Zašto Putin ne uvede opću mobilizaciju? 'Prvo - priznao bi neuspjeh, a preostala dva razloga još su opasnija za njega'
Ruski predsjednik ostaje bez opcija, a zbog toga je sve frustriraniji, piše ugledna kolumnistica
Vladimir Putin ne proživljava najbolje dane posljednjih tjedana – Ukrajinci su munjevitom protuofenzivom nanijeli veliki poraz ruskim snagama, raste pritisak unutar Rusije i dosadašnji međunarodni partneri polako okreću leđa Moskvi. Ruski predsjednik ostaje bez opcija, a zbog toga je sve frustriraniji, piše kolumnistica Bloomberga Clara Ferreira Marques u analizi, koju je prenio i Washington Post.
Nakon što su ruske snage doživjele strateški značajan poraz u Ukrajini, koji je oslabio ambicije Kremlja na istoku, Putin je sudjelovao na samitu u Uzbekistanu. Očekivano okupljanje lidera istomišljenika, samo je istaknulo Putinov oslabljeni status – indijski čelnik Narendra Modi direktno ga je opomenuo zbog invazije, a Putin je nakon susreta s kineskim vođom Xijem Jinpingom javno priznao da je Peking zabrinut.
Srozavanje međunarodnog statusa Rusije pokazuju i sukobi u središnjoj Aziji između Armenije i Azerbejdžana te Kirgistana i Tadžikistana, koji su izbili iako bi Moskva trebala biti jamac sigurnosti u regiji.
Jačaju zahtjevi za općom mobilizacijom
Kolumnistica Ferreira Marques ističe da raste i pritisak na Putina unutar Rusije i da kritike dolaze iz neočekivanih smjerova – popularna pop pjevačica Alla Pugačeva prozvala je “iluzorne ciljeve” rata u Ukrajini koji su izolirali Rusiju, a istovremeno su nacionalisti bijesni zbog neuspjeha vojnog vodstva. Kritike su toliko ojačale da je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov upozorio kritičare izjavom da postoji “tanka linija” kad kritike više nisu dobrodošle.
Unutar Rusije, zbog neuspješne vojne kampanje u Ukrajini, rastu i pozivi za općom mobilizacijom i službenim proglašenjem rata, čemu se Putin opire, poručivši nedavno kako “nema žurbe”. Ruski predsjednik istovremeno je naglasio da se ne bore s punom snagom, a upravo je to problem za mnoge unutar zemlje, koji tvrde da s trenutnom strategijom Rusija ne može pobijediti.
Vjeruju da će općom mobilizacijom povećati broj boraca i omogućiti dodatne resurse, fokusiranjem gospodarstva na vojnu industriju. Ferreira Marques, pak, ističe da je za Kremlj nezamislivo nazvati stvari pravim imenom – da još uvijek, gotovo sedam mjeseci nakon početka rata, nemaju jasan plan za Ukrajinu i mjesecima su rusku javnost odvajali od stvarnog stanja na bojištu. Čak i da se Moskva odluči na taj potez, već bi moglo biti prekasno, smatra kolumnistica.
Tri razloga za otpor općoj mobilizaciji
Putin nije voljan proglasiti opću mobilizaciju, jer ovisi o iluziji stabilnosti i normalnosti, navodi Ferreira Marques. Smatra da postoji tri razloga za njegovo opiranje tom potezu. Prvi je da bi to bilo priznanje neuspjeha, jer bi teško mogli govoriti o uspjehu ako bi “specijalnu vojnu operaciju”, kako Kremlj službeno naziva invaziju, proglasili ratom nakon sedam mjeseci.
Drugi razlog je činjenica da bi za opću mobilizaciju Rusija morala razbiti pasivnost javnosti na čemu je Putin izgradio svoj režim. Morali bi poticati građane za sukob nakon što su ih uglavnom uvjeravali da ga ignoriraju, jer je ruska invazija trebala brzo završiti. Moskva je u Ukrajinu slala plaćene dobrovoljce, uglavnom iz najsiromašnijih provincija s većinski etnički neruskim stanovništvom – građani u većim gradovima su stoga mogli podržati rat, jer se od njih ništa nije zahtijevalo.
Yuval Weber iz Bushove škole za državnu i javnu službu teksaškog sveučilišta A&M, je istaknuo kako upravo takvi ljudi predstavljaju veći rizik za Kremlj od desnih nacionalista. O njima je režim dugo ovisio, a nakon što su ih vlasti uljuljkale u apatiju oko rata, za opću mobilizaciju bi ih morali potaknuti na bijes. Kad bi ti građani bili više uključeni i slali svoje bližnje u rat mogli bi početi postavljati neugodna pitanja o Putinovoj učinkovitosti.
Moskva se priprema okriviti Zapad
Treći razlog zbog kojeg Putin oklijeva s općom mobilizacijom je zato što bi to bio veliki izazov sa složenom logistikom. Gospodarstvo bi teško podnijelo gubitak radnika koji bi bili poslani u rat, a otpor regrutiranju se već povećava i samo će rasti s povratkom vojnika s bojišnice. Uz to Rusiji su dodatni vojnici potrebni sad, a obuka novih regruta bi trajala mjesecima, jer ruska vojska nema snažne i dobro pripremljene rezervne snage.
Nije jasno ni kako bi mladi ročnici i rezervisti uopće riješili temeljne probleme vodstva, morala i nedostatka opreme u ruskoj vojsci. Istovremeno, trenutno stanje za Rusiju nije održivo – vode rat s premalo ljudi, a vojnike te oružje i opremu gube nevjerojatnom brzinom. Postoji i opasnost da će Moskva eskalirati ili iskoristiti navodno rastuću prijetnju da službeno proglasi rat.
Ben Noble sa Sveučilišta u Londonu smatra kako bi jačanje ruske retorike oko NATO podrške Ukrajini moglo predstavljati pokušaj Kremlja da si stvori nove mogućnosti, kojih trenutno ima jako malo. Ruski dužnosnici mogli bi tvrditi da ih je Zapad natjerao na opću mobilizaciju.
‘Ili zatvorenici i plaćenici ili vaša djeca’
Za sada se Moskva, pak, oslanja na poticanje regija i plaćeničkih skupina da regrutiraju nove vojnike dok istovremeno ignoriraju velike probleme s koordinacijom između postrojbi.
Ferreira Marques ističe snimku koja se pojavila prošlog tjedna na kojoj poduzetnik Jevgenij Prigožin navodno regrutira zatvorenike za svoju plaćeničku skupinu Wagner obećavajući im smanjenje kazne. Prigožin se o toj snimci oglasio nakon što se proširila mrežama i njegova poruka je za kolumnisticu još znakovitija. “Ili će to biti privatne vojne tvrtke i zatvorenici ili vaša djeca… Vi odlučite”, poručio je.