ćorića i Marije Vučković) obvezalo da će podržati projekte koje su slavonske županije tražile.

Tako se došlo do onih famoznih 10,7 milijardi kuna, do tzv. Razvojnog sporazuma 2., pa su u stvarne strateške projekte ušle i ozbiljne investicije poput rekonstrukcije i proširenja Zračne luke Osijek (395 milijuna kuna), izgradnje i opremanja novog Kliničkog bolničkog centar u Osijeku (dvije milijarde kuna), rekonstrukcija željezničke pruge Okučani – Vinkovci (3,5 milijardi kuna), rekonstrukcija pruge Osijek – Vinkovci (1,15 milijardi kuna), te u srijedu otvorenog Regionalnog distribucijskog centra Osječko-baranjske županije.

Podaci koji prokazuju Vladin projekt

I taj je projekt naveden kao strateški, mada je osječko-baranjski župan Ivan Anušić podsjetio kako je još 2015. godine, kao vijećnik skupštine Osječko-baranjske županije, predlagao izgradnju regionalnog distribucijskog centra te da je još 1998. godine osnovana županijska tvrtka ULO hladnjače, ali se ništa konkretno nije napravilo sve do 2017. kada se pokreću konkretne aktivnosti u vezi izrade dokumentacije i osiguranja novca.

Jutarnji list nedavno je, u prosincu prošle godine, objavio podatke koliko je, po županijama, vrijednost prijavljenih projekata iz paketa vrijednog 10,68 milijardi eura, koliko je Hrvatska kao punopravna članica Europske unije – u financijskom razdoblju od 2014. do 2020. – mogla povući iz sredstava Europskih strukturnih i investicijskih fondova. Taj podatak, bolje nego išta, pokazuje da je toliko hvaljeni Projekt Slavonija, Baranja i Srijem tek politička floskula. Jer, svih pet slavonskih županija od toga kolača može računati na 7,83 milijarde nekadašnjih kuna, dok je samo Grad Zagreb zahvatio gotovo četiri puta više: 28,4 milijarde kuna.

To je tek skup zbrojenih projekata

Iznosi se odnose na spomenuti operativni program, ali kada se dodaju sredstva Europskog socijalnog fonda brojke rastu, no nerazmjer manje-više ostaje. Međutim, te za istok Hrvatske poražavajuće činjenice za političkim se govornicama u Slavoniji izbjegavaju, jer zapravo pokazuju kako Projekt Slavonija, Baranja i Srijem ne postoji, čak ni na papiru, već jedino u istupima premijera Plenkovića.

Taj, takozvani projekt Slavonija, činjenično i stvarno, samo su zbrojeni projekti koji se financiraju iz redovnih operativnih programa EU fondova, baš kao što je to slučaj i s ostalim dijelovima Hrvatske. Koliko je tko prijavljivao projekata i bio uspješan na natječajima toliko je novca ugovoreno. Što je županija veća, broj projekata i iznos sredstava je veći i to bez ikakvih napora i posebnog truda Vlade čiji premijer to ističe kao jedan od većih osobnih postignuća.

Slična ideja za Zagoru, Liku i Baniju

Ali, da u cijeloj toj priči bude još sve apsurdnije Projekt Slavonija Baranja i Srijem stvorio je zlu krv u dijelu drugih županija, onih izvan Slavonije, koje su, misleći kako Vlada u istok Hrvatske gura neviđen novac, tražile svoj dio kolača. Vjerojatno zbog toga nastao je i novi Plenkovićev projekt o čemu je u kolovozu 2020. pisao Telegram.

Radilo se o Projektu Dalmatinska zagora, Lika, Banovina i Gorski kotar, kako se tada govorilo, vrijednom dvije milijarde kuna. Na stranicama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, u međuvremenu je objavljeno kako su sredstva za taj projekt u iznosu od 10.053.368 eura, tijekom tri godine, osigurana iz državnog proračuna za ovu i projekcijama za 2024. i 2025. godinu. Ali to je već druga, ništa manje zanimljiva priča.