Plenkovićeva vic reforma: država sufinancira spajanje općina koje su to učinile još u prošlom desetljeću
Za nova spajanja se ionako nijedna općina nije javila, pa zašto ne potrošiti 100 milijuna iz proračuna?
Dva mjeseca prije nego što je uopće raspisala poziv za dodjelu poticaja, Vlada je imala podatak da su svaka peta općina ili grad već de facto bili funkcionalno spojeni. Sad će im samo troškove toga pokrivati državni proračun. Kako onda ne zaključiti da je uspjeh reforme već zagarantiran?
Od starta je bilo jasno da će reforma biti senzacionalno uspješna. U zemlji u kojoj se godinama uludo problematizira golemi broj općina i u kojoj se osnivanje novih pravda neoborivim argumentima kao što su broj krava i komunističke nepravde, naprosto nije moglo biti drugačije.
Prije više od dva mjeseca, Vlada je ponudila općinama i gradovima proračunski novac ako se funkcionalno ili stvarno spoje. Ako, dakle, zajednički obavljaju neke poslove – na primjer, imaju zajedničkog službenika ili upravni odjel – ili ako se doista ukinu pa od dvije male općine nastane jedna.
Ukidanje? Molim vas…
Nevjerojatno, ali istinito: do prošlog ponedjeljka za stvarno spajanje, dakle, samoukidanje nije se javio ama baš nitko. Niti u jednoj od 428 općina – među kojima ima i onih koje se održavaju isključivo zahvaljujući financijskoj pomoći centralne države – nisu osjetili poriv da se pripoje susjednoj općini, i za to dobiju novčani poticaj iz proračuna.
Još nevjerojatnije, a po svemu sudeći istinito: novac iz državnog proračuna, a riječ je u ovoj godini o ukupno sto milijuna kuna, Vlada namjerava dijeliti i onima koji su se funkcionalno spojili odavno, neki i prije više godina. Dakle, lokalnim jedinicama koje odavno zajednički obavljaju neke poslove, jer su davnih dana procijenili da im je to isplativije, država će sada za to isplaćivati novac koji u Vladi nazivaju poticajima.
Šokantno saznanje
Iz Ministarstva financija potvrdili su nam da se do 21. studenog za stvarno spajanje nije javila nijedna od lokalnih jedinica. Prvenstveno se tu ciljalo na male općine koje su teško samoodržive. No, od starta je bilo jasno da je Vladin plan, dogovoren s Bruxellesom, osuđen na propast: koja će se to općinska uprava odreći vlastite općine, vlastitih općinskih dužnosti i svega što s time ide?
Prema Vladinom planu, do 2026. država bi trebala potaknuti na samoukidanje 20 posto jedinica lokalne samouprave. U slučaju općina to znači da bi se u naredne četiri godine njih oko 85 trebalo “stvarno spojiti”, što je politički manje osjetljiv eufemizam za ukidanje. Na Vladin poziv se, šokantno, nije javio nitko. Bit će još šokantnije ako se netko doista javi.
Na prvi pogled bolje
Drugi dio Vladinog plana podrazumijeva tzv. funkcionalno spajanje. To znači da općine i(li) gradovi imaju zajedničkog službenika, zajednički upravni odjel ili zajedničku javnu tvrtku, odnosno ustanovu. Tu, na prvi pogled, stvari djeluju bolje: Ministarstvu financija su “za dobrovoljno funkcionalno spajanje” stigla 23 zahtjeva.
Budući da Hrvatska ima 428 općina i 127 gradova (ne računajući Zagreb), 23 zahtjeva činila bi četiri posto lokalnih samouprava koje su zainteresirane za funkcionalno spajanje. Ali to je još i dobro. Jer ta 23 zahtjeva stigla su iz 11 različitih općina i tri grada – šest zahtjeva je, na primjer, stiglo samo iz Pazina – što znači da se do prošlog ponedjeljka na javni poziv prijavilo dva i pol posto lokalnih samouprava (spajanje će na kraju obuhvatiti više lokalnih sredina jer se jedna javlja, uime susjednih – Pazin, primjerice, ima spojene funkcije sa sedam općina).
Problem? Sve već postoji
No, ni to ne daje potpunu sliku velike Vladine reforme kojom se građanima obećava “unapređenje učinkovitog i transparentnog pružanja javnih usluga” na lokalnoj razini.
Neki gradovi i općine, koji su se javili na poziv Ministarstva financija, doslovno godinama zajednički obavljaju pojedine poslove. Jutarnji list piše da, primjerice, općina Belica i susjedna općina Domašinec imaju zajedničkog komunalnog redara već 12 godina.
Slično je i u Pazinu koji ima spojen čitav niz funkcija sa susjednim općinama. I općina Oriovac, koja je podnijela dva zahtjeva, ima već neke spojene funkcije s drugim općinama u okolici. Te su lokalne samouprave odavno shvatile da im je isplativije zajednički obavljati određene poslove. Stoga se u praksi ništa neće promijeniti. Samo što će ih Vlada novčano poticati – da rade sve što su radili i dosad.
Čemu onda sve to?
U općinama i gradovima koji su se dosad javili na Vladin poziv očekivano su zadovoljni što će im država sada pokrivati dio troškova za ono što su ionako zajednički radili. Kao što je očekivano da će iskoristiti ovu priliku, kad je Vlada već daje.
Ono što zahtijeva dodatno pojašnjenje jest zašto Vlada ne potiče isključivo nova spajanja, umjesto da novčano nagrađuje i stara, ona koja postoje odavno, i bez Vladinih “poticaja” i njezinog naoko ambicioznog reformskog plana? Zato smo se obratili Ministarstvu financija, koje će lokalnim jedinicama raspodijeliti sto milijuna proračunskih kuna. Odgovor još čekamo.
Uspjeh je zajamčen
Ove općine i gradovi, pritom, nisu toliko usamljen slučaj kako bi se na prvu moglo pomisliti. Prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, “125 jedinica obavlja neke poslove iz djelokruga jedinice zajedno s jednom ili više drugih jedinica lokalne samouprave”. Taj podatak dobili smo još u srpnju iz resora ministra Ivana Malenice.
Dakle, u srpnju, dva mjeseca prije nego što je uopće raspisala poziv za dodjelu poticaja, Vlada je imala podatak da su svaka peta općina ili grad već de facto bili funkcionalno spojeni – zajednički su radili određene poslove. Sad će im samo troškove toga pokrivati državni proračun. Kako onda ne zaključiti da je uspjeh reforme već zagarantiran?