U lipnju 2020., tri mjeseca nakon prvog korona lockdowna i pola godine prije nego što će prva osoba biti cijepljena protiv covida-19, Europska komisija predložila je zemljama članicama EU centraliziranu nabavku cjepiva. Umjesto da svaka od 27 država pregovara za sebe, Bruxelles će pregovarati uime svih.
To će, objašnjavala je tada Komisija, omogućiti bržu i učinkovitiju nabavu. Države članice neće se morati međusobno natjecati za ograničene količine cjepiva. Sve će imati jednak pristup, bez obzira na svoju veličinu i kupovnu moć. Zajednički nastup bloka multiplicira pregovaračku snagu u odnosu preme2a farmaceutskim kompanijama. Uvjeti kupnje, kao što su cijena i vrijeme isporuke, bit će povoljniji.
Model iz pandemije
Tako je u pandemiji testiran model koji se u Bruxellesu smatra dovoljno uspješnim i potvrđenim u praksi, da ga se želi kopirati i u sadašnjoj krizi. Ali umjesto cjepiva protiv covida, Europska unija bi mogla zajednički nabavljati prirodni plin. Prijedlog nije nov, no zadnjih dana dobio je novi poticaj.
Čelnici zemalja članica time su se bavili još u ožujku, na summitu održanom mjesec dana nakon Putinove invazije na Ukrajinu. Tada su podržali ideju da se radi na “dobrovoljnoj zajedničkoj kupnji plina, LNG-ja i vodika” te iskoristi “kolektivna politička i tržišna snaga” EU i država članica kako bi se “smanjile cijene u pregovorima”.
Popunjenost skladišta
Energetska platforma uspostavljena u travnju je tek dobrovoljni mehanizam za koordinaciju i suradnju među državama i nema mandat za kupovanje plina uime cijelog bloka. To bi se, međutim, moglo promijeniti, jer su zemlje članice – tvrde europski dužnosnici – sve više zainteresirane za zajedničku nabavu.
Novi sustav, bude li dogovoren, neće biti u primjeni ove zime. Za zimu su skladišta puna, barem tako pokazuju službeni europski podaci: na razini cijele Europske unije zapunjenost je oko 90 posto, iako podaci variraju od države do države. Prema toj statistici, Hrvatska je bolja od prosjeka, s oko 94 posto popunjenosti skladišta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pregovaračka snaga
Zajednička kupnja mogla bi biti organizirana za sljedeću sezonu, što potvrđuje izjava predsjednice Europske komisije. Nakon neformalnog summita prošlog tjedna, Ursula von der Leyen ustvrdila je da postoji široko razumijevanje među članicama da je idućeg proljeća, kada se skladišta budu ispraznila, “od iznimne važnosti da imamo zajedničku nabavu plina”, kako se države ne bi međusobno natjecale i tako dizale cijene, nego da se oslone na “kolektivnu pregovaračku moć”.
Kolektivna nabavka plina mogla bi, međutim, za EU biti izazovnija nego zajednička kupnja cjepiva, upozoravali su u više navrata ugledni analitičari i mediji. Potencijalne prednosti su evidentne i dijelom usporedive s covidom.
Nije isto kupovati za četiri milijuna, 40 milijuna ili 400 milijuna ljudi. U praksi bi se potvrdila europska solidarnost. Države koje imaju manju kupovnu moć ne bi se morale natjecati na tržištu s bogatijim EU članicama. I tome slično.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko bi i kako kupovao
No, ni potencijalni nedostaci – ili barem zasad nerazjašnjeni detalji – nisu za zanemariti. Primjerice, kolika bi se količina plina kupovala – sve ili samo dio koji bi “nedostajao” i koji nije pokriven dugoročnim ugovorima? Kako bi to uopće utjecalo na dugoročne ugovore s opskrbljivačima, koji su još uvijek na snazi?
Tko bi sudjelovao u zajedničkoj kupnji – države ili energetske kompanije? Bi li bile uključene sve zainteresirane kompanije ili samo, recimo, državne, odnosno javne tvrtke? Kako bi se kupljeni plin raspodjeljivao dalje, među članicama ili među kompanijama koje ga distribuiraju?
Što ako se inozemni dobavljači – prema kojima se nastupa zajednički, među ostalim i zato da bi se smanjila nabavna cijena – okrenu drugim tržištima, na kojima mogu ostvariti bolju zaradu? Niz otvorenih pitanja morat će biti razjašnjen prije ulaska u ovakav kolektivni pothvat. Neki detalji, moguće je, bit će poznati već u narednim tjednima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada podržava ideju
Hrvatska načelno podržava zajedničku kupnju plina, proizlazi iz dosadašnjih izjava iz Vlade. Na sastanku EU ministara zaduženih za energetiku početkom rujna, ministar Davor Filipović je, po vlastitim riječima, “poseban naglasak stavio na to da je važno napraviti zajedničku platformu za nabavu plina na razini cijele Europske unije kako bi Europa iskoristila svoju veličinu i na takav način utjecala na smanjenje cijena”.
Ali iskustvo s cjepivom tjera na oprez. Kada je EU krenula u zajedničku kupnju cjepiva protiv covida, hrvatska Vlada se, najblaže rečeno, nije najbolje snašla. I tada je postojala kolektivna pregovaračka snaga, povoljniji uvjeti kupnje i sve ostale prednosti kada se nešto, umjesto za četiri milijuna, nabavlja za 400 milijuna ljudi. No, pokazalo se da nije sve na Bruxellesu; da i odluke nacionalnih vlada itekako utječu na uspjeh.
Žalili se Bruxellesu
Zato smo se bili našli u situaciji da se Vlada žali na dinamiku dostave cjepiva – jer su sve karte na početku stavili na jednog dobavljača, pa kad su isporuke te kompanije počele kasniti u odnosu na broj dogovorenih doza, Hrvatska je, skupa s još nekoliko članica, bila u problemima. Iako je nastojao umanjiti razmjere problema, premijer Andrej Plenković supotpisao je pismo u kojem se s još pet europskih kolega žalio Bruxellesu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Strategija kojoj je pribjegla hrvatska Vlada bila je bitno drugačija od strategije, primjerice, Njemačke ili Danske. Dok su te države kupovale i tuđe “viškove”, Plenkovićeva Vlada i Ministarstvo zdravstva u startu su se oslonili na jednog proizvođača. Zato su zemlje slične veličine kao Hrvatska imale u jednom trenutku značajno više doza cjepiva po stanovniku. Iako je nabavka bila zajednička, europska.
Stoga kad se – ili ako se – bude dogovarala zajednička kupnja prirodnog plina za Europsku uniju, možda ne bi bilo zgorega imati na umu iskustvo s cjepivom. Da ne bi opet bilo da su krivi dobavljači.
Članak se nastavlja ispod oglasa
EU planira zajednički kupovati plin. Problem je što je naša Vlada nešto slično već zabrljala
Plenkovićeva Vlada podržava ideju, ali ne bi bilo zgorega da imaju na umu kako su njihove odluke utjecale na dostupnost cjepiva
Strategija kojoj je pribjegla hrvatska Vlada kod nabave cjepiva bila je bitno drugačija od strategije, primjerice, Njemačke ili Danske. Dok su te države kupovale i tuđe viškove, Plenkovićeva Vlada i Ministarstvo zdravstva u startu su se oslonili na jednog proizvođača. Zato su zemlje slične veličine kao Hrvatska imale u jednom trenutku značajno više doza cjepiva po stanovniku
U lipnju 2020., tri mjeseca nakon prvog korona lockdowna i pola godine prije nego što će prva osoba biti cijepljena protiv covida-19, Europska komisija predložila je zemljama članicama EU centraliziranu nabavku cjepiva. Umjesto da svaka od 27 država pregovara za sebe, Bruxelles će pregovarati uime svih.
To će, objašnjavala je tada Komisija, omogućiti bržu i učinkovitiju nabavu. Države članice neće se morati međusobno natjecati za ograničene količine cjepiva. Sve će imati jednak pristup, bez obzira na svoju veličinu i kupovnu moć. Zajednički nastup bloka multiplicira pregovaračku snagu u odnosu preme2a farmaceutskim kompanijama. Uvjeti kupnje, kao što su cijena i vrijeme isporuke, bit će povoljniji.
Model iz pandemije
Tako je u pandemiji testiran model koji se u Bruxellesu smatra dovoljno uspješnim i potvrđenim u praksi, da ga se želi kopirati i u sadašnjoj krizi. Ali umjesto cjepiva protiv covida, Europska unija bi mogla zajednički nabavljati prirodni plin. Prijedlog nije nov, no zadnjih dana dobio je novi poticaj.
Čelnici zemalja članica time su se bavili još u ožujku, na summitu održanom mjesec dana nakon Putinove invazije na Ukrajinu. Tada su podržali ideju da se radi na “dobrovoljnoj zajedničkoj kupnji plina, LNG-ja i vodika” te iskoristi “kolektivna politička i tržišna snaga” EU i država članica kako bi se “smanjile cijene u pregovorima”.
Popunjenost skladišta
Energetska platforma uspostavljena u travnju je tek dobrovoljni mehanizam za koordinaciju i suradnju među državama i nema mandat za kupovanje plina uime cijelog bloka. To bi se, međutim, moglo promijeniti, jer su zemlje članice – tvrde europski dužnosnici – sve više zainteresirane za zajedničku nabavu.
Novi sustav, bude li dogovoren, neće biti u primjeni ove zime. Za zimu su skladišta puna, barem tako pokazuju službeni europski podaci: na razini cijele Europske unije zapunjenost je oko 90 posto, iako podaci variraju od države do države. Prema toj statistici, Hrvatska je bolja od prosjeka, s oko 94 posto popunjenosti skladišta.
Pregovaračka snaga
Zajednička kupnja mogla bi biti organizirana za sljedeću sezonu, što potvrđuje izjava predsjednice Europske komisije. Nakon neformalnog summita prošlog tjedna, Ursula von der Leyen ustvrdila je da postoji široko razumijevanje među članicama da je idućeg proljeća, kada se skladišta budu ispraznila, “od iznimne važnosti da imamo zajedničku nabavu plina”, kako se države ne bi međusobno natjecale i tako dizale cijene, nego da se oslone na “kolektivnu pregovaračku moć”.
Kolektivna nabavka plina mogla bi, međutim, za EU biti izazovnija nego zajednička kupnja cjepiva, upozoravali su u više navrata ugledni analitičari i mediji. Potencijalne prednosti su evidentne i dijelom usporedive s covidom.
Nije isto kupovati za četiri milijuna, 40 milijuna ili 400 milijuna ljudi. U praksi bi se potvrdila europska solidarnost. Države koje imaju manju kupovnu moć ne bi se morale natjecati na tržištu s bogatijim EU članicama. I tome slično.
Tko bi i kako kupovao
No, ni potencijalni nedostaci – ili barem zasad nerazjašnjeni detalji – nisu za zanemariti. Primjerice, kolika bi se količina plina kupovala – sve ili samo dio koji bi “nedostajao” i koji nije pokriven dugoročnim ugovorima? Kako bi to uopće utjecalo na dugoročne ugovore s opskrbljivačima, koji su još uvijek na snazi?
Tko bi sudjelovao u zajedničkoj kupnji – države ili energetske kompanije? Bi li bile uključene sve zainteresirane kompanije ili samo, recimo, državne, odnosno javne tvrtke? Kako bi se kupljeni plin raspodjeljivao dalje, među članicama ili među kompanijama koje ga distribuiraju?
Što ako se inozemni dobavljači – prema kojima se nastupa zajednički, među ostalim i zato da bi se smanjila nabavna cijena – okrenu drugim tržištima, na kojima mogu ostvariti bolju zaradu? Niz otvorenih pitanja morat će biti razjašnjen prije ulaska u ovakav kolektivni pothvat. Neki detalji, moguće je, bit će poznati već u narednim tjednima.
Vlada podržava ideju
Hrvatska načelno podržava zajedničku kupnju plina, proizlazi iz dosadašnjih izjava iz Vlade. Na sastanku EU ministara zaduženih za energetiku početkom rujna, ministar Davor Filipović je, po vlastitim riječima, “poseban naglasak stavio na to da je važno napraviti zajedničku platformu za nabavu plina na razini cijele Europske unije kako bi Europa iskoristila svoju veličinu i na takav način utjecala na smanjenje cijena”.
Ali iskustvo s cjepivom tjera na oprez. Kada je EU krenula u zajedničku kupnju cjepiva protiv covida, hrvatska Vlada se, najblaže rečeno, nije najbolje snašla. I tada je postojala kolektivna pregovaračka snaga, povoljniji uvjeti kupnje i sve ostale prednosti kada se nešto, umjesto za četiri milijuna, nabavlja za 400 milijuna ljudi. No, pokazalo se da nije sve na Bruxellesu; da i odluke nacionalnih vlada itekako utječu na uspjeh.
Žalili se Bruxellesu
Zato smo se bili našli u situaciji da se Vlada žali na dinamiku dostave cjepiva – jer su sve karte na početku stavili na jednog dobavljača, pa kad su isporuke te kompanije počele kasniti u odnosu na broj dogovorenih doza, Hrvatska je, skupa s još nekoliko članica, bila u problemima. Iako je nastojao umanjiti razmjere problema, premijer Andrej Plenković supotpisao je pismo u kojem se s još pet europskih kolega žalio Bruxellesu.
Strategija kojoj je pribjegla hrvatska Vlada bila je bitno drugačija od strategije, primjerice, Njemačke ili Danske. Dok su te države kupovale i tuđe “viškove”, Plenkovićeva Vlada i Ministarstvo zdravstva u startu su se oslonili na jednog proizvođača. Zato su zemlje slične veličine kao Hrvatska imale u jednom trenutku značajno više doza cjepiva po stanovniku. Iako je nabavka bila zajednička, europska.
Stoga kad se – ili ako se – bude dogovarala zajednička kupnja prirodnog plina za Europsku uniju, možda ne bi bilo zgorega imati na umu iskustvo s cjepivom. Da ne bi opet bilo da su krivi dobavljači.