Imamo mailove. Ovako su se sređivali natječaji za obnovu baštine: 'Pribavite mi dvije ponude…'

‘Pomozite mi pribaviti ponude’

U mailu od 9. srpnja 2021. čelnica jednog muzeja Mostarčiću otvoreno piše da joj je za EU projekt obnove “preporučena” tvrtka arhitektice Ive Rukavine. Na tu ju je tvrtku nekoliko mjeseci ranije, pokazuju mailovi, uputila bivša ravnateljica Restauratorskog zavoda Tajana Pleše precizirajući tvrtke koje će raditi s muzejom. Čelnica ovog muzeja, pozivajući se dakle na “preporučenu” tvrtku arhitektice Rukavine, traži od Mostarčića da joj pomogne “pribaviti još dvije ponude”. On odgovara kako će “pokušati”.

Otprilike mjesec dana kasnije, tvrtka Ive Rukavine u postupku jednostavne nabave doista je dobila navedeni posao za koji joj je isplaćeno 115.000 kuna. Stručnjaci godinama upozoravaju na ovakve, ogledne primjere varanja s javnom nabavom: raspiše se jednostavni postupak za koji je dovoljno prikupiti tri ponude i između njih odabrati “najbolju”. Stvara se dojam konkurencije i tržišnog natjecanja, a zapravo se nabavljaju ponude povezanih tvrtki ili raznih poslovnih partnera koji onda redom nude ili više cijene ili zaborave priložiti neki od nužnih dokumenata pa na natječaju dobiva upravo željena tvrtka. Odnosno tvrtka koju je, kao u ovom slučaju, “netko preporučio”.

Kaznena prijava EPPO-u

Čelni ljudi Restauratorskog zavoda, Mostarčić i Pleše, bliski su ministrici kulture koja se već nalazi u središtu afere s Geodetskim fakultetom. Zbog sumnje u namještanje javne nabave muzeja o kojem danas pišemo, doznajemo kako je pred Uredom europskog javnog tužitelja prije nekoliko mjeseci podignuta kaznena prijava. Prema opsežnoj dokumentaciji u posjedu Telegrama, ministrica Obuljen Koržinek direktno je dodijelila pripremne postupke uoči obnove pojedinih zagrebačkih muzeja Hrvatskom restauratorskom zavodu.

Međutim, kako je u posljednjem broju tjednika Express pisao kolega Ivan Pandžić, taj je način obnove otpao zbog pravila EU-a. Drugim riječima, muzeji kao samostalne pravne osobe sami su morali nabavljati usluge i radove za obnove svojih zgrada. Bez obzira na to, čelni ljudi Hrvatskog restauratorskog zavoda aktivno su sudjelovali u tim postupcima.

‘Rečeno da radite nabavu’

Osim Borisa Mostarčića koji odgovara čelnici muzeja kako će joj pomoći prikupiti još dvije ponude, s njom se dopisivala i bivša ravnateljica Restauratorskog zavoda Tajana Pleše. Ona otvoreno u jednom od mailova piše: “Nazoveš gospođu koja će ti raditi nabavu i Ivu Rukavinu koja će ti biti voditelj operacije”. Ovaj mail, bitno je istaknuti, poslan je prije nego što je muzej uopće ugovorio tvrtke koje se ovdje sugeriraju.

U jednoj drugoj prepisci, mailove prvo izmjenjuju čelnica muzeja i konzultantica za javnu nabavu Marija Vlaho iz tvrtke EMDA d.o.o. U toj prepisci, čelnica muzeja piše Mariji Vlaho: “Rečeno mi je da bi nam Vi trebali obaviti postupak javnih nabava”. Uključuje se ravnateljica Pleše, ne sporeći prethodnu prepisku, i upućuje konzultanticu Vlaho kako “detalje o predmetima nabava” za ovaj muzej treba iskomunicirati s njenim pomoćnikom Mostarčićem. U tom trenutku, pritom, konzultantica još uopće nema sklopljen ugovor s muzejom.

Kad su dobavljali okvirne ponude?

Sklapaju ga tek mjesecima kasnije, kao što je slučaj i s tvrtkom projektantice Rukavine koja je ugovorena nakon potrage za one dvije dodatne ponude. U odgovoru za Telegram iz Restauratorskog zavoda, koji zajednički potpisuju aktualni ravnatelj Mostarčić i njegova prethodnica Pleše, oni potvrđuju komunikaciju s tadašnjom čelnom osobom muzeja.

“Potvrđujemo da je poslana službena uputa kojom se tadašnjoj ravnateljici pomaže u pripremi dokumentacije potrebne za prijavnicu za Fond solidarnosti. Tadašnjoj kolegici ravnateljici je sastavljen popis koraka i dokumenata koje je potrebno prikupiti, a kako bi se buduća nova zgrada muzeja mogla obnoviti. U tom trenutku je bilo potrebno upisati procijenjene troškove, pa su stoga prikupljene okvirne ponude (te nastavno iste nisu bile obvezujuće). Također treba navesti da je odgovornost za provedbu postupaka nabave isključivo na čelniku institucije. S istim ciljem se nastojalo izaći u susret tadašnjoj ravnateljici u smislu stručne pomoći, ali sve u skladu s važećim zakonskim propisima. Gore navedeno je učinjeno nastavno na nalog Osnivača obje institucije (Ministarstvo kulture i medija RH), a zbog izostanka stručno osposobljenih djelatnika muzeja za ovu materiju”, stoji u odgovoru čelnih ljudi Restauratorskog zavoda.

Prepisku s čelnom osobom muzeja Mostarčić i Pleše, dakle, pravdaju kao pomoć za prijavu muzeja na Fond solidarnosti. Međutim, Mostarčić u mailu čelnici muzeja obećava pomoći u pribavljanju još dvije ponude 9. srpnja 2021., a novac iz Fonda solidarnosti muzeju je odobren mjesec dana ranije. Kada smo ravnatelja Mostarčića zamolili da pojasni zašto obećava pomoći oko pribavljanja dviju ponuda za nabavu, i to mjesec dana nakon ugovorenog projekta u Fondu solidarnosti, njegov odgovor je izostao.

Nedavno u zajedničkom obilasku

S upitom smo se javili i Ministarstvu kulture; zanimalo nas je zašto je ministrica poslove oko obnove konkretnog zagrebačkog muzeja osobno i direktno povjerila Restauratorskom zavodu. Tako je odlučila, poručili su za Telegram, jer nitko od zaposlenika muzeja nije bio “stručan, ni osposobljen za vođenje poslova obnove te su u okolnostima krize trebali stručnu pomoć”. Osim toga, i Ministarstvo inzistira kako su čelni ljudi Restauratorskog zavoda muzeju pružili osnovne informacije za pripremu dokumentacije za prijavu na Fond solidarnosti, “a ne za pripremu javne nabave”.

Baš prije dvadesetak dana ministrica Obuljen Koržinek, premijer Andrej Plenković i ravnatelj Restauratorskog zavoda Mostarčić zajedno su obišli bivšu zgradu Tvornice duhana Zagreb u koju će se uskoro preseliti Restauratorski zavod. I tom prilikom Plenković je govorio o naporima svoje Vlade, posebno zahvaljujući ministrici Obuljen Koržinek “na predanom radu” u procesima obnove.

Niz Telegramovih otkrića

Postupci ministrice oko obnove kulturne baštine zbog brojnih ranijih Telegramovih otkrića već su mjesecima pod lupom europskih istražitelja. Uloga Restauratorskog zavoda u javnoj nabavi oko obnove novi je krak afere u kojem se opet pojavljuju odluke koje osobno potpisuje Nina Obuljen Koržinek. Ranije smo izvještavali o sumnjivom poslu u kojem je ministrica, također osobnom odlukom i bez javnog natječaja, dodijelila 19,1 milijun kuna Geodetskom fakultetu.

U istraživačkom serijalu koji smo otvorili 8. studenog, otkrivali smo kako je 3D skeniranje koje je ministrica naručila od Geodetskog fakulteta višestruko preplaćeno. Otkrivali smo kako su skenirane i privatne zgrade koje su nakon potresa dobile zelene naljepnice. Početkom godine otkrili smo i kako je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti morala iznova skenirati zgradu Hrvatskog muzeja arhitekture jer im Ministarstvo nikada nije dostavilo snimke Geodetskog fakulteta.

Prozivke, ali odgovora nema

Da paradoks bude veći, novo skeniranje odobrila im je upravo ministrica kulture i ono je plaćeno iz Fonda solidarnosti. U sličnoj situaciji, također smo otkrili, našla se i HŽ Infrastruktura sa zgradom Glavnog kolodvora. I HAZU i HŽ su, naručujući nova 3D skeniranja, prošli višestruko jeftinije od iznosa koji je ministrica direktno plaćala Geodetskom fakultetu. Istražitelji pritom sumnjaju da je samo iz posla Ministarstva i Geodezije pokradeno najmanje 590.000 eura.

Otkako izvještavamo o ovoj aferi, ministrica je tvrdila da cijene u poslu s Geodezijom nisu napuhane, prozivala nas je da smo maliciozni te da objavljujemo lažne vijesti. Jednoznačne odgovore na vrlo jasna pitanja ministrica ne daje. Istovremeno, prije nešto više od tjedan dana policija je po nalogu europskih istražitelja pretresla urede i domove njenih najbližih suradnika iz Ministarstva. Također, premijer Plenković otvoreno spori nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja u ovom slučaju.