Ne postoji mnogo lošijih načina za ulazak u cijelu seriju predizbornih kampanja od situacije u kojoj ti postaje jasno da ćeš oko noge imati ogromnu kuglu koje se, najvjerojatnije, nećeš uspjeti riješiti. Za HDZ je to novi rast inflacije, ekonomske pojave koja pogađa baš svih i koja će biračima biti mnogo opipljivija od svih silnih obećanja i dosega kojima hipnotički barata premijer Andrej Plenković.
Ima i još – afera “plin za cent” i dalje nije riješena, te i dalje prijeti ozbiljnim stranačkim potresom. Sukob moćnog direktora HEP-a Frane Barbarića i ministra gospodarstva Davora Filipovića oko odgovornosti za bizaran i potpuno nepotreban višemilijunski gubitak državne tvrtke još traje bez “presude” s vrha stranke.
HDZ je uzdrman
Sve to skupa HDZ-u već osjetno nanosi štetu – ne samo u sve čujnijem škrgutanju zubi javnosti, ne samo u ogromnom anketnom postotku ljudi koji su nezadovoljni kako se stvari u zemlji razvijaju, nego čak i u teško dodirljivom rejtingu HDZ-a. I on je, naime, posljednjih mjeseci u padu.
Plenkovićeva stranka, ukratko, u svu silu predizbornih kampanja ulazi sad već malo ozbiljnije uzdrmana i mada ne postoji niti jedna pojedinačna stranka koja bi joj mogla parirati, čini se da bi se ipak mogla zakuhati vrlo ozbiljna utrka oko toga tko će na kraju sastaviti novu Vladu. A što radi oporba za to vrijeme? Eh, da se barem samo češlja, reći će oni koji smatraju da je micanje HDZ-a s vlasti nulti politički i društveni prioritet današnje Hrvatske.
Miks panike i melankolije
Doima se da je opozicija, pogotovo ova od centra na lijevo, u slow-motion miksu panike i melankolije. Možda dojam vara, jer je povratak s godišnjih odmora ili još u toku ili je previše stresan, ali činjenica je da na političkoj sceni nema trenutno nikoga tko je nanjušio “krv” i poput pit-bulla ne daje mira vladajućoj stranci.
Domovinski pokret ima svoju računicu. Potpuno je jasno da će Ivan Penava i ekipa do izbora naricati nad navodno izgubljenim suverenitetom i nedovoljnom radu vlasti na otkrivanju ratnih zločinaca, a čim se zatvore birališta sretno okrenuti broj Andreja Plenkovića i dogovoriti koaliciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Most je, pak, maksimalno fokusiran baš na rat s DP-om za sličnu biračku bazu i tu su ovog ljeta koncentrirali veći dio svoje političke vatre. No, ni ova stranka nije na razini svojih frenetičnih udara na vladajuće, kao da se i Most ovo ljeto malo više posvetio morskim užicima, a manje borbi protiv političke korupcije i inih divota Plenkovićeve Hrvatske.
Nestali u travi
Možemo! je, pak, nestao negdje u (donedavno) visokoj zagrebačkoj travi. Tomislav Tomašević, istina, marno broji otvorene škole, najavljuje solarnu revoluciju i komplimentira tramvajima starim 27 godina (tvrdeći da su upola mlađi).
Istina, u Zagrebu su tri izborne jedinice, ali što je s ostalih sedam? Što se, uostalom, s Možemo! od pobjede 2021. dogodilo izvan glavnog grada? Da, skoro ništa. Isto se može reći i za opću političku aktivnost stranke posljednjih dana – jasno je da svakom treba odmor, ali, ljudi, ulazi se u posljednju jesen pred parlamentarne izbore…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Doduše, iz nekih odluka ove stranke, poput odbijanja predizborne koalicije sa SDP-om se da zaključiti da ti izbori i nisu primarni cilj, već je to očuvanje vlasti u Zagrebu. Što je legitimno, ali bi bilo lijepo da se tako otvoreno i komunicira.
Centar će – pokušati
Centar je, pak, sad već u više od mjesec dana u pravom političkom knock-downu nakon javnog raskida s Majom Đerek. Politička opcija koja je lansirala “Ili HDZ ili Hrvatska” je, zapravo, ne samo u knock-downu, nego na samom rubu knock-outa.
Od svih silnih borbenih pokliča, ostala je samo ovog vikenda izrečena konstatacija Ivice Puljka da će “pokušati isti scenarij kao u Splitu prenijeti na Hrvatsku”. Pokušati? Osjećate li već energiju kako vam struji kroz vene?
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP-ovo nećkanje oko Grbina
Posebna priča je, dakako, SDP. Još uvijek najjača oporbena stranka i jedina stranka koja nije desno, a ima ozbiljnu stranačku infrastrukturu u cijeloj zemlji, nekoliko mjeseci pred izbore sasvim ozbiljno raspravlja o tome treba li mijenjati svog kandidata za premijera. Postoji li išta što će birače više uvjeriti u juriš prema pobjedi od toga da u zadnji tren razmišljaš o promjeni vlastitog vodstva?
Stvari će se, nema sumnje, uskoro ipak ubrzati, a eter će ispuniti zapjenjeni pokliči svih onih koji sad još, valjda, imaju soli na koži. U tome, međutim, i jest temeljni problem – ljeto bez previše političkih zbivanja je bilo idealno za plasiranje vlastitih teza i poruka koje će se izgubiti u kakofoniji koja samo što nije krenula (a što je, od svih, najbolje shvatio – Davor Bernardić).
No, taj vlak je sad već prošao. Hrvatska u sve moguće kampanje tako ulazi s HDZ-om koji tetura i opozicijom koja mu je velikodušno dala vremena da malo odmori na konopcima ringa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je ozbiljno uzdrman aferama i inflacijom, a što radi oporba? Neshvatljivo
Neobična situacija ususret cijeloj seriji predizbornih kampanja
Tomislav Tomašević komplimentira tramvajima starim 27 godina i tvrdi da su upola mlađi, a SDP nekoliko mjeseci pred izbore sasvim ozbiljno raspravlja o tome treba li mijenjati svog kandidata za premijera. Postoji li išta što će birače više uvjeriti u juriš prema pobjedi od toga da u zadnji tren razmišljaš o promjeni vlastitog vodstva?
Ne postoji mnogo lošijih načina za ulazak u cijelu seriju predizbornih kampanja od situacije u kojoj ti postaje jasno da ćeš oko noge imati ogromnu kuglu koje se, najvjerojatnije, nećeš uspjeti riješiti. Za HDZ je to novi rast inflacije, ekonomske pojave koja pogađa baš svih i koja će biračima biti mnogo opipljivija od svih silnih obećanja i dosega kojima hipnotički barata premijer Andrej Plenković.
Ima i još – afera “plin za cent” i dalje nije riješena, te i dalje prijeti ozbiljnim stranačkim potresom. Sukob moćnog direktora HEP-a Frane Barbarića i ministra gospodarstva Davora Filipovića oko odgovornosti za bizaran i potpuno nepotreban višemilijunski gubitak državne tvrtke još traje bez “presude” s vrha stranke.
HDZ je uzdrman
Sve to skupa HDZ-u već osjetno nanosi štetu – ne samo u sve čujnijem škrgutanju zubi javnosti, ne samo u ogromnom anketnom postotku ljudi koji su nezadovoljni kako se stvari u zemlji razvijaju, nego čak i u teško dodirljivom rejtingu HDZ-a. I on je, naime, posljednjih mjeseci u padu.
Plenkovićeva stranka, ukratko, u svu silu predizbornih kampanja ulazi sad već malo ozbiljnije uzdrmana i mada ne postoji niti jedna pojedinačna stranka koja bi joj mogla parirati, čini se da bi se ipak mogla zakuhati vrlo ozbiljna utrka oko toga tko će na kraju sastaviti novu Vladu. A što radi oporba za to vrijeme? Eh, da se barem samo češlja, reći će oni koji smatraju da je micanje HDZ-a s vlasti nulti politički i društveni prioritet današnje Hrvatske.
Miks panike i melankolije
Doima se da je opozicija, pogotovo ova od centra na lijevo, u slow-motion miksu panike i melankolije. Možda dojam vara, jer je povratak s godišnjih odmora ili još u toku ili je previše stresan, ali činjenica je da na političkoj sceni nema trenutno nikoga tko je nanjušio “krv” i poput pit-bulla ne daje mira vladajućoj stranci.
Domovinski pokret ima svoju računicu. Potpuno je jasno da će Ivan Penava i ekipa do izbora naricati nad navodno izgubljenim suverenitetom i nedovoljnom radu vlasti na otkrivanju ratnih zločinaca, a čim se zatvore birališta sretno okrenuti broj Andreja Plenkovića i dogovoriti koaliciju.
Most je, pak, maksimalno fokusiran baš na rat s DP-om za sličnu biračku bazu i tu su ovog ljeta koncentrirali veći dio svoje političke vatre. No, ni ova stranka nije na razini svojih frenetičnih udara na vladajuće, kao da se i Most ovo ljeto malo više posvetio morskim užicima, a manje borbi protiv političke korupcije i inih divota Plenkovićeve Hrvatske.
Nestali u travi
Možemo! je, pak, nestao negdje u (donedavno) visokoj zagrebačkoj travi. Tomislav Tomašević, istina, marno broji otvorene škole, najavljuje solarnu revoluciju i komplimentira tramvajima starim 27 godina (tvrdeći da su upola mlađi).
Istina, u Zagrebu su tri izborne jedinice, ali što je s ostalih sedam? Što se, uostalom, s Možemo! od pobjede 2021. dogodilo izvan glavnog grada? Da, skoro ništa. Isto se može reći i za opću političku aktivnost stranke posljednjih dana – jasno je da svakom treba odmor, ali, ljudi, ulazi se u posljednju jesen pred parlamentarne izbore…
Doduše, iz nekih odluka ove stranke, poput odbijanja predizborne koalicije sa SDP-om se da zaključiti da ti izbori i nisu primarni cilj, već je to očuvanje vlasti u Zagrebu. Što je legitimno, ali bi bilo lijepo da se tako otvoreno i komunicira.
Centar će – pokušati
Centar je, pak, sad već u više od mjesec dana u pravom političkom knock-downu nakon javnog raskida s Majom Đerek. Politička opcija koja je lansirala “Ili HDZ ili Hrvatska” je, zapravo, ne samo u knock-downu, nego na samom rubu knock-outa.
Od svih silnih borbenih pokliča, ostala je samo ovog vikenda izrečena konstatacija Ivice Puljka da će “pokušati isti scenarij kao u Splitu prenijeti na Hrvatsku”. Pokušati? Osjećate li već energiju kako vam struji kroz vene?
SDP-ovo nećkanje oko Grbina
Posebna priča je, dakako, SDP. Još uvijek najjača oporbena stranka i jedina stranka koja nije desno, a ima ozbiljnu stranačku infrastrukturu u cijeloj zemlji, nekoliko mjeseci pred izbore sasvim ozbiljno raspravlja o tome treba li mijenjati svog kandidata za premijera. Postoji li išta što će birače više uvjeriti u juriš prema pobjedi od toga da u zadnji tren razmišljaš o promjeni vlastitog vodstva?
Stvari će se, nema sumnje, uskoro ipak ubrzati, a eter će ispuniti zapjenjeni pokliči svih onih koji sad još, valjda, imaju soli na koži. U tome, međutim, i jest temeljni problem – ljeto bez previše političkih zbivanja je bilo idealno za plasiranje vlastitih teza i poruka koje će se izgubiti u kakofoniji koja samo što nije krenula (a što je, od svih, najbolje shvatio – Davor Bernardić).
No, taj vlak je sad već prošao. Hrvatska u sve moguće kampanje tako ulazi s HDZ-om koji tetura i opozicijom koja mu je velikodušno dala vremena da malo odmori na konopcima ringa.