Jednostavno guglanje otkriva kako je mladac Jagodar 2017. bio kandidat HDZ-a za načelnika brodsko-posavske općine Oriovac. Drugim riječima, o sjajnom životu mladih u Hrvatskoj jučer su redom govorili HDZ-ovci, preskačući činjenicu da je HDZ-ova Vlada više od pola desetljeća bila nesposobna donijeti konkretnu i sustavnu politiku za mlade. Funkcioniranje lokalnih tijela za mlade, o tome smo već pisali, sada žele podrediti “nadtijelu” koje će, po svoj prilici, činiti HDZ-ov podmladak.
I o tome se jučer govorilo kao o sjajnom rješenju. Cijelu šaradu zašećerio je akademik Reiner otvorenom stranačkom propagandom. Poučavao je kako i na koji način mladi trebaju promišljati kada izlaze na izbore pa se osvrnuo na nepokošenu travu i, vrlo eksplicitno, na HDZ-u nedohvatljiv Split. “Ako ikada odem iz Hrvatske, ovakvi likovi će biti razlog za to”, samo je jedan od komentara mladih, perspektivnih osoba na društvenim mrežama nakon Reinerovog ekspozea. Ovaj koji smo citirali, ostavio je asistent jednog domaćeg znanstvenog instituta.
Kako mladi izlaze na izbore?
Krenimo od kraja, odnosno izlaska mladih na izbore, o čemu je jučer poučavao akademik. Podataka o izlaznosti mladih na nacionalne izbore nema. S obzirom na nisku opću izlaznost, ne treba puno pretpostavljati da je u populaciji mladih situacija još sumornija. Jedini konkretni podaci kojima raspolažemo su oni o izlaznosti mladih na europske izbore koje komunicira Europski parlament. Za Hrvatsku, oni govore sljedeće: 2014. na izbore za europske zastupnike izašlo je 14 posto mladih, dok ih je 2019. glasalo 18 posto.
Uzroke većoj izlaznosti na EU izbore svakako treba tražiti u snažnim nestranačkim kampanjama Europskog parlamenta kao institucije i njegovih ureda po državama članicama. Tim kampanjama zagovaraju i promiču izlazak svih građana na izbore, sa snažnim fokusom na mlade. Gledano u cjelini, na izbore za Europski parlament 2019. izašlo je 50,6 posto građana EU, što je najviša razina od 1994. Ovime je preokrenut i trend pada izlaznosti na EU izbore, koji traje od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
HDZ-ov građanski odgoj
S druge strane, HDZ godinama ulaže zamjetan trud da izlaznost (mladih) na izbore svede na minimum. Formalan sustav odgoja i obrazovanja ni na koji način ne priprema mlade za aktivnu i odgovornu građansku ulogu koja ih čeka kada napune 18. Građanski odgoj kao zaseban i sustavan predmet i dalje je samo fantazija; HDZ se pravda kako su ga uveli kao međupredmetnu temu koju – međupredmetno – imaju poučavati svi profesori u sklopu svojih predmeta kada je primjenjivo. Međutim, baš nitko – uključujući resorno ministarstvo i Vladu, nema feedback o takvoj provedbi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pojedini gradovi i županije posežu za modelima građanskog odgoja koje učenici, kako smo izvještavali, shvaćaju krajnje ozbiljno; svojim pitanjima i inzistiranjem na odgovorima zatrpavaju odgovorne u svojim sredinama. Upravo ta sličica klinaca koje škola priprema za aktivnu ulogu u društvu, personificira ono što je za HDZ zapravo kobno – postavljanje pitanja odgovornima i kritičko propitivanje stvarnosti oko sebe.
Prezentirajući stranačku inačicu “građanskog odgoja”, Reiner jučer doduše jest zagovarao postavljanje pitanja i kritičko propitivanje stvarnosti, ali isključivo kada se ono odnosi na političke oponente HDZ-a. Pa je mladima poručio da, glasajući na izborima, u obzir uzmu koji su gradovi (ne)pokošeni, kako ide gradskoj vlasti u HDZ-u nedostižnom Splitu te tko (ni)je osigurao vrtiće za djecu.
Spektakli državne tajnice
U jučerašnjem nabrajanju postignuća Vlade Andreja Plenkovića za hrvatske mlade, jasno, izostavljene su ključne informacije o nedostatku nacionalne politike za mlade. U nju se, pritom, ne mogu ubrojiti viša studentska satnica – vezana uz rast minimalne plaće – kao niti “rekordno niska nezaposlenost”, čime se Plenković hvalio. Riječ je o širim procesima koji se, neminovno, odražavaju i na populaciju mladih. Izostanak krovne nacionalne politike za mlade na Telegramu smo pratili godinama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićeva vlada više od pet godina nije bila sposobna donijeti Nacionalni program za mlade; dočekali smo ga prije dvadesetak dana, nakon što od kraja 2017. nismo imali javnu politiku koja koordinira djelovanje svih resora prema populaciji mladih. Tragikomično je izgledala izrada tog dokumenta pod okriljem HDZ-ove državne tajnice za mlade Željke Josić, koja običava reći da je ona baš “svaki dan s mladima”. To nije sav spektakl koji je priredila.
Prije nekoliko dana dovela je izmjene Zakona o savjetima mladih – jedinog zakona u RH koji uređuje pitanja mladih – do vrlo ozbiljnih pitanja o ustavnosti postupka i materije. Mladež HDZ-a, kako smo pisali, predložila je da se izmjenom zakona osnuje nacionalno “nadtijelo” koje će šefovati svim savjetima mladih koji djeluju u općinama, gradovima i županijama. Ured Željke Josić prvo je argumentirano i javno odbio takav prijedlog Mladeži, a potom ga u tajnosti prihvatio i ugradio u tekst zakona.
Kamo će najperspektivniji?
Savjeti mladih, savjetodavna tijela lokalnih vlasti koja bi trebala ukazivati na pitanja od značaja za mlade u lokalnoj sredini i pratiti kako se provode lokalne politike za mlade, u pojedinim dijelovima Hrvatske funkcioniraju sjajno, a negdje ne postoje. Savjete mladih, nesporno je, treba osnaživati i poticati. Postavljati ih, međutim, u podređen položaj “nadtijelu” koje će svima njima koordinirati, širom otvara vrata scenariju u kojem će o problemima mladih u Hrvatskoj progovarati isključivo Mladež.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uspoređivati, pak, probleme Mladeži i mladih u Hrvatskoj pomalo je uvredljivo za ove potonje. Republika Hrvatska u posljednjih deset godina izgubila je gotovo 400.000 stanovnika, a daljnja perspektiva ne daje puno razloga za optimizam. Naime, relevantna domaća istraživanja govore da najbolji učenici, baš oni najperspektivniji mladi, svoju budućnost ne vide u Hrvatskoj. Obećanoj zemlji za mlade(ž).
Iako su Plenkovićev i Reinerov performans u Saboru na prvu urnebesni, oni su zapravo duboko skandalozni
Vrlo smo blizu scenarija u kojem će o problemima mladih u Hrvatskoj progovarati isključivo Mladež HDZ-a
Formalan sustav odgoja i obrazovanja ne priprema mlade za aktivnu i odgovornu građansku ulogu koja ih čeka kada napune 18. Prezentirajući stranačku inačicu "građanskog odgoja", Reiner jučer doduše jest zagovarao postavljanje pitanja i kritičko propitivanje stvarnosti, ali isključivo kada se ono odnosi na političke oponente HDZ-a.
Obećana zemlja za mlade. Takvu su sliku Hrvatske, u jučerašnjim govorima pred probranim mladima u Saboru, naslikali premijer Andrej Plenković, potpredsjednik Sabora Željko Reiner i državna tajnica za mlade Željka Josić. O sjajnom radu s mladima u Hrvatskoj govorio je i Josip Jagodar, predsjednik Savjeta za mlade Vlade RH, mladić koji je na tu poziciju izabran s mjesta čelnika jedne lokalne udruge za mlade.
Jednostavno guglanje otkriva kako je mladac Jagodar 2017. bio kandidat HDZ-a za načelnika brodsko-posavske općine Oriovac. Drugim riječima, o sjajnom životu mladih u Hrvatskoj jučer su redom govorili HDZ-ovci, preskačući činjenicu da je HDZ-ova Vlada više od pola desetljeća bila nesposobna donijeti konkretnu i sustavnu politiku za mlade. Funkcioniranje lokalnih tijela za mlade, o tome smo već pisali, sada žele podrediti “nadtijelu” koje će, po svoj prilici, činiti HDZ-ov podmladak.
I o tome se jučer govorilo kao o sjajnom rješenju. Cijelu šaradu zašećerio je akademik Reiner otvorenom stranačkom propagandom. Poučavao je kako i na koji način mladi trebaju promišljati kada izlaze na izbore pa se osvrnuo na nepokošenu travu i, vrlo eksplicitno, na HDZ-u nedohvatljiv Split. “Ako ikada odem iz Hrvatske, ovakvi likovi će biti razlog za to”, samo je jedan od komentara mladih, perspektivnih osoba na društvenim mrežama nakon Reinerovog ekspozea. Ovaj koji smo citirali, ostavio je asistent jednog domaćeg znanstvenog instituta.
Kako mladi izlaze na izbore?
Krenimo od kraja, odnosno izlaska mladih na izbore, o čemu je jučer poučavao akademik. Podataka o izlaznosti mladih na nacionalne izbore nema. S obzirom na nisku opću izlaznost, ne treba puno pretpostavljati da je u populaciji mladih situacija još sumornija. Jedini konkretni podaci kojima raspolažemo su oni o izlaznosti mladih na europske izbore koje komunicira Europski parlament. Za Hrvatsku, oni govore sljedeće: 2014. na izbore za europske zastupnike izašlo je 14 posto mladih, dok ih je 2019. glasalo 18 posto.
Uzroke većoj izlaznosti na EU izbore svakako treba tražiti u snažnim nestranačkim kampanjama Europskog parlamenta kao institucije i njegovih ureda po državama članicama. Tim kampanjama zagovaraju i promiču izlazak svih građana na izbore, sa snažnim fokusom na mlade. Gledano u cjelini, na izbore za Europski parlament 2019. izašlo je 50,6 posto građana EU, što je najviša razina od 1994. Ovime je preokrenut i trend pada izlaznosti na EU izbore, koji traje od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
HDZ-ov građanski odgoj
S druge strane, HDZ godinama ulaže zamjetan trud da izlaznost (mladih) na izbore svede na minimum. Formalan sustav odgoja i obrazovanja ni na koji način ne priprema mlade za aktivnu i odgovornu građansku ulogu koja ih čeka kada napune 18. Građanski odgoj kao zaseban i sustavan predmet i dalje je samo fantazija; HDZ se pravda kako su ga uveli kao međupredmetnu temu koju – međupredmetno – imaju poučavati svi profesori u sklopu svojih predmeta kada je primjenjivo. Međutim, baš nitko – uključujući resorno ministarstvo i Vladu, nema feedback o takvoj provedbi.
Pojedini gradovi i županije posežu za modelima građanskog odgoja koje učenici, kako smo izvještavali, shvaćaju krajnje ozbiljno; svojim pitanjima i inzistiranjem na odgovorima zatrpavaju odgovorne u svojim sredinama. Upravo ta sličica klinaca koje škola priprema za aktivnu ulogu u društvu, personificira ono što je za HDZ zapravo kobno – postavljanje pitanja odgovornima i kritičko propitivanje stvarnosti oko sebe.
Prezentirajući stranačku inačicu “građanskog odgoja”, Reiner jučer doduše jest zagovarao postavljanje pitanja i kritičko propitivanje stvarnosti, ali isključivo kada se ono odnosi na političke oponente HDZ-a. Pa je mladima poručio da, glasajući na izborima, u obzir uzmu koji su gradovi (ne)pokošeni, kako ide gradskoj vlasti u HDZ-u nedostižnom Splitu te tko (ni)je osigurao vrtiće za djecu.
Spektakli državne tajnice
U jučerašnjem nabrajanju postignuća Vlade Andreja Plenkovića za hrvatske mlade, jasno, izostavljene su ključne informacije o nedostatku nacionalne politike za mlade. U nju se, pritom, ne mogu ubrojiti viša studentska satnica – vezana uz rast minimalne plaće – kao niti “rekordno niska nezaposlenost”, čime se Plenković hvalio. Riječ je o širim procesima koji se, neminovno, odražavaju i na populaciju mladih. Izostanak krovne nacionalne politike za mlade na Telegramu smo pratili godinama.
Plenkovićeva vlada više od pet godina nije bila sposobna donijeti Nacionalni program za mlade; dočekali smo ga prije dvadesetak dana, nakon što od kraja 2017. nismo imali javnu politiku koja koordinira djelovanje svih resora prema populaciji mladih. Tragikomično je izgledala izrada tog dokumenta pod okriljem HDZ-ove državne tajnice za mlade Željke Josić, koja običava reći da je ona baš “svaki dan s mladima”. To nije sav spektakl koji je priredila.
Prije nekoliko dana dovela je izmjene Zakona o savjetima mladih – jedinog zakona u RH koji uređuje pitanja mladih – do vrlo ozbiljnih pitanja o ustavnosti postupka i materije. Mladež HDZ-a, kako smo pisali, predložila je da se izmjenom zakona osnuje nacionalno “nadtijelo” koje će šefovati svim savjetima mladih koji djeluju u općinama, gradovima i županijama. Ured Željke Josić prvo je argumentirano i javno odbio takav prijedlog Mladeži, a potom ga u tajnosti prihvatio i ugradio u tekst zakona.
Kamo će najperspektivniji?
Savjeti mladih, savjetodavna tijela lokalnih vlasti koja bi trebala ukazivati na pitanja od značaja za mlade u lokalnoj sredini i pratiti kako se provode lokalne politike za mlade, u pojedinim dijelovima Hrvatske funkcioniraju sjajno, a negdje ne postoje. Savjete mladih, nesporno je, treba osnaživati i poticati. Postavljati ih, međutim, u podređen položaj “nadtijelu” koje će svima njima koordinirati, širom otvara vrata scenariju u kojem će o problemima mladih u Hrvatskoj progovarati isključivo Mladež.
Uspoređivati, pak, probleme Mladeži i mladih u Hrvatskoj pomalo je uvredljivo za ove potonje. Republika Hrvatska u posljednjih deset godina izgubila je gotovo 400.000 stanovnika, a daljnja perspektiva ne daje puno razloga za optimizam. Naime, relevantna domaća istraživanja govore da najbolji učenici, baš oni najperspektivniji mladi, svoju budućnost ne vide u Hrvatskoj. Obećanoj zemlji za mlade(ž).