Čovjek koji je zagovarao da ‘Za dom spremni’ bude službeni vojni pozdrav postavljen za privremenog dekana na zagrebačkom fakultetu
Mario Grčević je treći put zasjeo na čelo Hrvatskih studija mimo volje kolega s fakulteta
U vrijeme Grčevićevog prethodnog mandata na čelu Hrvatskih studija studenti su se ozbiljno pobunili i blokirali faks. U to turbulentno vrijeme, rektor Boras tužio je studenta HS-a Luku Kovača zbog izjave medijima o zbivanjima na faksu; Grčević se tada proslavio ne stavši u obranu svog studenta. Naprotiv, branio je rektora i njegovu nezapamćenu tužbu.
Nakon dosta promišljanja, kako je danas rekao na izvanrednoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, rektor Stjepan Lakušić zaključio je kako je najbolje rješenje za aferičan Fakultet hrvatskih studija da ga privremeno vodi profesor Mario Grčević. Kako to obično biva na Sveučilištu u Zagrebu, Senat je rektorov prijedlog izglasao, uz tek dva suzdržana glasa. Poznavatelji sveučilišnih (ne)prilika sjetit će se da je Grčević već u dva navrata vodio ovu ustanovu i svojim potezima izazivao snažan revolt studenata i zaposlenika još od 2016. godine.
Široj javnosti poznat je kao zagovaratelj upotrebe pozdrava “Za dom spremni” u Hrvatskoj vojsci, a recentnije kao čelnik radne skupine Matice hrvatske koja je priredila kontroverzan Zakon o hrvatskom jeziku. Ovaj Lakušićev odabir i ostale odluke koje (ne) donosi, daju jasne konture njegovog načina upravljanja Sveučilištem. Sklon je nedonošenju odluka kada procijeni da će mu nanijeti reputacijsku štetu, fakultete upućuje u čudne procedure, a njegovo nesnalaženje u prijepornim situacijama posebno je vidljivo na primjeru Hrvatskih studija (HS).
Vruć krumpir
Kako je uopće došlo do toga da sporni Mario Grčević iznova zasjedne, pa makar i privremeno, na čelnu poziciju HS-a? Odgovor se krije u neodlučnosti rektora Lakušića da jasno i po proceduri privede kraju postupak izbora višestruko prijeporne profesorice Vlatke Vukelić za dekanicu. Njen izbor, odnosno vruć krumpir u koji se pretvorio cijeli Fakultet hrvatskih studija, Lakušiću je u naslijeđe ostavio njegov prethodnik Damir Boras.
O razmjerima devastiranosti ove institucije mnogo je rekao upravni nadzor koji je tamo poslao resorni ministar Radovan Fuchs. Fakultet je u svibnju prošle godine dobio v.d. dekana, profesora Stjepana Ćosića, koji je imao zadatak organizirati izbore za redovnog čelnika faksa. Na tim izborima, većina se premoćno opredijelila za Vlatku Vukelić, međutim Lakušić se od prosinca prošle godine nije usudio Senatu predložiti potvrdu njenog izbora.
Dekan odabrao najgoru opciju
Treba iskreno reći da je u ovom slučaju Lakušić bio u lose-lose situaciji. Da je predložio Senatu potvrdu izbora Vukelić i da je finalno izabrana, bila bi to nezapamćena sramota za Sveučilište u Zagrebu i Republiku Hrvatsku. Teško je zamislivo, čak i u okvirima hrvatske akademske zajednice, da fakultetom najvećeg sveučilišta u zemlji upravlja osoba koja otvoreno i javno negira ustaške zločine. S druge strane, izbjegavanjem potvrde Vukelić za dekanicu, Lakušić je bio na meti – doduše malobrojnih – kritika da nije ispoštovao volju Fakulteta hrvatskih studija.
U nezavidnoj situaciji, odlučio se za najgoru opciju – nečinjenje. Time je pokazao da kod škakljivih odluka nije siguran u svoj Senat. Pustio je da slučaj Vukelić vremenom odumre. Ona neće, barem zasad, postati dekanica pa je bilo potrebno naći privremenog dekana. Prijavio se dosadašnji v.d., profesor Stjepan Ćosić, a iz sjene se u utrku ubacio i Mario Grčević, nekadašnji omraženi pročelnik Hrvatskih studija dok još nisu imali status fakulteta.
Za Hrvatske studije više nema dobrih rješenja
Fakultet je izabrao Ćosića, no Grčević se ubrzo pritužio na izbornu proceduru, i to direktno rektoru. Pa je on, brže-bolje, Grčevićevu pritužbu proslijedio svom Odboru za statutarna pitanja koji je, pozivajući se na dobre običaje, ubrzo dao za pravo Grčevićevoj pritužbi. Predložili su rektoru da zanemari Ćosićev izbor i da sam predloži Senatu privremenog dekana.
Na današnjoj sjednici, kao u lošem filmu koji se neprestano ponavlja, Lakušić je predložio Grčevića i Senat ga je izglasao. Pohvalio se pritom rektor, javljao nam je niz senatora, kako Grčevićevo ime nije iscurilo u javnost do današnje sjednice i kako je “važno da sve ostaje u krugu Sveučilišta”. Drugim riječima, u konfliktnoj situaciji na Fakultetu hrvatskih studija, Lakušić se otvoreno priklonio strani koja mu se pritužila. Nije se, mudrije, odlučio za nekoga trećega. Doduše, za ovaj fakultet – nakon temeljite i dugotrajne kadrovske devastacije – više nema dobrih rješenja.
Studentski antiheroj
Mario Grčević ovim je rektorovim potezom treći put zasjeo na čelo Hrvatskih studija mimo volje kolega s fakulteta. Prvo je, kako je danas detaljno podsjetio portal srednja.hr, 2016. postao čelnik HS-a na prijedlog tadašnjeg rektora Borasa, iako su kolege i dobar dio studenata bili protiv njega. Godinu dana kasnije, kada ustanova mijenja pravni status u sveučilišni odjel, Grčevića opet ne biraju fakultetski kolege, već ga nameće Senat na Borasov prijedlog. Danas je nametnut treći put.
Valja podsjetiti kako su se u vrijeme Grčevićevog upravljanja Hrvatskim studijima studenti ozbiljno pobunili i blokirali faks. U to turbulentno vrijeme, rektor Boras tužio je studenta HS-a Luku Kovača zbog izjave medijima o zbivanjima na faksu; Grčević se tada proslavio ne stavši u obranu svog studenta. Naprotiv, branio je rektora i njegovu nezapamćenu tužbu. Priča je išla toliko daleko da je Grčević je postao jedan od antiheroja satirične studentske stranice “Šveučilišne Švinjarije”.
Dekanica koja nije razriješena
U kojem smjeru ide Lakušićeva uprava, ocrtavaju i njegovi dubiozni potezi oko Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta (PBF). Nakon niza Telegramovih tekstova, rastrošna dekanica Jadranka Frece podnijela je ostavku osobno rektoru Lakušiću. Međutim, visokoškolski zakoni ne poznaju institut ostavke, već razrješenja na osobni zahtjev. Drugim riječima, u akademiji je ključno da čelnika razriješi ono tijelo koje ga je izabralo.
U slučaju PBF-a, to je njihovo Fakultetsko vijeće. Međutim, Lakušić je – obraćajući se uputom tom fakultetu – eksplicitno poručio kako ostavku Frece Vijeće može tek primiti na znanje, o njoj raspravljati i očitovati se. Niti u jednom im trenutku nije objasnio da, sukladno Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, Fakultetsko vijeće jednostavno mora razriješiti dekanicu koja želi otići. To se, tragom rektorove upute, nikada nije dogodilo pa ispada da je Jadranka Frece formalno-pravno i dalje nerazriješena dekanica.