Istražujemo štancanje titula: Ekonomija, mali faks u Osijeku, imao skoro isti broj doktorata kao tri i pol puta veći u Zagrebu
Prema Telegramovoj dubinskoj analizi, proizlazi kako je 'slučaj Mihanović' samo simptom duboko problematičnog fakulteta
Usporedi li se, pak, Ekonomski fakultet u Osijeku s istovjetnim fakultetima u Splitu i Rijeci – koji su brojem studenata puno bliži Osijeku – ispada da je osječka klima uz Dravu daleko pogodnija za ekonomske doktorate no što je to slučaj na morskom zraku u Splitu i Rijeci. Dok se u Splitu u pet godina obrane 42 doktorata, Osijek ih naštanca 75. U usporedbi, pak, s riječkom 31 disertacijom u pet godina, talentirani osječki doktorandi obrane ih 83
Krajnje sporan doktorat splitskog HDZ-ovca Vice Mihanovića na osječkom Ekonomskom fakultetu, za koji je odlučeno da se – usprkos ozbiljnim nedostacima – može samo malo popeglati, otvorio je nekoliko velikih pitanja. O kakvom se to fakultetu (i sveučilištu) radi kada dopušta takvu nezapamćenu odluku, kakav je to uopće doktorski studij, koliko je relevantan i kako opstaje kada je na njemu moguće obraniti doktorat koji, između ostaloga, sadrži nezapamćenu sintagmu “teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti”?
Dubinskom analizom državnih dokumenata o kvaliteti osječkog Ekonomskog fakulteta te analizom brojki obranjenih doktorata, Telegram je došao do zanimljivih podataka. Od 2012. do 2020. godine, tamo je obranjeno 139 doktorata. To je tek 18 doktorata manje no što ih je, u istom periodu, obranjeno na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu koji je – po broju studenata – tri i pol puta veći od osječke Ekonomije. Dapače, zagrebački Ekonomski fakultet vodeća je i, jasno, najveća institucija ekonomskog obrazovanja u RH s nemalom, stogodišnjom tradicijom.
Usporedi li se, pak, Ekonomski fakultet u Osijeku s istovjetnim fakultetima u Splitu i Rijeci – koji su brojem studenata puno bliži Osijeku – ispada da je osječka klima uz Dravu daleko pogodnija za ekonomske doktorate no što je to slučaj na morskom zraku u Splitu i Rijeci. Dok se u Splitu u pet godina obrane 42 doktorata, Osijek ih naštanca 75. U usporedbi, pak, s riječkom 31 disertacijom u pet godina, talentirani osječki doktorandi obrane ih 83.
Posebno plodne godine za doktorate
Analizom knjiga doktora znanosti Sveučilišta u Osijeku i Sveučilišta u Zagrebu (u Zagrebu smo se služili i tražilicom doktora znanosti po godinama), dobili smo egzaktne brojeve doktora znanosti na Ekonomskom fakultetu u Osijeku (EFOS) i Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (EFZG) u razdoblju od 2012. do 2020. godine. Kao što smo napomenuli, u tom je razdoblju na EFOS-u obranjeno 139 doktorata, a u Zagrebu 18 više – 157.
Gledajući kako su se doktorati branili kroz godine na EFOS-u, ispada da su disertacije posebno dobro uspijevale 2013. (19 obrana), 2017. (24 obrane) i 2019. (21 obrana). U tim godinama doktoriraju i neki od osječkih doktoranada teškaša; 2013. doktorat je obranio aktualni ministar obrane Mario Banožić, 2017. titulu dr.sc. zaradio je pjevač i aktualni saborski zastupnik Miroslav Škoro, a 2019. osječkim se doktoratom kite šef Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović i šefica Turističke zajednice Grada Zagreba Martina Bienenfeld.
Borba prsa o prsa s 3 i pol puta većim Zagrebom
Najpoznatiji osječki doktorand Mihanović doktorira nešto sušnije 2018., kada je na osječkoj Ekonomiji obranjeno skromnih 11 disertacija. Sve ove brojke malo što znače bez konteksta. Usporedbom s najvećim i najstarijim Ekonomskim fakultetom u državi – zagrebačkim – stvari postaju ekstra zanimljive. Iako tri i pol puta manji gledajući po broju studenata (EFZG broji oko 8500 studenata, EFOS oko 2500), Osijek se iz godine u godinu tuče prsa o prsa sa Zagrebom po broju doktorata.
Primjerice, 2013. u Osijeku se brani 19, u Zagrebu 21 doktorat; 2015. u Osijeku 18, u Zagrebu 22; 2020. u Osijeku 11, u Zagrebu tek jedan više. No posebno su zanimljive 2016., 2017. i 2019. kada Osijek prestiže Zagreb po broju obranjenih doktorata.
Iako veličinom slični, Osijek rastura Split i Rijeku
Iako broji gotovo jednako obranjenih doktorata kao tri i pol puta veći Zagreb – što samo po sebi podiže brojne upitnike o magiji koja se u Osijeku događa – realnije je osječku Ekonomiju usporediti s ekonomskim fakultetima u Splitu (EFST) i Rijeci (EFRI). Tamošnji fakulteti su brojem studenata puno bliži Osijeku; u Rijeci i Splitu broj studenata otprilike se kreće između 2000 i 2500. Prema službenim podacima posljednje reakreditacije (ocjene kvalitete) EFST-a iz 2018. godine, splitski fakultet u razdoblju od 2014. do 2018. bilježi 42 obranjena doktorata.
U istovjetnom razdoblju, u Osijeku ih je obranjeno 75. Podaci posljednje reakreditacije riječkog EFRI-ja iz 2018. godine, govore o 31 obranjenom doktoratu u razdoblju od 2013. do 2017. U istom tom vremenskom periodu, u Osijeku ih je obranjeno 52 više, tj. točno 83.
Zašto se sve ovo događa?
U pokušaju pronalaska odgovora na pitanje zašto EFOS tako megalomanski štanca doktorate, konzultirali smo izvješće o reakreditaciji EFOS-a iz ožujka 2019., koje je izradilo stručno povjerenstvo Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Ono je pravo vrelo podataka o neobičnom osječkom slučaju. U njemu je moguće pronaći vrlo eksplicitne rečenice poput: “Upis na doktorske studije trebao bi biti stroži” i “Uvjeti upisa na doktorski studij trebali bi biti stroži”. I ne samo to. Vrlo se jasno navodi “značajan nedostatak mentora” na EFOS-u, kao i nužnost smanjenja broja doktoranada.
“Broj obranjenih doktorskih radova (…) u prosjeku je 16,6 godišnje, što je prilično visoko s obzirom na ograničen broj mentora. Na temelju podataka prikupljenih tijekom razgovora, postupak upisa nije pretjerano strog te kvaliteta doktorskih radova nije nužno na visokoj znanstvenoj razini”, primjećuje stručno povjerenstvo.
Slabašnu znanstvenu razinu osječkih doktorata, osim u kontekstu manjka mentora, valja promatrati i kroz opasku o tome da je nužno “implementirati više metodoloških kolegija u doktorsku izobrazbu” u kojima bi se doktorski studenti konkretnije bavili metodologijom znanstvenog istraživanja. Stručno povjerenstvo, baveći se oskudnom znanstvenom razinom doktorata, konstatira i “upitnu znanstvenu izvrsnost” nastavnog osoblja. Dapače, eksplicitno tvrdi kako je EFOS zanemario “mogućnost promoviranja stručnog i znanstvenog razvoja akademskog osoblja”.
Nastavnici diplomiraju, doktoriraju i ostaju na EFOS-u
Razlog tome treba potražiti u konstataciji stručnog povjerenstva Agencije o tome da tek 12 od 68 nastavnika na EFOS-u nije diplomiralo na tom fakultetu. Nastavno na to, tek šest od 51 nastavnika s doktoratom titulu doktora znanosti nije steklo na osječkoj Ekonomiji. Pritom, utvrđuje povjerenstvo, nijedan asistent ne planira tražiti mjesto asistenta izvan EFOS-a. “Stoga je najprije potrebno reducirati interno zapošljavanje i imenovanje u zvanja u cilju poticanja raznolikosti i izvrsnosti kadra Visokog učilišta”, zaključuje povjerenstvo.
Ne manje važno, izvješće povjerenstva AZVO-a bilježi i kako je očit nedostatak u maloj fakultetskoj knjižnici koja “ne osigurava široki pristup međunarodnim časopisima i udžbenicima te prednost daje hrvatskim naslovima”. Zbog ovih, ali i brojnih drugih nedostataka na nižim razinama studija od doktorske, Ministarstvo znanosti i obrazovanja – uz preporuku Agencije za znanost i visoko obrazovanje – 2020. je dalo EFOS-u rok od tri godine da uklone sve uočene nedostatke.
Mihanović – simptom duboko problematičnog fakulteta
U međuvremenu, s problematičnom kvalitetom EFOS-a upoznata je i šira javnost kroz slučaj Mihanović koji je, kako se čini, samo simptom duboko problematičnog fakulteta. Nakon otkrića neprispodobive disertacije splitskog HDZ-ovca, aktualni dekan Boris Crnković uveo je privremeni moratorij na sve postupke stjecanja doktorata. Donio je i odluku da ove godine neće raspisivati natječaj za upis nove generacije doktoranada, imenovao je novog voditelja i nove članove vijeća doktorskog studija te pokrenuo postupak revizije internih procedura stjecanja doktorata.
Radi se i na izmjeni doktorskog studijskog programa. S obzirom na, kako smo pokazali, duboko ukorijenjene i probleme nerješive u kraćem vremenskom razdoblju, o tome hoće li EFOS ipak uspjeti u njihovom rješavanju zaključit ćemo nepopularnom floskulom – vrijeme će pokazati.