Prije nekoliko godina svijet je obišla vijest za koju nije do kraja jasno je li bila riječ tek o šali: na NATO-ovoj vojnoj vježbi u Norveškoj navodno je primijećeno borbeno vozilo njemačke vojske koje je, umjesto strojnice, imalo pričvršćen držak metle. Obojen u crno. Valjda radi bolje kamuflaže.
Unatoč službenim objašnjenjima da vozilo i nije trebalo biti naoružano – što bi sugeriralo da se netko samo dobro našalio – mnogi su u ovoj nesvakidašnjoj epizodi vidjeli potvrdu golemih materijalno-logističkih problema njemačkih oružanih snaga.
Otužna slika vojske
Prefarbane metle samo su tragikomičan detalj. Službena izvješća o materijalnom stanju njemačke vojske već godinama daju otužnu sliku: početkom ove godine mediji su javljali da je, primjerice, u potpunosti operativno manje od 30 posto vojnih brodova i 40 posto helikoptera. Bilo je problema s održavanjem i rezervnim dijelovima, kadrovskim deficitima i tako dalje.
Bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je NATO smatrao reliktom Hladnog rata i svodio ga na pitanje tko koliko plaća za obranu, pritiskao je nekadašnju njemačku kancelarku Angelu Merkel da poveća ulaganja u obranu na NATO-ovih dva posto BDP-a godišnje.
Navodno je na jednom privatnom sastanku tražio da Njemačka „plati“ zaostatke, prema tvrdnjama medija vrtoglavih 300 milijardi dolara. Trumpova taktika bila je infantilna i promašena i zato je, nimalo iznenađujuće, propala. Ali problem je bio stvaran – u obrambene sposobnosti Njemačka je i dalje ulagala manje nego što bi joj gospodarska snaga dozvoljavala.
Nezamisliv zaokret
Tamo gdje je Donald Trump očekivano propao, Vladimir Putin neočekivano je uspio. Potaknuta ratom koji u Ukrajini vodi ruski predsjednik, Njemačka je dogovorila osnivanje posebnog fonda od sto milijardi eura za modernizaciju oružanih snaga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog mučne povijesti, u Njemačkoj je pitanje naoružavanja i jačanja vojske posebno osjetljivo. Njemačka politika je kroz desetljeća preferirala naglašeno diplomatski pristup vanjskoj i obrambenoj politici. Masivno ulaganje u vojsku to neće nužno promijeniti, ali je ipak riječ o potezu koji je donedavno bio nezamisliv.
Novo, novo vrijeme
Na djelu je očito Zeitenwende, kako je novu epohu opisao kancelar Olaf Scholz čija je vlada ovog vikenda postigla dogovor s glavnom oporbenom strankom, CDU-om. Njemački vojni budžet lani je iznosio oko 47 milijardi eura. Novi fond taj iznos premašuje više nego dvostruko.
Međustranački deal bio je nužan jer će za provedbu biti potrebne promjene ustava (dvotrećinskom većinom) da bi se zaobišla ustavna „kočnica“ koja sprečava pretjerano zaduživanje, odnosno ograničava zaduživanje države.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To je još jedan razlog zbog kojeg je povećanje obrambenog budžeta politički osjetljivo pitanje – donedavno teško zamislivo – pogotovo za koaliciju u kojoj su i zagovornici čvrste fiskalne discipline. Ali vremena su se, očito, stubokom promijenila.
Danska na prekretnici
Golemi fond, koji će se financirati dodatnim zaduživanjem, ima rok trajanja od pet godina. Kroz to razdoblje, ulaganje u obrambene sposobnosti Njemačke trebalo bi se povećati na oko 70 milijardi eura godišnje. Procjenjuje se da bi Njemačka tako ispunila NATO-ove smjernice o izdvajanjima od dva posto BDP-a.
Zeitenwende se, međutim, sve snažnije osjeća i izvan granica Njemačke. O mogućem ulasku Finske i Švedske u NATO već su napisane opsežne analize – kako je Putin, nehotice, te zemlje gurnuo u naručje zapadnog vojnog saveza. I u susjednoj Danskoj je na pomolu jedna od najvećih prekretnica u njihovom odnosu s Europskom unijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Referendum o obrani
Danska je članica EU-a od 1973., ali ima niz izuzeća u pogledu europskih politika. Nisu, primjerice, uveli euro niti su se na to obvezali. Ispregovarali su i izuzeće iz zajedničke politike u pravosuđu, unutarnjim poslovima i obrani. Sada o obrani odlučuju na referendumu.
Izuzeće, koje je na snazi 30 godina, znači da Danska – koja je i članica NATO-a – ne sudjeluje, primjerice, u vojnim misijama EU-a ili zajedničkom obrambenom planiranju. Na referendumu, koji je vlada raspisala nepuna dva tjedna nakon ruske invazije na Ukrajinu, Danci u srijedu odlučuju hoće li od tog teško izborenog izuzeća odustati.
Veliki reformator Putin
Naravno da nije presudno da Danci obučavaju somalijsku obalnu stražu, ali simbolični značaj referenduma je evidentan. U pitanju je, opet, Zeitenwende: tri desetljeća službene politike preokrenuto naglavačke u svega nekoliko tjedana. Geopolitička slika Europe nepovratno se mijenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Cinici bi primijetili da se ruski predsjednik Putin, sasvim neplanirano, prometnuo u reformatora Europske unije i NATO-a: Moskvi je uspjelo ono što Washingtonu i Bruxellesu nikako nije polazilo za rukom. Rat u Ukrajini je pritom temeljito pomeo Putinove geostrateške ambicije.
Kako se Vladimir Putin, sasvim neplanirano, prometnuo u velikog reformatora EU-a i NATO-a
Još jedan Putinov uspjeh: Njemačka se naoružava, a Danska planira vratiti u zajedničku europsku obranu
Tamo gdje je Donald Trump očekivano propao, Vladimir Putin neočekivano je uspio. Potaknute ratom u Ukrajini, njemačke stranke dogovorile su osnivanje posebnog fonda od sto milijardi eura za modernizaciju oružanih snaga. To je više nego dvostruko od sadašnjeg vojnog budžeta
Prije nekoliko godina svijet je obišla vijest za koju nije do kraja jasno je li bila riječ tek o šali: na NATO-ovoj vojnoj vježbi u Norveškoj navodno je primijećeno borbeno vozilo njemačke vojske koje je, umjesto strojnice, imalo pričvršćen držak metle. Obojen u crno. Valjda radi bolje kamuflaže.
Unatoč službenim objašnjenjima da vozilo i nije trebalo biti naoružano – što bi sugeriralo da se netko samo dobro našalio – mnogi su u ovoj nesvakidašnjoj epizodi vidjeli potvrdu golemih materijalno-logističkih problema njemačkih oružanih snaga.
Otužna slika vojske
Prefarbane metle samo su tragikomičan detalj. Službena izvješća o materijalnom stanju njemačke vojske već godinama daju otužnu sliku: početkom ove godine mediji su javljali da je, primjerice, u potpunosti operativno manje od 30 posto vojnih brodova i 40 posto helikoptera. Bilo je problema s održavanjem i rezervnim dijelovima, kadrovskim deficitima i tako dalje.
Bivši američki predsjednik Donald Trump, koji je NATO smatrao reliktom Hladnog rata i svodio ga na pitanje tko koliko plaća za obranu, pritiskao je nekadašnju njemačku kancelarku Angelu Merkel da poveća ulaganja u obranu na NATO-ovih dva posto BDP-a godišnje.
Navodno je na jednom privatnom sastanku tražio da Njemačka „plati“ zaostatke, prema tvrdnjama medija vrtoglavih 300 milijardi dolara. Trumpova taktika bila je infantilna i promašena i zato je, nimalo iznenađujuće, propala. Ali problem je bio stvaran – u obrambene sposobnosti Njemačka je i dalje ulagala manje nego što bi joj gospodarska snaga dozvoljavala.
Nezamisliv zaokret
Tamo gdje je Donald Trump očekivano propao, Vladimir Putin neočekivano je uspio. Potaknuta ratom koji u Ukrajini vodi ruski predsjednik, Njemačka je dogovorila osnivanje posebnog fonda od sto milijardi eura za modernizaciju oružanih snaga.
Zbog mučne povijesti, u Njemačkoj je pitanje naoružavanja i jačanja vojske posebno osjetljivo. Njemačka politika je kroz desetljeća preferirala naglašeno diplomatski pristup vanjskoj i obrambenoj politici. Masivno ulaganje u vojsku to neće nužno promijeniti, ali je ipak riječ o potezu koji je donedavno bio nezamisliv.
Novo, novo vrijeme
Na djelu je očito Zeitenwende, kako je novu epohu opisao kancelar Olaf Scholz čija je vlada ovog vikenda postigla dogovor s glavnom oporbenom strankom, CDU-om. Njemački vojni budžet lani je iznosio oko 47 milijardi eura. Novi fond taj iznos premašuje više nego dvostruko.
Međustranački deal bio je nužan jer će za provedbu biti potrebne promjene ustava (dvotrećinskom većinom) da bi se zaobišla ustavna „kočnica“ koja sprečava pretjerano zaduživanje, odnosno ograničava zaduživanje države.
To je još jedan razlog zbog kojeg je povećanje obrambenog budžeta politički osjetljivo pitanje – donedavno teško zamislivo – pogotovo za koaliciju u kojoj su i zagovornici čvrste fiskalne discipline. Ali vremena su se, očito, stubokom promijenila.
Danska na prekretnici
Golemi fond, koji će se financirati dodatnim zaduživanjem, ima rok trajanja od pet godina. Kroz to razdoblje, ulaganje u obrambene sposobnosti Njemačke trebalo bi se povećati na oko 70 milijardi eura godišnje. Procjenjuje se da bi Njemačka tako ispunila NATO-ove smjernice o izdvajanjima od dva posto BDP-a.
Zeitenwende se, međutim, sve snažnije osjeća i izvan granica Njemačke. O mogućem ulasku Finske i Švedske u NATO već su napisane opsežne analize – kako je Putin, nehotice, te zemlje gurnuo u naručje zapadnog vojnog saveza. I u susjednoj Danskoj je na pomolu jedna od najvećih prekretnica u njihovom odnosu s Europskom unijom.
Referendum o obrani
Danska je članica EU-a od 1973., ali ima niz izuzeća u pogledu europskih politika. Nisu, primjerice, uveli euro niti su se na to obvezali. Ispregovarali su i izuzeće iz zajedničke politike u pravosuđu, unutarnjim poslovima i obrani. Sada o obrani odlučuju na referendumu.
Izuzeće, koje je na snazi 30 godina, znači da Danska – koja je i članica NATO-a – ne sudjeluje, primjerice, u vojnim misijama EU-a ili zajedničkom obrambenom planiranju. Na referendumu, koji je vlada raspisala nepuna dva tjedna nakon ruske invazije na Ukrajinu, Danci u srijedu odlučuju hoće li od tog teško izborenog izuzeća odustati.
Veliki reformator Putin
Naravno da nije presudno da Danci obučavaju somalijsku obalnu stražu, ali simbolični značaj referenduma je evidentan. U pitanju je, opet, Zeitenwende: tri desetljeća službene politike preokrenuto naglavačke u svega nekoliko tjedana. Geopolitička slika Europe nepovratno se mijenja.
Cinici bi primijetili da se ruski predsjednik Putin, sasvim neplanirano, prometnuo u reformatora Europske unije i NATO-a: Moskvi je uspjelo ono što Washingtonu i Bruxellesu nikako nije polazilo za rukom. Rat u Ukrajini je pritom temeljito pomeo Putinove geostrateške ambicije.