Već od ponedjeljka, od kontroverznog Upozorenja Ustavnog suda, bilo je jasno u kojem će se pravcu priča razvijati. I da bi brzo mogli doći do vrlo, vrlo opasne situacije.
Frekvencija bijesa
Problem za HDZ je, dakako, što bijesna Milanovićeva retorika daleko preciznije rezonira s općim raspoloženjem oko stanja u društvu, oko sve sile svinjarija koje je, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci isporučila Plenkovićeva vlast. Na silne bujične naplavine aferica, afera i aferetina, instaliran je tako još i lex AP, kako se o aferama ne bi više moglo previše znati, garniran ratom premijera s Uredom europske tužiteljice, kako se te iste afere ne bi moglo baš tako slobodno istraživati, te okrunjen postavljanjem neobuzdano kontroverznog Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.
I s Ustavnim sudom u političkoj areni je ista stvar. S jedne strane ga Milanović ocrtava kao otimača ustavnog poretka, dok s druge strane HDZ i neobuzdano slobodni mediji, čije se financiranje iz državne blagajne očajnički skriva, crtaju Milanovića kao čovjeka koji udara na Ustav, stabilnost, a evo, čudesni Branko Bačić kaže i na – turističku sezonu.
Radikalne mjere i radikalno nepovjerenje
Sam ustavni spor, koji se sveo na to smije li predsjednik Republike Zoran Milanović govoriti kako nakon izbora kani postati premijer, u ovom trenutku čak i nije najbitniji. Unatoč žustroj retorici, ni Milanović ne tjera mak na konac, ne poziva birače da glasaju za stranku čiji je nesuđeni premijerski kandidat (već da ne glasaju za HDZ), niti kani nastupati na skupovima koje organizira SDP.
Čak i kad bi se, dakle, prihvatila logika iz Upozorenja, ne čini se da je Milanović u takvoj vrsti prekršaja koja bi iziskivala radikalne mjere kojima je prijetio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak, poput poništavanja izbornih rezultata ili ukidanja odluke o raspisivanju izbora. Ali, problem je u tome što ovaj saziv Ustavnog suda djeluje poput ustavnosudskog krila HDZ-a. Odluke koja većina u tom tijelu donosi dolaze s garancijom da ne ugrožavaju ključne interese vladajuće stranke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neprecizno i preširoko postavljeno upozorenje, o čemu smo već pisali, ostavlja mogućnost da Ustavni sud na izborni proces udara toljagom ogromnog promjera. Kad se ona nalazi u rukama jasno politički opredijeljene većine i kad je u toku kampanja najvišeg mogućeg intenziteta, jasno je da svaki zamah može imati opasne posljedice.
Na buretu baruta
Evo, naprimjer, prijetnja ukidanjem odluke o raspisivanju izbora. To je direktna ovlast koju predsjedniku Republike daje Ustav. Ustavni sud, međutim, tumači da oni imaju pravo ukinuti i tu odluku. Milanović, pak, uz možete misliti kakve epitete, tumači da na to nemaju pravo ni u najluđim snovima. Tko tu prelazi preko granica svojih ovlasti? I tko je onaj tko će to odrediti? U teoriji – Ustavni sud. Ali, u praksi će takvoj odluci Ustavnog suda koji se doživljava politički pristranim vjerovati samo simpatizeri političke stranke kojoj su sve ključne odluke ovog tijela išle u prilog.
I eto nas na buretu baruta. Milanović poziva građane da ne dopuste da im se otme mogućnost izjašnjavanja na izborima 17. travnja. HDZ se pravi da nema nikakve veze s odlukama Ustavnog suda. Ustavni sud, nakon opasne kaše koju je zakuhao u ponedjeljak, mudro šuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve opcije su otvorene
Za zaključiti je da će daljnji tok ove drame uvjetovati procjena političke koristi koju će nositi sljedeći koraci u predizbornoj partiji šaha s artiljerijskom vatrom i osedlanim konjima. Milanović se vjerojatno nada da HD… pardon, većina u Ustavnom sudu neće htjeti dodatno ražestiti građane petljanjem oko datuma izbora. Međutim, što ako ankete nastave pokazivati da se SDP približava ili, sakloni Bože, prestiže HDZ?
Scenarij potpune katastrofe bi bio da HD… većina u Ustavnom sudu procijeni da bi poništavanje već raspisanih izbora dodatno ocrtalo Milanovića kao neuravnoteženog rušitelja ustavnog poretka i tako povećalo šanse da neće doći do promjene vlasti. Racionalno bi se bilo nadati da do toga neće doći. Ali, možda i previše naivno.
Živimo u zemlji u kojoj je, između ostalog, u svrhu zaštite političkih interesa vlasti, izglasan zakon kojim se zabranjuje curenje podataka iz istraga, koja je, zbog zaštite ključne premijerove ministrice zaratila s europskim tužiteljima i u kojoj je za glavnog državnog odvjetnika izabran Ivan Turudić. Sve opcije su otvorene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li Ustavni sud zbilja u stanju poništiti odluku o raspisivanju izbora?
Moguća je dodatna eskalacija prepucavanja između Ustavnog suda i predsjednika Republike
Za zaključiti je da će daljnji tok ove drame uvjetovati procjena političke koristi koju će nositi sljedeći koraci u predizbornoj partiji šaha s artiljerijskom vatrom i osedlanim konjima
Već od ponedjeljka, od kontroverznog Upozorenja Ustavnog suda, bilo je jasno u kojem će se pravcu priča razvijati. I da bi brzo mogli doći do vrlo, vrlo opasne situacije.
HDZ je prvi, golemi šok izazvan najavom ulaska predsjednika Republike Zorana Milanovića u bitku oko parlamentarnih izbora, odlučio amortizirati – retorikom. Za razliku od uvijek vehementnih, slikovitih istupa predsjednika, koji gotovo redovito u nekom detalju završe na samom rubu dobrog ukusa (i to s pogrešne strane), HDZ-ovi prvaci su u javnim istupima odabrali drugu taktiku. Predvođeni Plenkovićem, beskrajno se trude isijavati smirenu auru političara koji su tu jer su, kao, obavili dobar posao za građane i sa što manje decibela jamče da će ga nastaviti i ubuduće.
Frekvencija bijesa
Problem za HDZ je, dakako, što bijesna Milanovićeva retorika daleko preciznije rezonira s općim raspoloženjem oko stanja u društvu, oko sve sile svinjarija koje je, posebno u posljednjih nekoliko mjeseci isporučila Plenkovićeva vlast. Na silne bujične naplavine aferica, afera i aferetina, instaliran je tako još i lex AP, kako se o aferama ne bi više moglo previše znati, garniran ratom premijera s Uredom europske tužiteljice, kako se te iste afere ne bi moglo baš tako slobodno istraživati, te okrunjen postavljanjem neobuzdano kontroverznog Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika.
I s Ustavnim sudom u političkoj areni je ista stvar. S jedne strane ga Milanović ocrtava kao otimača ustavnog poretka, dok s druge strane HDZ i neobuzdano slobodni mediji, čije se financiranje iz državne blagajne očajnički skriva, crtaju Milanovića kao čovjeka koji udara na Ustav, stabilnost, a evo, čudesni Branko Bačić kaže i na – turističku sezonu.
Radikalne mjere i radikalno nepovjerenje
Sam ustavni spor, koji se sveo na to smije li predsjednik Republike Zoran Milanović govoriti kako nakon izbora kani postati premijer, u ovom trenutku čak i nije najbitniji. Unatoč žustroj retorici, ni Milanović ne tjera mak na konac, ne poziva birače da glasaju za stranku čiji je nesuđeni premijerski kandidat (već da ne glasaju za HDZ), niti kani nastupati na skupovima koje organizira SDP.
Čak i kad bi se, dakle, prihvatila logika iz Upozorenja, ne čini se da je Milanović u takvoj vrsti prekršaja koja bi iziskivala radikalne mjere kojima je prijetio predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović u ponedjeljak, poput poništavanja izbornih rezultata ili ukidanja odluke o raspisivanju izbora. Ali, problem je u tome što ovaj saziv Ustavnog suda djeluje poput ustavnosudskog krila HDZ-a. Odluke koja većina u tom tijelu donosi dolaze s garancijom da ne ugrožavaju ključne interese vladajuće stranke.
Neprecizno i preširoko postavljeno upozorenje, o čemu smo već pisali, ostavlja mogućnost da Ustavni sud na izborni proces udara toljagom ogromnog promjera. Kad se ona nalazi u rukama jasno politički opredijeljene većine i kad je u toku kampanja najvišeg mogućeg intenziteta, jasno je da svaki zamah može imati opasne posljedice.
Na buretu baruta
Evo, naprimjer, prijetnja ukidanjem odluke o raspisivanju izbora. To je direktna ovlast koju predsjedniku Republike daje Ustav. Ustavni sud, međutim, tumači da oni imaju pravo ukinuti i tu odluku. Milanović, pak, uz možete misliti kakve epitete, tumači da na to nemaju pravo ni u najluđim snovima. Tko tu prelazi preko granica svojih ovlasti? I tko je onaj tko će to odrediti? U teoriji – Ustavni sud. Ali, u praksi će takvoj odluci Ustavnog suda koji se doživljava politički pristranim vjerovati samo simpatizeri političke stranke kojoj su sve ključne odluke ovog tijela išle u prilog.
I eto nas na buretu baruta. Milanović poziva građane da ne dopuste da im se otme mogućnost izjašnjavanja na izborima 17. travnja. HDZ se pravi da nema nikakve veze s odlukama Ustavnog suda. Ustavni sud, nakon opasne kaše koju je zakuhao u ponedjeljak, mudro šuti.
Sve opcije su otvorene
Za zaključiti je da će daljnji tok ove drame uvjetovati procjena političke koristi koju će nositi sljedeći koraci u predizbornoj partiji šaha s artiljerijskom vatrom i osedlanim konjima. Milanović se vjerojatno nada da HD… pardon, većina u Ustavnom sudu neće htjeti dodatno ražestiti građane petljanjem oko datuma izbora. Međutim, što ako ankete nastave pokazivati da se SDP približava ili, sakloni Bože, prestiže HDZ?
Scenarij potpune katastrofe bi bio da HD… većina u Ustavnom sudu procijeni da bi poništavanje već raspisanih izbora dodatno ocrtalo Milanovića kao neuravnoteženog rušitelja ustavnog poretka i tako povećalo šanse da neće doći do promjene vlasti. Racionalno bi se bilo nadati da do toga neće doći. Ali, možda i previše naivno.
Živimo u zemlji u kojoj je, između ostalog, u svrhu zaštite političkih interesa vlasti, izglasan zakon kojim se zabranjuje curenje podataka iz istraga, koja je, zbog zaštite ključne premijerove ministrice zaratila s europskim tužiteljima i u kojoj je za glavnog državnog odvjetnika izabran Ivan Turudić. Sve opcije su otvorene.