Kako su Kolindi Grabar-Kitarović šanse da postane nova šefica NATO-a iznenada drastično opale

Vrijeme za odluku

Povratak rata na europski kontinent naprasno je promijenio planove zapadnog vojnog saveza i njegova dugogodišnjeg glavnog tajnika. Turbulentna vremena nisu pravi čas za iscrpljivanje u lobiranjima i pregovorima oko novog glavnog tajnika. Norveškim deviznim rezervama morat će upravljati netko drugi. Jensu Stoltenbergu produžen je mandat.

Godinu dana kasnije, pitanje izbora glavnog tajnika više nije moguće odgađati. Stoltenberg je na poziciji gotovo cijelo desetljeće, koordinirao je Savez kroz krize koje su testirale snagu NATO-a – od kaotičnog odlaska iz Afganistana do brutalnog rata na europskom tlu – ali došlo je vrijeme za povlačenje. A to znači i vrijeme za odluku.

Što treba NATO-u?

Do prije nekoliko tjedana spekuliralo se, doduše, da bi Stoltenberg ipak mogao ostati. Dok rat u Ukrajini traje, s teško sagledivim posljedicama na globalnoj razini i nuklearnom prijetnjom koja se nadvila nad Europu, NATO treba osobu koja će biti u stanju koordinirati nimalo jednostavne odluke: slanje oružja Ukrajini, jačanje obrambenih snaga na istoku Europe, proširenje prema granicama Rusije, a sve to uz uvjet da NATO ne bude uvučen u direktan sukob.

Neki su diplomati i analitičari stoga smatrali da je u sadašnjim okolnostima Stoltenberg prava osoba, no on je otklonio nagađanja o ostanku na dužnosti. Kada mu u listopadu istekne mandat, aktualni glavni tajnik ne želi još jedno produljenje, poručila je njegova glasnogovornica. Utrka je, dakle, otvorena: tko će biti novi šef NATO-a? I koju će poruku time NATO poslati?

Iz EU u vojni savez

Poduži je popis imena o kojima se spekulira. Jedno od njih – Ursula von der Leyen. O navodnom „planu B“ predsjednice Europske komisije ovih dana piše talijanska La Repubblica, a prenose i drugi talijanski mediji.

Von der Leyen je na čelu Komisije i još nije potvrđeno da će na toj dužnosti tražiti drugi mandat. No, talijanski mediji podsjećaju da se, nakon europskih izbora u proljeće 2024., političke okolnosti uopće ne moraju posložiti u korist Ursule von der Leyen ili bilo kojeg drugog kandidata Europske pučke stranke. U EPP-u se, uz to, šuška i o drugoj kandidatkinji, Roberti Metsoli, sadašnjoj predsjednici Europskog parlamenta.

Za von der Leyen, međutim, postoje otegotne okolnosti. Mandat u Komisiji traje joj do jeseni 2024., a NATO bi novog glavnog tajnika trebao birati prije europskih izbora. Osim toga, kakav bi to imidž bio vojnog saveza da se izbor glavnog tajnika u javnosti percipira kao karijerni „plan B“ (bilo koga, ne samo Ursule von der Leyen) jer je „plan A“ – top pozicija u Europskoj uniji – propao.

Prva glavna tajnica

Spominjanje Ursule von der Leyen uklapa se, međutim, u širu sliku. U više od sedam desetljeća povijesti, zapadni vojni savez nikada nije imao glavnu tajnicu. I prije Putinove invazije na Ukrajinu dominiralo je razmišljanje da je vrijeme da se to promijeni. U medijima se stoga pisalo o više istaknutih žena, koje bi mogle konkurirati za top dužnost, među njima i o bivšoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović.

S njezinom se potencijalnom kandidaturom počelo licitirati u ljeto 2021., nakon što je gostovala na jednom međunarodnom forumu. U posljednje vrijeme se, međutim, Grabar-Kitarović sve manje spominje u kontekstu NATO-a. Sredinom veljače je, recimo, u detaljnoj analizi Foreign Policy pisao i o njoj, navodeći što bi je moglo koštati kandidature – među ostalim, dotaknuli su se i izjava predsjednika Zorana Milanovića oko Ukrajine, izjava koje se često problematizira.

U domaćim medijima se, pak, više nagađa o njezinim ambicijama na hrvatskoj političkoj sceni, nego na globalnoj pozornici. Bivša predsjednica je posljednjih tjedana značajno pojačala javnu prisutnost, u tradicionalnim medijima, na društvenim mrežama i na događajima, što je potaknulo spekulacije o njezinim planovima za politički comeback. Stoga se stvara dojam da za bivšu predsjednicu NATO više nije u igri.

Poruke s Baltika

Ali za NATO jest, navodno, i dalje u igri Kaja Kallas. Premijerka Estonije, male baltičke države koja dijeli granicu s Rusijom, postala je globalno prepoznatljiva po oštrim antiputinovskim stavovima. Snažno zagovara obilnu vojnu pomoć Ukrajini, smatra da rat može završiti jedino ako Rusija shvati da ne može pobijediti i čvrsto se protivi bilo kakvim idejama koje bi vodile k tome da uvjete mira diktira ruski predsjednik.

Rat u Ukrajini premjestio je fokus europske sigurnosti upravo na baltičku regiju i istočnoeuropske države, pa zbog toga postoje razmišljanja da bi novog glavnog tajnika, odnosno glavnu tajnicu, trebalo tražiti u tom bloku zemalja. Uostalom, svi glavni tajnici dosad, a bilo ih je 13 – osim što su bili muškarci – dolazili su iz zapadne i južne Europe.

Izbor kandidata iz baltičke zemlje (spominjala se, recimo, i premijerka Litve Ingrida Šimonyte) bio bi jasna i simbolična poruka ruskom predsjedniku. No, čini se da ima i onih koji su zabrinuti da bi ta poruka dodatno zakomplicirala situaciju, pogotovo u kontekstu mogućih budućih pregovora o miru u Ukrajini.

Koga žele Amerikanci?

Sjedinjene Američke Države, koje politički, ekonomski i vojno dominiraju Sjevernoatlantskim savezom, ne ističu svog kandidata, budući da je zapovjednik savezničkih snaga u Europi uvijek američki general. To ne znači da SAD nemaju itekako važnu ulogu u odabiru glavnog tajnika. Izvori New York Timesa nedavno su tvrdili da u Washingtonu visoko kotira zamjenica kanadskog premijera Chrystia Freeland.

Lista potencijalnih kandidata time, međutim, nije ni iz daleka iscrpljena. Za top poziciju zainteresiran je navodno britanski ministar obrane Ben Wallace. Britanija je dosad ima tri glavna tajnika NATO-a, a članicama EU vjerojatno ne bi najbolje sjelo da, uz njih 21 koje su i u NATO-u (plus Finska i Švedska u čekaonici), dužnost ode državi koja je nedavno napustila EU.

Komplicirani dealovi

Utjecajni europski mediji spominju i nizozemskog premijera Marka Ruttea, a u nekim se kombinacijama piše čak i o bivšem talijanskom premijeru Mariju Draghiju. Sva ta imena mogu, dakako, biti tek probni baloni, pokušaj da se kroz medije opipa raspoloženje javnosti i vlada savezničkih država. Jer izbor glavnog tajnika ili tajnice samo se rubno može smatrati izborom.

Nema tu natječaja ni liste sa 22 kandidata. Tek dogovori iza zatvorenih vrata, u kojima najmoćnije nacije imaju najveći utjecaj. I u običnim vremenima taj je posao kompliciran i delikatan. Putinov rat u Europi učinio ga je samo još težim.