Državnom odvjetniku nije bilo dosta što je doživotnim uzdržavanjem dobio milijunske nekretnine, htio je i štednju. Konačno je izgubio na sudu
Obitelji Petričević preostaje još sud u Strasbourgu. S obzirom na upornost kojom su htjeli doći do novca koji im nije pripadao, ni ta mogućnost nije isključena
Donedavni županijski državni odvjetnik u Osijeku, a danas jedan od zamjenika u ŽDO-u, Davor Petričević i njegova supruga, voditeljica Zavoda za hematologiju KBC Osijek Jasminka Sinčić-Petričević koji su godinama, nevjerojatnom upornošću, do najviših sudskih instanci u Hrvatskoj, pokušavali doći do 76.687,14 eura koji im nikako nisu pripadali, napokon su, sada i konačno, bez mogućnosti žalbe, ostali kratkih rukava.
Vrhovni sud, naime, unatoč lanjskoj presudi Ustavnog suda koja je išla na ruku obitelj Petričević i vratila Vrhovnom sudu predmet na ponovno odlučivanje, ponovio je raniju presudu kako obitelji Petričević ne pripada spomenuti iznos novca. Sada će taj novac, zajedno s kamatama, Petričevići morati vratiti OTP banci koja im je nedugo nakon pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, u svibnju 2019., taj novac isplatila. Takvu presudu Vrhovni je sud donio još 10. studenoga 2022., ali je tek ovoga tjedna dostavljena strankama.
Gramzljivošću do bogatstva
Priča je složena, duga i mučna; govori o nevjerojatnoj gramzljivosti i još nevjerojatnijoj upornosti bračnog para Petričević koji su se svim silama, unatoč tome što su ugovorom o doživotnom uzdržavanju osječkog profesora Ante Mandića stekli pravo bogatstvo, silno željeli domoći i novca na njegovom računu koji nije bio izrijekom naveden u ugovoru što im sve ostavlja nakon smrti.
Kao što je Telegram u više navrata pisao, prateći od početka tu nevjerojatnu priču o pohlepi, bračni par Petričević potpisao je u rujnu 2013. s tada 87-godišnjim Mandićem ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ondje je stajalo kako će im nakon smrti ostaviti vrijedne nekretnine. Ali samo četiri mjeseca poslije potpisivanja ugovora, Mandić je umro u KBC Osijek gdje je proveo posljednjih mjesec dana života, tako da se obitelj Petričević, praktično, o njemu brinula samo tri mjeseca.
A ostavio im je pravo bogatstvo: ogromni stan i poslovni prostor, sve zajedno veličine 322,46 m² s kompletnim namještajem i umjetninama, te vrijednu numizmatičku zbirku, kao i nepoznati iznos na kunskoj i deviznoj štednoj knjižici. U svojoj imovinskoj kartici koju je ispunio krajem listopada 2020. Petričević je naveo da je vrijednost tih nekretnina 1,6 milijuna tadašnjih kuna, mada je s obzirom na porast cijena stanova i lokaciju na kojoj se nalazi – središte Osijeka – sada zacijelo bar dvostruko veća.
Novac na oročenoj štednji
No, tadašnjem županijskom državnom odvjetniku i njegovoj supruzi liječnici za tri mjeseca “doživotnog” uzdržavanja tada već teško oboljelog osječkog profesora, ni to nije bilo dosta pa su tražili i ono što u ugovoru nije bilo navedeno. Radilo se o oročenoj deviznoj štednji koja se vodila na posebnom bankovnom računu, koji nije spomenut u ugovoru. Na njemu je bilo oko 52.000 eura. Upravo je fascinantna upornost kojom se obitelj Petričević pokušala domoći tog novca.
Pokrenuli su sudski spor, pokušavajući dokazati kako im pripada i novac s računa (u međuvremenu, s kamatama, iznos je narastao na više od 67.000 eura) koji nije bio spomenut u ugovoru. Naime, tvrdili su da je tih 52.000 eura pokojni Mandić skinuo sa svoje štedne knjižice i oročio ga na posebni račun u istoj banci.
Sudovi ostavili samo grobnicu
Mada se, dakle radilo o drugom računu, koji, kako smo rekli, za razliku od kunske i devizne štedne knjižice nije spomenut u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, Petričevići su tvrdili da im pripada i taj novac jer je, objašnjavali su, potekao s jedne od štednih knjižica koje su bile navedene u ugovoru. I, uspjeli su. Općinski sud u Osijeku, a potom i Županijski u Slavonskom Brodu dali su im za pravo.
Jedinoj zakonskoj nasljednici pokojnog profesora, Ladi Saradjen Mandić (koja živi u Richterswilu u Švicarskoj), ti su sudovi ostavili samo obiteljsku grobnicu jer ona, jedina od Mandićevih nekretnina, nije spomenuta u ugovoru. Sve ostalo, uključujući i sporni oročeni devizni ulog, dodijelili su obitelji Petričević.
Tužili i banku zbog novca
Sve do pravomoćne presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, OTP banka nije bila voljna Petričevićima isplatiti oročenu štednju s Mandićevog računa (koja se tada već bila popela na više od 76.000 eura) pa je nestrpljiva obitelj tadašnjeg županijskog državnog odvjetnika i njegove supruge, liječnice i ravnateljice jednog zavoda u KBC Osijek, podigla tužbu protiv banke.
Bilo je to 13. svibnja 2015., dakle četiri godine prije one pravomoćne presude u Slavonskom Brodu. Tražili su 72.004,54 eura, koliko je tada bilo na računu. Banka je, naime, s pravom smatrala kako taj novac nikako ne pripada obitelji Petričević, jer broj računa na kojem se novac nalazio nije spomenut u ugovoru. Tako će kasnije, u postupku revizije, 3. ožujka 2021. zaključiti i Vrhovni sud.
Ustavni sud u prilog Petričevićima
Ali Petričevići su s pravomoćnom presudom u ruci s bankom sklopili sporazum 30. srpnja 2019. i domogli se toliko željenog novca. Nisu, međutim, računali da će Jasminka Biloš, odvjetnica koja je zastupala jedinu zakonsku nasljednicu profesora Mandića, Ladu Saradjen Mandić, uspjeti s revizijom na Vrhovnom sudu. Kao što smo rekli, taj će sud dati za pravo Mandićevoj nasljednici, utvrdivši da njoj, a ne obitelji Petričević, pripada oročena devizna štednja.
Sada se u problemu našla banka. Isplatila je novac obitelji Petričević, a Vrhovni je sud presudio da novac mora dobiti Lada Saradjen Mandić. Banka je postupila korektno i isplatila novac i gospođi Saradjen, ne čekajući da obitelji Petričević vrati 76.687,14 eura. Oni to nisu učinili, a onda ih je – pokazat će se, nakratko – spasio Ustavni sud. Kao što smo pisali, Ustavni će sud 12. svibnja 2022. usvojiti tužbu obitelji Petričević i naložiti Vrhovnom sudu ponovni postupak. Sreća se kratkotrajno okrenula na njihovu stranu, no Vrhovni je sud ostao pri svoj odluci.
Obitelj se više ne može žaliti
Vrlo detaljno obrazložili su ono što je i laiku jasno, ali Ustavnom sudu nije bilo. Naime, Ustavni je sud smatrao kako “Vrhovni sud nije iznio ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, odnosno da svoje pravno stajalište nije obrazložio na način koji ne dovodi u sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja”.
U obrazloženju presude, koja je sada konačna i na koju obitelj Petričević ne može uložiti žalbu niti podnijeti novu tužbu Ustavnom sudu, vrlo jasno stoji kako su Petričevići i profesor Mandić “definirali nekretnine” (lokal i stan) kao i pokretnine koje su se u njima nalazile te novac na kunskoj i deviznoj knjižici (navode se brojevi knjižica) “kao i sva druga imovinska prava” koja bi Mandić “ostvario ili naslijedio nakon sklapanja ugovora”.
Preostaje im još Strasbourg
Dalje, Vrhovni sud pojašnjava kako su “ugovorom posebno naznačeni oni dijelovi imovine kojima primatelj uzdržavanja [Mandić] raspolaže”, te da ”ugovor ne sadrži klauzule poput one ‘…svu svoju imovinu’ ili ‘…i ostalu (svu drugu) imovinu'”. ”Ta se općenita formulacija u ugovoru”, kaže dalje Vrhovni sud, “koristi samo u odnosu na buduća imovinska prava”, “koja bi eventualno stekao nakon sklapanja ugovora”, što nije bilo slučaj.
Jasno, da jasnije ne može biti. No, cijeloj toj mučnoj priči koja traje od trenutka smrti Ante Mandića, 26. siječnja 2014., dakle više od devet godina, možda još uvijek nije kraj.
Unatoč presudi Općinskog suda u Osijeku, potom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, reviziji na Vrhovnom sudu, tužbi obitelji Petričević Ustavnom sudu pa ponovnom postupanju Vrhovnog suda, iscrpivši dakle sve pravne mogućnosti u Republici Hrvatskoj, obitelji Petričević još jedino ostaje Sud za ljudska prava u Strasbourgu. S obzirom na upornost kojom su htjeli doći do novca koji im nije pripadao, a kojeg su ipak dobili i sada će ga morati vratiti, ni ta mogućnost nije isključena.