Analiza: Zašto bi pokušaj mirovinske reforme mogao uništiti Macrona
Zašto su za Macrona masovni prosvjedi zbog mirovinske reforme opasniji od žutih prsluka
Andrej Plenković popustio je pred 700 tisuća potpisa. Emmanuel Macron (još) nije pred 800 tisuća prosvjednika. Riječ je, dakako, o mirovinskoj reformi, osjetljivom društvenom pitanju koje ima potencijal mobilizirati mase.
Nakon hrpe vremena i novca utrošenog u objašnjavanje navodnih prednosti predložene mirovinske reforme, Plenković je ustuknuo kada su sindikati uspjeli prikupiti više od 700 tisuća referendumskih potpisa. Procjenio je, ukratko, da mu reforma politički više šteti, nego koristi.
Francuskom predsjedniku, koji još uvijek ustraje na svom mirovinskom planu, na kocki je i puno više: bitka za mirovinsku reformu ujedno je i bitka da bi sačuvao (samoproglašeni) imidž reformatora koji je obećao da će promijeniti Francusku, a nakon nje i Europsku uniju.
Na ulicama preventivno
Protiv planirane reforme u Francuskoj zadnjih su se dana ujedinili jaki francuski sindikati. Na ulice je prošlog četvrtka, prema službenim vladinim brojkama, izašlo 806 tisuća ljudi diljem zemlje. Promet je bio paraliziran, štrajkali su zaposlenici državne željeznice, pariškog metroa, priključili su im se nastavnici, medicinari, odvjetnici… Prosvjedi su nastavljeni i preko vikenda, a novi veliki štrajk sindikati najavljuju za utorak.
Detalji vladinog plana još uopće nisu objavljeni. Osamsto tisuća ljudi izašlo je na prosvjede preventivno, da pritisnu vlast i prije nego premijer Edouard Philippe u srijedu službeno predstavi prijedlog mirovinske reforme. Taj se prijedlog, prema medijskim izvješćima, u suštini svodi na radikalno pojednostavljenje francuskog mirovinskog sustava.
Što znači reforma?
U Francuskoj postoje 42 mirovinska programa za različite profesije, svaki s vlastitim doprinosima, beneficijama i stvarnom dobi za odlazak u penziju. Iako je službena dob za umirovljenje 62 godine, zaposlenici pojedinih sektora, poput državne željeznice i metroa, mogu u punu mirovinu već u 50-im godinama života.
Macron i vlada žele uvesti jedinstveni sustav bodova koje bi zaposlenici prikupljali tijekom radnog vijeka, temeljem kojih bi im se na kraju računala mirovina. Zakonska dob za odlazak u mirovinu – 62 godine – ne bi se trebala mijenjati. Novi sustav ne bi se počeo primjenjivati odmah, nego tek od 2025. godine (mada se, nakon prosvjeda, spominju i puno kasniji rokovi). Ne zna se još na koga bi se primjenjivao, kako bi se točno bodovi računali, bi li i kako postojeći zaposlenici spomenutih sektora, poput željezničkog, morali prijeći u novi model umirovljenja.
No, radnici svejedno strahuju da će, ako reforma prođe, morati raditi dulje (dulje i od službene 62 godine), a da će im mirovine na kraju biti manje od onih na koje sada mogu računati. Zato su, pod vodstvom sindikata, izašli na ulice.
Francuzi vs. predsjednik
Macronu, koji je na vlasti od 2017. godine, ovo nije prvi masovni javni prosvjed protiv njegovih politika – koje je, usput rečeno, obećavao u predizbornoj kampanji i s njima osvojio Elizejsku palaču. Prije godinu dana bio je suočen s masovnim prosvjedima tzv. žutih prsluka koji su se nerijetko pretvarali u rušilačke pohode na ulicama Pariza.
Okidač je tada bila najava povećanja poreza na gorivo, kao jedna od mjera u borbi protiv globalnog zatopljavanja. Ta bi mjera posebno pogodila stanovnike ruralnih dijelova Francuske koji više ovise o vlastitom prijevozu od, recimo, Parižana. Bez obzira na to, prosvjedi protiv predsjednika, kojemu su zamjerali da provodi politike koje idu na ruku bogatima, uskoro su se pretvorili u široke antimacronovske demonstracije.
Francuska vlada je ustuknula. Odustali su od povećanja poreza na gorivo, a francuski predsjednik obećao je još nekoliko ustupaka, poput rasta plaća najsiromašnijim radnicima, kako bi primirio nezadovoljstvo. Pokret žutih prsluka se ispuhao, mada su nastavili svoje vikend-prosvjede. Bili su, recimo, u Parizu i ovoga vikenda, ali ih je bilo tek nekoliko stotina.
Zašto je sada drugačije?
Iz tih se demonstracija Macron, dakle, uspio izvući, politički tek uzdrman, ali – s obzirom da je praktički bio na početku petogodišnjeg mandata – s dovoljno vremena da se oporavi i pokuša nastaviti s reformskom agendom od koje je lani, pod pritiskom nezadovoljstva, morao privremeno odstupiti.
Prosvjedi protiv mirovinske reforme, međutim, potpuno su druga kategorija. Pogotovo u Francuskoj gdje su razne vlade pokušavale promijeniti pravila u mirovinskom sustavu, ali su ti pokušaji dosad uglavnom završavali neuspjehom – neuspjehom reforme, koju je onda, vrlo često, slijedio i neuspjeh na biralištima. Francuzi ne vole kad im se petlja po modelu socijalne države na koji su ponosni.
Kako su završili Juppe i Sarkozy
Francuski mediji ovih dana podsjećaju, primjerice, na 1995. godinu, na početku predsjedničkog mandata Jacquesa Chiraca, kada je zemlja tri tjedna bila paralizirana štrajkovima i potpunom blokadom javnog prometa. Tadašnji premijer Alain Juppe najavio je niz reformi socijalnog sustava, uključujući i dokidanje posebnih mirovinskih režima za radnike u javnom sektoru. Pod pritiskom višetjednih prosvjeda, štrajkova i blokade morao je odustati.
Reforme su pokušavali i kasniji predsjednici i vlade: primjerice, za mandata Nicolasa Sarkozyja je povećana minimalna dob za odlazak u punu mirovinu sa 60 na 62 godine. Kao i Juppe na prvim sljedećim izborima 1997., i Sarkozy je 17 mjeseci nakon te mjere izgubio predsjedničku poziciju.
Reformator ili blefer?
Macron je točno na polovici mandata, do izbora su mu ostale dvije i pol godine, ali sudbina reforme za njega nije samo pitanje pukog političkog preživljavanja: na njemu će se pokazati kakav je predsjednik. Ugledni francuski „Le Monde” neki dan je tu dilemu sažeo u sljedeći naslov: „Mirovinska reforma – trenutak istine za Emmanuela Macrona”.
Dakle, francuski mirovinski sustav, koji se dosad pokazao pretvrdim orahom za njegove prethodnike, svojevrsni je lakmus papir koji će pokazati je li Emmanuel Macron veliki reformator, kakvim se želi prikazati ili samo još jedan ambiciozni stanar Elizejske palače koji naprosto nije uspio.