Rečenice su bile zapanjujuće slične. Nije bilo bitno govori li zastupnik ili zastupnica SDP-a, Suverenista, Domovinskog pokreta, Centra ili Mosta – zaključci su isti. Strašno je previše jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj, što za sobom vuče preveliki broj zaposlenih, posljedica čega su njihove manje plaće i odlazak kvalitetnijih kadrova u privatni sektor. I, naravno, korupcija.
Ovo – da se s ljevice, desnice i centra čuje slična priča o jednoj prebitnoj političkoj temi, nije mala stvar. Dugo se ideja o nužnosti racionalizacije lokalne samouprave kojih ih ima ukupno 576 (županije, gradovi i općine) fermentirala domaćim javnim prostorom, desetljećima, do ove točke na kojoj se samorazumljivo da je u Saboru teško razlučiti koje su rečenice na tu temu izgovorili Marijana Puljak i Mišel Jakšić, a koje Davor Dretar i Marijan Pavliček.
Nije previše. Nego suludo
Pestotinasedamdeset i šest jedinica lokalne samouprave, s pripadajućim tehničkim i materijalnim sredstvima, pročelničko-savjetničko-tajničkim ljudstvom i budžetima za reprezentaciju u zemlji s manje od četiri milijuna stanovnika nije previše. Nego suludo.
Zborsko političko pjevanje iste melodije na tu temu je, stoga, ohrabrujući znak da bi se stvari ipak, što skorije to bolje, mogle početi mijenjati. I ne radi se tu samo o lokalnoj samoupravi.
Majka svih reformi
Naime, stvarna promjena u tako očito nefunkcionalnom i glomaznom sustavu bila bi, zapravo, majka svih reformi, neugodnih zahvata u društvenom tkivu kakve su sve vlasti u ovih trideset godina izbjegavale na vrhovima prstiju. Reforma lokalne samouprave mogla bi, tako, biti tek uvod u reforme drugih, skupih, nefunkcionalnih i gotovo raspadajućih državnih sustava (hoćete zdravstvo, hoćete pravosuđe, hoćete obrazovanje, mirovinsku, socijalnu skrb…). Zapravo, baš one #samoreforme iz pokliča koji je 2015. godine otvorio – ironično – put povratku HDZ-a na vlast.
Osmu godinu kasnije, vlast je, realno, dosad reformirala samo kalendar državnih blagdana. Druga “velika” reforma, ona o zabrani rada nedjeljom, i dalje je tek u najavi. Ulazak u Schengen i eurozonu su dobre i korisne stvari za ovu zemlju, ali nisu strukturne reforme koje su joj nužne za stvarnu i ozbiljnu transformaciju iz ovog megakorumpiranog križanca postsocijalizma i ranog kapitalizma u modernu europsku državu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ninja vještine i uloga HDZ-a
Što se tiče majke svih hrvatskih reformi, one lokalne samouprave – čak su i okolnosti povoljne. Nikoga se u procesu neće morati tjerati na ulicu i osuditi na socijalnu pomoć. Tržište rada u Hrvatskoj je takvo da posao ne možeš naći samo s razvijenim ninja vještinama izbjegavanja kontakta s neprijateljem.
Sve ovo, nažalost, ne znači da je nužno da se reforma lokalne samouprave doista dogodi u doglednoj budućnosti. Naime, i iz HDZ-a bi se vjerojatno mogli složiti da je previše jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. Štoviše, dodali bi da oni, kao odgovorna vlast, reformu već i provode.
Gdje počinju problemi
Radi se o novčanom poticanju funkcionalnog i stvarnog spajanja općina, planu koji je, nimalo nepredvidivo, u stvarnosti izazvao tek mali interes za spajanjem nekih funkcija u dijelu općina (uglavnom kod onih gdje su te funkcije već – spojene) i nikakav za njihovo stvarno spajanje, to jest samoukidanje. Planu koji je, ukratko, osuđen na propast.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neka buduća vlast – jer ova to sigurno neće raditi u zadnjih 18 mjeseci mandata, morat će, jednostavno, lupiti šakom o stol i kazati koje jedinice lokalne samouprave neće više postojati. A tu počinju problemi.
Prosvjedi su izvjesni, a reforma?
Sve ovo višeglasno saborsko pjevanje različitih stranaka u trenutku će se razlomiti po liniji koja će prolaziti između buduće vlasti i oporbe. Ali, ne samo po njoj – bit će itekako bunta, pa vjerojatno i ozbiljnih prosvjeda u svakoj od sredina u kojoj će lokalna vlast izgubiti pravo na službeni auto i tajnicu. Pardon, građani na suverenu, samostalnu i generacijama sanjanu općinu, grad ili županiju.
No, to je jednostavno cijena provođenja ozbiljne reforme ovakvog tipa – bijes, prosvjedi, prijetnje i suze. Valja se samo nadati da će sadašnji rašireni konsenzus o njenoj nužnosti biti jači od straha zbog opstrukcija s terena.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ljevica i desnica se slažu da treba srezati suludi broj županija, gradova i općina, i to nije mala stvar. U čemu je onda problem?
Put do smanjivanja sumantog broja od 576 jedinica lokalne samouprave još je dug i trnovit
Sve ovo višeglasno saborsko pjevanje različitih stranaka u trenutku će se razlomiti po liniji koja će prolaziti između buduće vlasti i oporbe. Ali, ne samo po njoj - bit će itekako bunta, pa vjerojatno i ozbiljnih prosvjeda u svakoj od sredina u kojoj će lokalna vlast izgubiti pravo na službeni auto i tajnicu. Pardon, građani na suverenu, samostalnu i generacijama sanjanu općinu, grad ili županiju
Rečenice su bile zapanjujuće slične. Nije bilo bitno govori li zastupnik ili zastupnica SDP-a, Suverenista, Domovinskog pokreta, Centra ili Mosta – zaključci su isti. Strašno je previše jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj, što za sobom vuče preveliki broj zaposlenih, posljedica čega su njihove manje plaće i odlazak kvalitetnijih kadrova u privatni sektor. I, naravno, korupcija.
Ovo – da se s ljevice, desnice i centra čuje slična priča o jednoj prebitnoj političkoj temi, nije mala stvar. Dugo se ideja o nužnosti racionalizacije lokalne samouprave kojih ih ima ukupno 576 (županije, gradovi i općine) fermentirala domaćim javnim prostorom, desetljećima, do ove točke na kojoj se samorazumljivo da je u Saboru teško razlučiti koje su rečenice na tu temu izgovorili Marijana Puljak i Mišel Jakšić, a koje Davor Dretar i Marijan Pavliček.
Nije previše. Nego suludo
Pestotinasedamdeset i šest jedinica lokalne samouprave, s pripadajućim tehničkim i materijalnim sredstvima, pročelničko-savjetničko-tajničkim ljudstvom i budžetima za reprezentaciju u zemlji s manje od četiri milijuna stanovnika nije previše. Nego suludo.
Zborsko političko pjevanje iste melodije na tu temu je, stoga, ohrabrujući znak da bi se stvari ipak, što skorije to bolje, mogle početi mijenjati. I ne radi se tu samo o lokalnoj samoupravi.
Majka svih reformi
Naime, stvarna promjena u tako očito nefunkcionalnom i glomaznom sustavu bila bi, zapravo, majka svih reformi, neugodnih zahvata u društvenom tkivu kakve su sve vlasti u ovih trideset godina izbjegavale na vrhovima prstiju. Reforma lokalne samouprave mogla bi, tako, biti tek uvod u reforme drugih, skupih, nefunkcionalnih i gotovo raspadajućih državnih sustava (hoćete zdravstvo, hoćete pravosuđe, hoćete obrazovanje, mirovinsku, socijalnu skrb…). Zapravo, baš one #samoreforme iz pokliča koji je 2015. godine otvorio – ironično – put povratku HDZ-a na vlast.
Osmu godinu kasnije, vlast je, realno, dosad reformirala samo kalendar državnih blagdana. Druga “velika” reforma, ona o zabrani rada nedjeljom, i dalje je tek u najavi. Ulazak u Schengen i eurozonu su dobre i korisne stvari za ovu zemlju, ali nisu strukturne reforme koje su joj nužne za stvarnu i ozbiljnu transformaciju iz ovog megakorumpiranog križanca postsocijalizma i ranog kapitalizma u modernu europsku državu.
Ninja vještine i uloga HDZ-a
Što se tiče majke svih hrvatskih reformi, one lokalne samouprave – čak su i okolnosti povoljne. Nikoga se u procesu neće morati tjerati na ulicu i osuditi na socijalnu pomoć. Tržište rada u Hrvatskoj je takvo da posao ne možeš naći samo s razvijenim ninja vještinama izbjegavanja kontakta s neprijateljem.
Sve ovo, nažalost, ne znači da je nužno da se reforma lokalne samouprave doista dogodi u doglednoj budućnosti. Naime, i iz HDZ-a bi se vjerojatno mogli složiti da je previše jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj. Štoviše, dodali bi da oni, kao odgovorna vlast, reformu već i provode.
Gdje počinju problemi
Radi se o novčanom poticanju funkcionalnog i stvarnog spajanja općina, planu koji je, nimalo nepredvidivo, u stvarnosti izazvao tek mali interes za spajanjem nekih funkcija u dijelu općina (uglavnom kod onih gdje su te funkcije već – spojene) i nikakav za njihovo stvarno spajanje, to jest samoukidanje. Planu koji je, ukratko, osuđen na propast.
Neka buduća vlast – jer ova to sigurno neće raditi u zadnjih 18 mjeseci mandata, morat će, jednostavno, lupiti šakom o stol i kazati koje jedinice lokalne samouprave neće više postojati. A tu počinju problemi.
Prosvjedi su izvjesni, a reforma?
Sve ovo višeglasno saborsko pjevanje različitih stranaka u trenutku će se razlomiti po liniji koja će prolaziti između buduće vlasti i oporbe. Ali, ne samo po njoj – bit će itekako bunta, pa vjerojatno i ozbiljnih prosvjeda u svakoj od sredina u kojoj će lokalna vlast izgubiti pravo na službeni auto i tajnicu. Pardon, građani na suverenu, samostalnu i generacijama sanjanu općinu, grad ili županiju.
No, to je jednostavno cijena provođenja ozbiljne reforme ovakvog tipa – bijes, prosvjedi, prijetnje i suze. Valja se samo nadati da će sadašnji rašireni konsenzus o njenoj nužnosti biti jači od straha zbog opstrukcija s terena.