U kolovozu 2020. godine premijer Andrej Plenković zadovoljno je svekolikoj javnosti objavio da je Hrvatskoj upravo odobren „najveći predujam ikad“ isplaćen iz europskog Fonda solidarnosti. Narednih dana u državni proračun uplaćeno je 88,9 milijuna eura, prva rata europskog novca za obnovu nakon zagrebačkog potresa.
Iz Vlade su ovih dana javili da je Europska komisija uplatila Hrvatskoj predujam od 6,14 milijardi kuna za provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Radi se o avansnim sredstvima, 13 posto od ukupnog iznosa koji je državi narednih pet godina na raspolaganju. To je „najveća ikad uplata u hrvatski proračun neke strane institucije“, objavio je zadovoljno svekolikoj javnosti premijer Andrej Plenković.
Debakl s obnovom
Vrijedi se stoga prisjetiti kako se kroz 13 mjeseci razvijala priča, nakon što je Hrvatskoj lanjskog ljeta iz europskog Fonda solidarnosti uplaćen rekordni avans.
Obnova praktički još nije krenula. Zakon se žurno mijenja. Ministarstvo zaduženo za obnovu ima problema s povlačenjem novca iz Fonda solidarnosti. S jedne od njihovih zgrada – koju žele, ali još nisu uspjeli sanirati upravo europskim novcem – na prolaznike padaju komadi fasade.
Da bi iskoristila sva EU sredstva (skupa s „najvećim predujmom“, više od pet milijardi kuna), država će od Bruxellesa tražiti produljenje rokova. Premijer se pritom i sam čudi sporom tempu obnove, nakon što je Vlada, kako kaže, „munjevito“ osigurala sredstva.
Reforme za novac
Rekordni avans, dakle, ne jamči baš ništa. A za svaku sljedeću tranšu europskog novca malo kratkoročnog političkog PR-a neće biti ni izbliza dovoljno: već za sljedeću ratu, od 700 milijuna eura, Vlada će morati ispuniti 34 uvjeta. „Iduća tranša ovisit će o tome koliko smo mjera ispunili. Ako smo ispunili sve 34, doći će 700 milijuna eura. Ako nismo, onda će biti određena korekcija na iznosu“, objašnjavao je neki dan ministar financija Zdravko Marić. Ukratko: manje reformi – manje novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prve 34 mjere na koje se Vlada obvezala Europskoj komisiji djeluju prilično bezazleno – svode se uglavnom na izmjene zakona i donošenje strateških planova. Do početka sljedeće godine, kada će u Bruxelles poslati prvo izvješće o učinjenome, Vlada bi, primjerice, trebala donijeti novi zakon o cestama (izmjene su upravo poslane u javno savjetovanje), zakon o institucionalnom okviru za fondove EU (bio na sjednici u četvrtak), odlučiti koja su državna poduzeća od posebnog interesa za RH, i tako dalje.
Što se krije iza fraza
Čini se, dakle, da je i sljedećih 700 milijuna eura već u džepu. Ali iza nekih suhoparnih fraza – kao, na primjer, „potpune funkcionalnosti Povjerenstva za fiskalnu politiku“ – stoje ozbiljniji problemi koje država godinama pokušava riješiti. Bezuspješno. Kao, na primjer, baš to – osigurati „potpunu funkcionalnost povjerenstva za fiskalnu politiku“.
Kako bi se, dakle, osigurala „potpuna funkcionalnost povjerenstva“, saborski Odbor za financije i državni proračun objavio je ove srijede novi javni poziv za izbor predsjednika tog Povjerenstva. Četvrti u više od dvije godine. Prva tri natječaja su propala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sudar s realnošću
U siječnju 2019. na javni poziv se nije javio nitko. Četiri mjeseca kasnije bilo je zainteresiranih, ali saborski Odbor nije Saboru predložio nijednog kandidata. U travnju 2021. opet se nije javio nitko. Ishod novog, četvrtog pokušaja znat će se nakon što za dva tjedna istekne rok za prijave. Tijelo za koje vjerojatno rijetki izvan zainteresirane javnosti znaju da postoji, a kamoli što radi, ilustrativan je primjer kako se ispunjavanje čak i banalnog mjerila za isplatu europskog novca može zaplesti u hrvatsku stvarnost.
Država će sada, obećao je neki dan ministar Marić, napraviti sve da tu poziciju učine atraktivnom, da se „jave kompetentni i adekvatni ljudi“, da se izabere čelni čovjek povjerenstva, ispuni mjerilo i „onda u konačnici budemo kadri povući novac i za tu mjeru“. U pitanju je ipak ozbiljan novac i državi valja sada djelovati hitro. Da ne kažemo, je li, munjevito.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li uopće pristojno da se, nakon debakla s EU fondom za obnovu, premijer hvali 'najvećom uplatom ikad' iz europskog proračuna?
Premijer se pohvalio da je stigao predujam od 6,14 milijardi kuna iz fonda za oporavak
Rekordni avans ne jamči baš ništa. A za svaku sljedeću tranšu europskog novca malo kratkoročnog političkog PR-a neće biti ni izbliza dovoljno: već za sljedeću ratu, od 700 milijuna eura, Vlada će morati ispuniti 34 uvjeta
U kolovozu 2020. godine premijer Andrej Plenković zadovoljno je svekolikoj javnosti objavio da je Hrvatskoj upravo odobren „najveći predujam ikad“ isplaćen iz europskog Fonda solidarnosti. Narednih dana u državni proračun uplaćeno je 88,9 milijuna eura, prva rata europskog novca za obnovu nakon zagrebačkog potresa.
Iz Vlade su ovih dana javili da je Europska komisija uplatila Hrvatskoj predujam od 6,14 milijardi kuna za provedbu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Radi se o avansnim sredstvima, 13 posto od ukupnog iznosa koji je državi narednih pet godina na raspolaganju. To je „najveća ikad uplata u hrvatski proračun neke strane institucije“, objavio je zadovoljno svekolikoj javnosti premijer Andrej Plenković.
Debakl s obnovom
Vrijedi se stoga prisjetiti kako se kroz 13 mjeseci razvijala priča, nakon što je Hrvatskoj lanjskog ljeta iz europskog Fonda solidarnosti uplaćen rekordni avans.
Obnova praktički još nije krenula. Zakon se žurno mijenja. Ministarstvo zaduženo za obnovu ima problema s povlačenjem novca iz Fonda solidarnosti. S jedne od njihovih zgrada – koju žele, ali još nisu uspjeli sanirati upravo europskim novcem – na prolaznike padaju komadi fasade.
Da bi iskoristila sva EU sredstva (skupa s „najvećim predujmom“, više od pet milijardi kuna), država će od Bruxellesa tražiti produljenje rokova. Premijer se pritom i sam čudi sporom tempu obnove, nakon što je Vlada, kako kaže, „munjevito“ osigurala sredstva.
Reforme za novac
Rekordni avans, dakle, ne jamči baš ništa. A za svaku sljedeću tranšu europskog novca malo kratkoročnog političkog PR-a neće biti ni izbliza dovoljno: već za sljedeću ratu, od 700 milijuna eura, Vlada će morati ispuniti 34 uvjeta. „Iduća tranša ovisit će o tome koliko smo mjera ispunili. Ako smo ispunili sve 34, doći će 700 milijuna eura. Ako nismo, onda će biti određena korekcija na iznosu“, objašnjavao je neki dan ministar financija Zdravko Marić. Ukratko: manje reformi – manje novca.
Prve 34 mjere na koje se Vlada obvezala Europskoj komisiji djeluju prilično bezazleno – svode se uglavnom na izmjene zakona i donošenje strateških planova. Do početka sljedeće godine, kada će u Bruxelles poslati prvo izvješće o učinjenome, Vlada bi, primjerice, trebala donijeti novi zakon o cestama (izmjene su upravo poslane u javno savjetovanje), zakon o institucionalnom okviru za fondove EU (bio na sjednici u četvrtak), odlučiti koja su državna poduzeća od posebnog interesa za RH, i tako dalje.
Što se krije iza fraza
Čini se, dakle, da je i sljedećih 700 milijuna eura već u džepu. Ali iza nekih suhoparnih fraza – kao, na primjer, „potpune funkcionalnosti Povjerenstva za fiskalnu politiku“ – stoje ozbiljniji problemi koje država godinama pokušava riješiti. Bezuspješno. Kao, na primjer, baš to – osigurati „potpunu funkcionalnost povjerenstva za fiskalnu politiku“.
Kako bi se, dakle, osigurala „potpuna funkcionalnost povjerenstva“, saborski Odbor za financije i državni proračun objavio je ove srijede novi javni poziv za izbor predsjednika tog Povjerenstva. Četvrti u više od dvije godine. Prva tri natječaja su propala.
Sudar s realnošću
U siječnju 2019. na javni poziv se nije javio nitko. Četiri mjeseca kasnije bilo je zainteresiranih, ali saborski Odbor nije Saboru predložio nijednog kandidata. U travnju 2021. opet se nije javio nitko. Ishod novog, četvrtog pokušaja znat će se nakon što za dva tjedna istekne rok za prijave. Tijelo za koje vjerojatno rijetki izvan zainteresirane javnosti znaju da postoji, a kamoli što radi, ilustrativan je primjer kako se ispunjavanje čak i banalnog mjerila za isplatu europskog novca može zaplesti u hrvatsku stvarnost.
Država će sada, obećao je neki dan ministar Marić, napraviti sve da tu poziciju učine atraktivnom, da se „jave kompetentni i adekvatni ljudi“, da se izabere čelni čovjek povjerenstva, ispuni mjerilo i „onda u konačnici budemo kadri povući novac i za tu mjeru“. U pitanju je ipak ozbiljan novac i državi valja sada djelovati hitro. Da ne kažemo, je li, munjevito.