Kako Hrvate privoljeti da ne odlaze u bogatije zemlje? Pojavila se EU inicijativa koja bi se mogla svidjeti i Plenkoviću i DP-u

U dva mandata Andreja Plenkovića, HDZ-ova Vlada pokušala je tom problemu doskočiti na razne načine

HDZ i Domovinski pokret, dvije stranke koje pregovaraju o formiranju nove vlade, jako različito gledaju na Europsku uniju i način na koji bi Unija trebala funkcionirati. No, HDZ i DP mogli bi naći zajednički jezik oko teme koja se nanovo aktualizira u Europskoj uniji: kako riješiti društvene, gospodarske i političke posljedice koje trpe države, poput Hrvatske, iz kojih se ljudi u velikom broju iseljavaju u bogatije članice EU-a.

Prošle jeseni, bivši talijanski premijer Enrico Letta dobio je zadatak napisati izvještaj o budućnosti (i potrebnim reformama) zajedničkog europskog tržišta. Na 147 stranica nedavno objavljenog dokumenta, Letta se pozabavio problemom koji mu je, iz vremena ekonomske krize u Italiji, dobro poznat – iseljavanje u bogatije regije unutar iste države ili, još i više, u boljestojeće države članice.

Ideje Domovinskog pokreta

Problem koji je, uostalom, dobro poznat i u Hrvatskoj, osobito nakon što smo 2013. postali članica EU-a. U dva mandata Andreja Plenkovića, HDZ-ova Vlada pokušala je tom problemu doskočiti na razne načine, od Projekta Slavonija do mjere „Biram Hrvatsku“, ali bez uspjeha. Sada kada HDZ o formiranju nove vlade pregovara s Domovinskim pokretom, iseljavanje je opet u fokusu.

U stranci Ivana Penave navodno žele da nova vlada ima poseban resor koji bi se bavio demografijom i useljeništvom, a i u svome programu imaju vrlo specifične ideje kako motivirati iseljenike da se vrate. Htjeli bi, na primjer, po cijelom svijetu, osnivati centre za povratnike, posebno u Južnoj Americi. Europsko izvješće, dakako, naglasak ne stavlja na južnoameričke države, već članice EU-a.

Još jedna temeljna sloboda

Zajedničko tržište, koje je predmet Lettine opsežne analize, počiva na četiri temeljne slobode, a jedna od njih jest i sloboda kretanja. Sloboda da se ljudi presele tamo gdje smatraju da će lakše naći bolji posao i da će im životne prilike općenito biti povoljnije. Ali sloboda kretanja – koju su masovno iskoristili i hrvatski građani – mora biti popraćena, smatra Letta, onime što naziva „slobodom ostanka“.

„Sloboda kretanja i sloboda ostanka dvije su strane iste medalje (…). Jedinstveno tržište trebalo bi osnaživati građane, a ne stvarati okolnosti u kojima osjećaju da su prisiljeni preseliti se da bi napredovali (…)“, piše Letta u svom izvještaju, ističući da slobodno kretanje mora biti doista izbor, a ne nužnost. Drugim riječima, da EU mora u svim krajevima stvoriti uvjete da ljudi ne osjećaju da im je preseljenje ili iseljavanje jedina opcija za kvalitetniji život.

Regije u razvojnoj zamci

Mobilnost radne snage donijela je mnoge koristi i građanima i Europskoj uniji, napominje se u dokumentu. Međutim, mobilnost unutar EU-a u posljednjem je desetljeću povećana i koncentrirana u određenim regijama. Stoga je „imperativ pozabaviti se društvenim, gospodarskim i političkim izazovima“ s kojima se suočavaju i države članice iz kojih se ljudi iseljavaju i njihove slabije razvijene regije.

Letta se pritom osvrće na problem „regija u razvojnoj zamci“ – regije koje imaju niske stope rasta i produktivnosti, ne uspijevaju uhvatiti korak sa sličnim regijama ili ostatkom države u kojoj se nalaze – i kaže da je to posebno zabrinjavajući fenomen u EU-u. Dijelovi Slavonije, kako smo ranije pisali, suočeni su upravo s ovim problemom.

EU fondovi nisu dovoljni

Europski fondovi smišljeni su baš da bi pomogli takvim krajevima da se brže i bolje razvijaju, ali kohezijska politika, smatra Letta, nije sama po sebi dovoljna. Stoga daje i druge prijedloge, poput financijskih poticaja za povratak u domovinu. U izvještaju se, primjerice, razrađuje ideja o potporama za istraživače koji bi se vratili u svoju državu ili, recimo, potporama za mala poduzeća koja bi osnovali povratnici iz drugih EU članica.

Lettin prijedlog, naravno, zvuči poznato. HDZ-ova Vlada pokrenula je prije par godina program „Biram Hrvatsku“, procijenivši optimistično da će novčani poticaj za povratak u Hrvatsku iskoristiti do četiri i pol tisuće ljudi. U međuvremenu je primjena mjere proširena i na države izvan EU-a, poput Argentine, SAD-a i Novog Zelanda. Ali u konačnici s mizernim rezultatima, barem u odnosu na najave. U 2023. vratilo se 196 ljudi.

Priuštiv krov nad glavom

Kao jedan od ključnih problema u izvješću se, nadalje, izdvaja priuštivost stanovanja, problem koji najviše pogađa urbane aglomeracije u koje se ljudi doseljavaju. U 2022., upozorava se u dokumentu, čak 10,6 posto stanovništva u gradovima u Europskoj uniji živjelo je u kućanstvima koja su na stanovanje trošila 40 posto svog raspoloživog dohotka.

Stambena politika spada u djelokrug država članica, a ne Europske unije, ali EU ima na raspolaganju „niz instrumenata i politika koji imaju izravan ili neizravan učinak na tržište“ u dijelu koji se tiče nekretnina za stanovanje. EU pravila i alati trebaju poticati „socijalno uključive i održive stambene sustave“, a ne pogoršavati krizu s (priuštivim) stanovanjem.

Novi potpredsjednik

Izvješće u konačnici predlaže kako različite programe, inicijative i politike uspješno koordinirati iz jednog središta: sljedeća Europska komisija treba imati potpredsjednika ili potpredsjednicu zadužene za „slobodu ostanka“, u čijem bi resoru bila kohezijska politika (EU fondovi), usluge od javnog interesa, potpora malim i srednjim poduzećima, i slično.

Prijedlozi za reformu jedinstvenog tržišta zasad su samo to – prijedlozi. Koji će se od njih ozbiljno razmatrati, a koji eventualno i provesti u praksi, ovisit će u najvećoj mjeri o državama članicama. Dogovore li HDZ i DP koaliciju, ovo bi, barem načelno, moglo biti jedna od rijetkih neprijepornih točaka u njihovim u mnogočemu suprotstavljenim vizijama Europske unije.